PREGLED PISANJA STRANOG TISKA I RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 12. studenoga (Hina) RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW (11. XI. 1992.) "Čovjek ne vjeruje sasvim vijestima s ratnih poprišta BiH u kojima se govori o primirju", piše Heribert Korfmacher. "Suviše su bile strašne stalne vijesti o nepomirljivosti i strahotama balkanskoga ratišta, o stalnim novim napadima prevladavajućih srpskih jedinica, o neprekidnim protjerivanjima, osobito muslimanskog pučanstva", obrazlaže komentator. "Još su nam u sjećanju izvješća i televizijske slike očajnih ljudi, koji sada mogu napustiti Sarajevo kako bi izbjegli kaos i smrt, a koje su donedavno u tome spriječavale zaraćene strane, čak i Muslimani, jer su mase potrebne kao taoci u ovome krvavom obračunu. Kad bi nedužni, goloruki i očajni stanovnici - svejedno da li Srbi, Muslimani ili Hrvati - htjeli napustiti grad, kod Muslimana bi to slomilo volju za otporom - čulo se sa službenog mjesta. U ovom obrambenom ratu, dakle, nije vrijedan život nego raspršena zamisao o nekoj državnoj tvorevini koju Muslimani vide drukčije nego Srbi, a Hrvati, opet, na svoj način", uočava komentator. "Zbog toga se mjesecima ubijaju deseci tisuća ljudi, dapače kolju poput stoke i protjeruju. Ovo ludilo bi sada trebalo prestati. Od ponoći bi oružje trebalo ušutjeti. Bit će gotovo čudo budu li se Srbi, Hrvati i Muslimani pridržavali toga", naglašava Korfmacher. "Bilo bi to prvo primirje u nizu od nekoliko desetaka već sklopljenih koje bi bilo ostvareno. Nepovjerenje ostaje, jer su nade u prošlosti prečesto bile iznevjerene. Nameće se pitanje što je srpsku stranu odjednom potaknulo da ponudi bezuvjetno primirje, kad su upravo Srbi neprekidnim napadima posljednjih dana htjeli zaokružiti područja što ih svojataju. Je li to bila vojna inicijativa Hrvata u Hercegovini, koja je osjetno potisnula Srbe i uvjerljivo ih iznenadila, ili je to bila spoznaja da je dovoljno zemlje osvojeno te da bi se osvojeno daljnjim sukobima moglo izgubiti", pita se Korfmacher. "Čini se da držanje bosanskih Srba potvrđuje ovo potonje. U to se uklapa i mirovni plan što ga je neposredno prije toga predložio njihov vođa Radovan Karadžić. Taj plan predviđa zadržavanje statusa quo sadašnje crte bojišta. Muslimani i Hrvati sa svoje strane jamačno su uvidjeli da u ovom ratu ne može biti pobjednika, nego da će se uza sve različitosti ipak morati živjeti zajedno, barem kao susjedi. Svađe, pa i međusobni obračun Hrvata i Muslimana, saveznika u borbi protiv Srba, pokazale su u posljednje vrijeme krhkost te koalicije. Razračunavanje oko budućnosti BiH ovim primirjem još dugo neće biti dovršeno", smatra komentator, "ali, ono sada ima izgleda da bude preneseno ondje gdje mu je mjesto - za politički pregovarački stol. "Rheinland - Rheinpfalz" o istome piše: "Postoje objašnjenja zašto je upravo sada dogovoreno primirje. Ukoliko su izvješća istinita, onda Srbi imaju poteškoća u pripremanju svojih pozicija za zimu. Hrvati i Muslimani mogli bi, očito, prekinuti koridor životno neophodan za opskrbu Srba u Hrvatskoj. Sada je Beogradu, dakle, potreban predah kako bi u sjevernu Bosnu mogao poslati novi materijal i svježe postrojbe. Drugo bi objašnjenje moglo biti da bi zima Srbima pred svjetskom javnošću mogla natovariti odgovornost za stotine tisuća ljudi, koji bi mogli pomrijeti od gladi i zime u Sarajevu, Gradačcu, Travniku i u drugim gradovima i selima". BRITANSKI RADIO - BBC (11. XI. 1992.) "Samo je pitanje vremena kada će među britanskim vojnicima u Bosni biti i poginulih s obzirom na to da su već bili na meti", započinje "The Times" svoj napis. "Kada do tog dođe, što je potpuno izvjesno, bit će to prve britanske žrtve na europskom kontinentu od drugoga svjetskog rata. Prije prolijevanja krvi Britanija bi trebala utvrditi što zapravo želi u bivšoj Jugoslaviji. Kao predsjedavajuća u EZ, Britanija je napredovala još manje od Portugala. Svako srpsko obećanje dato na Londonskoj mirovnoj konferenciji u kolovozu već je prekršeno. Lord Carrington je odustao od svoje uloge vodećega mirovnog pregovarača, a i lord Owen se do sada uvjerio da njegovi partneri na Balkanu, premda iznenađujuće pristojni, jednostavno ne čine ono što kažu. Drama bivše Jugoslavije nije jedinstvena nego mnogostruka kriza i zahtijeva pravilno određivanje prioriteta u njezinu rješavanju", drži list. "Je li hitnije zaustaviti borbe u Bosni ili spriječiti širenje rata na Makedoniju i Kosovo? Je li je korisnije zbaciti režim u Srbiji ili