SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Trbušne plesačice Kaira Naslov: Nismo grešnice, bavimo se umjetnošću Podnaslov: Gotovo nage žene, neprihvatljive su našoj religiji. Piše: Haro CHAKAMAJIAN, AFP KAIRO - Trbušne plesačice Kaira ustale su u obranu svoje profesije, stare nekoliko stoljeća, tvrdeći kako se bave umjetnošću dok ih islamisti okrivljuju za grijeh. "Počela sam se baviti baletom sa devet godina", tvrdi Lucy, graciozna mlada žena, garave duge kose. "Da ljudi našu profesiju ne smatraju umjetnošću, ne bi nas učinili zvijezdama, ne bi otvorili škole u kojima se ta umjetnost uči", dodaje, gipko se okrećući u dugoj crvenoj suknji. Život nekih trbušnih plesačica, koje potječu iz skromnih sredina, prava je bajka. One poznatije na vjenčanjima mogu zaraditi i do 1.700 dolara, plešući uz pratnju orkestara sačinjenih od trideset muzičara. Takvi nastupi ne traju više od pola sata. Islamski integristi smatraju Lucy i ostale zvijezde te profesije, kao što je Fifi Abdu, Dina ili Nagva Fuad, koja je nedavno otišla u mirovinu, grešnicama, bilo da plešu na sceni, televiziji ili na filmskom platnu. "Ovak je način života sasvim neprihvatljiv", tvrdi Mamun al - Hodeibi, jedan od vođa muslimanske braće. "Gotovo nage žene, neprihvatljive su našoj religiji. Svi su barovi legla grešnika". Međunaslov: Život je kao ciganka... "U islamskoj vjeri takvo što nije rečeno",uzvraća Lucy. "Ukoliko sam griješnica, neka me Bog kazni, a ne oni. Egzistencija 45 obitelji ovisi o meni". Fifi Abdu, čvrsta žena zanosnoga plesa, tokom jednog interviewa na obalam Nila, izjavila je kako je trbušni ples postojao prije dolaska islama ; te da se Teodora, plesačica - kurtizana udala za bizantinskog cara Justinijana. Trbušni ples već se stoljećima izvodi u Egiptu, iako je u nekim periodima bio zabranjivan, nastavlja. Plesačice su zabavljale Napoleonove vojnike krajem osamnaestog stoljeća, kao i britanske trupe tijekom Drugog svjetskog rata. Početkom dvadesetog stoljeća, jedna je Armenka, rođena u Teheranu u dobrostojećoj obitelji, krenula u borbu protiv onih koji su trbušni ples osporavali, želeći izboriti poštovanje prema toj umjetnosti. "Orijentalni ples izražava misterij i bol poroda", rekao je Armen Ohanian. " Zapadnjaci taj sveti ples, nazivaju trbušnim plesom". U centru Kaira, u ulici Mohamad Ali, nalazi se kafe El Tigara u kojem caruje impresario Mohamad Ali Sulejman. On na razne zabave šalje muzičare, plesačice i pjevače. Većina je zvijezda rođena u pokrajnjim uličicama gdje se ručno izrađuju defovi, flaute i lutnje koje svojom svirkom tjeraju bokove na lagano njihanje i trbuh na izvijanje. Obožavane od stanovnika Kaira kao i od emira Perzijskog zaljeva, plesačice koje su uspjele ostvariti karijeru poznate su po ispadima i prilično slobodnom načinu življenja. Jedna od njih, odavši se drogi, bosonoga u ritama, pred kafeom El Tigara, prosi novac i cigarete. Možda je nekada plesala u luksuznim hotelima i modernim barovima. No, kao što kaže egipatska poslovica: "život je kao ciganka, za svakog pleše samo nakratko". (Hina) fp 021808 MET nov 92