IZBOR IZ TISKA: 'NOVI VJESNIK'

ZAGREB, 4. studenog (Hina) -"Majstor u prikrivanju poteza, Milošević je odmakom krize koju je izazvao u drugim državama, sve učestalije - sam sa sobom. Preuzevši državni, a od neki dan i partijski tron, nastavkom ratnog umetanja Srba prečana u terazijska nadmetanja, 'vožd' je možda i očistio vlastitu okolinu", piše Vlado Rajić u svojem komentaru "Paktiranje uz kilo i sifon", u današnjem 'Novom Vjesniku' te dodaje da ostaje pitanje "tko jest Miloševićev oponent?" "Prije svega, u ljute protivnike njegova režima valja ubrojiti onaj dio srpskoga političkog establishmenta koji bi sebe rado vidio na voždovu mjestu. Potom, tu su oficiri bivše JNA razočarani spoznajom da je 'Jugoslaviju' upravo Milošević iskoristio za isključivo svoje ciljeve. Treću grupu čine časnici koje je vožd svojedobno postrojio na srpskoj opciji, ali im više ni Srbiju ne jamči kao državu koja će ih financirati. Četvrta grupa, i po mjestu u ovom nabrajanju i po objektivnoj snazi da na nešto u vezi s Miloševićem utječe, jest politički sloj u Srbiji i Crnoj Gori koji je dosad odbijao da izravno paktira s dedinjskim kabinetom 'velikog vođe'". Vlado Rajić u svojem komentaru nadalja napominje da je tu i niz "ražalovanih političara" čiji utjecaj može imati dvije osnove. "Prva je javna, u kojoj nemaju mnogo izgleda jer gazda čvrsto drži moćnu televiziju, radio i novine. Druga je, međutim, bitno drugačija. U sredini u kojoj je pakt sklopljen uz 'sifon i kilo beloga' jači od bilo čega, ne treba podcjenjivati učinak politike dogovorene za kavanskim stolovima. Sve Miloševićeve 'stare političke krpe' gurnute su upravo u tradiciju srpskih kavana. Što se tamo događa, što priprema, a što već izvodi - nemoguće je pogoditi". Kada je riječ o mogućem raspletu, autor drži da "pod uvjetom da se crnogorski otpor zahtjevu za Panićevom ostavkom održi na obećani način, tzv. federacija faktično prestaje postojati. (...) Podcijenjena, zahvaljujući služničkom pozicijom 'mladog, lepog i pametnog' vodstva, Crna Gora upravo u beogradskim neredima vidi prostor za izlazak iz čeličnog zagrljaja srpskoga vožda. Druga točka raspleta tiče se Vojvodine (...) Lalinski mentalitet, masivan i spor, ipak je svojedobno pokrenut iz ležišta i veliko je pitanje mogu li ga Miloševićeva policija i vojska zaustaviti na pančevačkom mostu pukom silom (...) Treća točka raspleta mogli bi biti Srbi izbjegli iz Hrvatske. Kao i kosovskim Srbima i braći iz Hrvatske Milošević je umjesto prostora otadžbine ponudio izbjeglička geta, umjesto uživanja u slobodi od ustaške vlasti prisilu srpske policije koja strogo kontrolira sve, od odziva na mobilizacijske pozive nadalje. Četvrta točka je armijski 'lobby' okupljen oko zvijezde generalskoga puča Vuka Obradovića", ali tu su i "pripadnici nekadašnje garde, piloti, tenkisti, artiljerci, pripadnici jedinica koje su prve na udaru međunarodnog pritiska za prekid bosanskog rata". "Tko će od njih prvi povući potez", pita autor i drži da "svi imaju motiva i da šute i da krenu na vožda". No, "Miloševića mogu i bez izbora rušiti samo oni koji su ga i ustoličili, šutnjom ili izravno. Srbija do izbora, čak i da se ništa osim načinjanja povjerenja u Panića nije dogodilo, oslobodila se 'saveznog' plašta pa je kao takvu valja i gledati, posebno iz svijeta koji je Panić-Ćosićevu kombinaciju prihvatio kao 'dokaz' da ima Srba koji bi bili spremni razgovarati i o miru. Mirno razgovarati, držeći se dogovorenog", zaključuje svoj komentar Vlado Rajić. (Hina) 040234 MET nov 92