ga podupirati u nadi da će on biti u stanju obuzdati milicije? Nadalje, je li prioritetnije izvesti izbjeglice na sigurno ili se suprotstaviti etničkom čišćenju? I napokon, je li Zapad u položaju da bilo što učini? Britanski politički establishment je razapet, kao što je bio i tijekom proteklih osamnaest mjeseci, između poimanja rata na Balkanu kao prizora za gledanje i kao krize koja se odupire bilo kakvom rješenju dok se zaraćene strane ne iscrpe. Oba ta stajališta osuđuju Britaniju na pasivnost, dok bi se istodobno mogli poduzeti logični koraci kojima bi se i Britanija i EZ dovele na kormilu zbivanja", piše "The Times". Kao predsjedavajuća u EZ, Britanija bi primjerice mogla energičnije koordinirati pitanje izbjeglica. Trebalo bi utvrditi kvote za svaku zemlju, a Hrvatskoj bi valjalo pružiti pomoć u rješavanju problema koje ima zbog s ogromnoga broja izbjeglica. Nužno je, također, pokazati hitnu brigu glede zaštite albanskog pučanstva na Kosovu. Britanija je tradicionalno dobro shvaćala srpsku unutarnju politiku, pa bi od toga sada trebala izvući koristi, a trebala bi i hrabriti Crnu Goru da se distancira od tamošnjeg režima. Ali sada kad su vojnici raspoređeni, Britanija mora načiniti jedinstvenu strategiju, uzimajući u obzir i vojne i političke rizike. Što bi primjerice Britanija radila kad bi Srbi presjekli linije opskrbe njezinih vojnika u vojnoj bazi u Vitezu? Hoće li Britanija u tom slučaju uputiti ratne zrakoplove da bombardiraju srpske položaje ili će se povući? Najprihvatljiviju strategiju predložili su Francuzi - da se uspostave sigurnosne zone za raseljene Bosance. Kritičari te ideje kažu da bi to pospješilo etnička čišćenja, da bi Srbi bili zaštićeni pod okriljem UN dok učvrste svoja ratna osvajanja. Ne može se tolerirati da izbjeglice budu na udaru srpskih zrakoplova i minobacačke vatre. Zona zabrane vojnih letova mora se strogo sprovesti. Dok se ne nađe političko rješenje, potrebno je koristiti vojnike UN na maštovitiji i mudriji način", zaključuje "The Times". "The Independent" raščlanjuje napeto stanje u Makedoniji i njezinu glavnom gradu u kojemu nije, kako piše, pitanje hoće li rat početi nego kada će početi i koji će je od njezina četiri susjeda napasti. Srbija i Albanija otvoreno polažu pravo na makedonski teritorij, a Grčka je zaustavila njezino priznavanje. Makedonski čelnici tvrde kako je krvoproliće do kojega je došlo prošlog tjedna uvezeno iz Beograda i Tirane kao dio organizirana plana destabiliziranja nepriznate republike. Sumnje u to da Srbija stoji iza nereda u Skoplju potkrepljuju se tvrdnjama MUP-a da je broj uhićenih sudionika nereda s Kosova velik i da su petorica od njih priznali da su radili za srbijansku obavještajnu službu KOS. List navodi riječi jednoga albanskog intelektualca kako bi se i tu moglo dogoditi ono isto što se dogodilo među Srbima u Hrvatskoj. Albanski ekstremisti nezadovoljni su onime što je postignuto ili nije postignuto u parlamentu. Dogodit će se isto što i u Bosni. Prvo će Albanci izići iz parlamenta, a sljedeći korak će biti rat. Takav scenarij bio bi loša nagrada Makedoniji kao jedinoj bivšoj jugoslavenskoj republici koja nije izabrala nacionalističku vladu i koja nije stvorila vlastitu vojsku. Ironično je, zaključuje list, da je Makedonija jedina bivša jugo-republika koja je u stvari ispunjavala sve uvjete EZ za priznavanje, a to nije postigla. EZ je postala talac zbog suprotstavljanja Grčke imenu Makedonija, a Zapad, čini se, neće reagirati dok rat ne počne, jednako kao što je nije ni u Hrvatskoj i BiH. AUSTRIJA DIE PRESSE (12. XI. 1992.) "Bolje išta nego ništa, izjavljuju ministar vanjskih poslova Mock i promatrač Komisije UN za ljudska prava Mazowiecki, preporučujući formiranje sigurnosnih zona u Bosni. Rezultat će sigurno biti veliki publicitet, no hoće li on pomoći i žrtvama? Cilj prijedloga zasigurno je uklanjanje neugodnog problema izbjeglica s dnevnog reda međunarodne zajednice, budući da bi napaćeni ljudi trebali ostati u svojoj domovini. No, upravo taj element prijedloga krije jednu od brojnih fatalnih zamki. Sigurnosne zone de facto podrazumijevaju getoizaciju izbjeglica, većinom bosanskih Muslimana. Dok bi Srbima i Hrvatima bila otvorena mogućnost nesmetane podjele balkanske republike, sudbina Muslimana bila bi zapečaćena - bila bi to sudbina europskih Palestinaca, osuđenih na životarenje u ogromnim logorima pod zaštitom UN. Je li moguće da svijet to zaista od njih očekuje?", pita Maren Koester-Hetzendorf. (Hina) vb 120050 MET nov 92