SERVIS POSEBNIH NASLOVA SOMALIJA EKONOMIJA

Nadnaslov: "Slobodno poduzetništvo" u Somaliji Naslov: Somalijci su snalažljiv narod Podnaslov: Jedini siguran način kretanja po Mogadišu je vožnja automobilom uz oružanu pratnju. Piše: Andrew HILL, Reuter AFGOI - Skakuću po cesti kao luckasti plesači, frenetično mašući prnjama. U trenutku kada im se neko vozilo približi, taj cirkuski teatar pantomime postaje još apsurdniji. Prizor neobičnog rituala privlači putnike te se oni i protiv volje zaustavljaju kao ukopani. I tada u tren oka dolazi do raspleta: luckasti plesači u stvari su seljani Afgoie koji su rupe na autoputu ispunili smećem, a svojom performansom žele privući pažnju prolaznika od kojih onda naplaćuju "cestarinu". Nazovite to kako želite: "somalijska cestarina" ili prosjačenje, no Svjetska bi banka tu rabotu vjerojatno nazvala neslužbenim sektorom gospodarstva. U Somaliji se to zove preživljavanje. Za humanitarne djelatnike, dronjci kojima seljaci mašu, predstavljaju stijegove slobodnog poduzetništva. Simbol su snalažljivosti u zemlji koja je kolabirala. Jedina grana gospodarstva koja u Somaliji postoji je humanitarna pomoć. Neposredne koristi od nje imaju naoružani pratioci konvoja s hranom. Plaćaju ih humanitarne agencije koje se bore protiv najgore epidemije gladi u posljednjih par desetljeća, u gotovini i hrani. Međunaslov: "Nudimo vozila i povjerljivu pratnju" Humanitarna je djelatnost jedina plaćena djelatnost u zemlji od šest milijuna stanovnika. Pratioci koji nisu zaduženi za osiguranje hrane, kradu je. Neki pak čine i jedno i drugo. Svi ostali pripadnici ove izmučene nacije na rubu su života čak i uz tu humanitarnu pomoć. Novac se iz džepova humanitaraca "prelijeva" u džepove pratioca, a preko njih dolazi i do ostalih dijelova populacije te glađu iscrpljene zemlje. Svakoj su agenciji potrebni čuvari, vozači, kuhari i spremačice. Svakog tjedna jedna od njih upošljava nove ljude. U Afgori, udaljenoj 40 kilometara od Mogadiša, mogućnosti zapošljavanja ravne su nuli, pa svaki od plesača s autoputa živi u nadi da će mu humanitarci u prolazu dobaciti koji šiling. "Somalijci su izuzetno snalažljiv narod", rekao je Mark Bowden, direktor afričke filijale britanskog fonda "Spasimo djecu". Čovjek im se na kraju mora diviti". Veoma su poduzetni. Na "razvaljenom" aerodromu Mogadiša moguće su i ovakve reklame: "Tuden rent a car. Posjetite nas. Nudimo vozila izvan konkurencije i povjerljivu pratnju". Broj telefona nije naveden. Telefoni ionako ne postoje, kao uostalom ni taksiji. Međunaslov: Antikviteti i "Signor Plastico" Jedini siguran način kretanja po Mogadišu, je vožnja automobilom uz naoružanu pratnju. Somalijci mogu preživjeti samo od sitnih poslova, pa se samo takvi i nude u Mogadišu i drugdje. Uslužne su se djelatnosti proširile na ulicu, otkako se intenzitet borbi smanjio. Kosu i u teškim vremenima valja podšišati. Na tisuće brijača škljoca škarama pod malim nadstrešnicama. Obzirom da vlada nestašica vode, cijela se operacija izvodi pomoću ukradenog pudera domaće proizvodnje. Duž ulica Mogadiša, rukom ispisani oglasi nude usluge prevođenja kao i sekretarske usluge. Pružaju ih ljudi na ukradenim pisaćim mašinama, onima koji žele u izbjeglištvo ili onima koji svoje usluge žele ponuditi humanitarnim agencijama. Cvjeta i mešetarenje antikvitetima. Trgovci s plastičnim vrećicama natrpanim svaštarijama, među kojima se može naći i srebrna kutija za nakit s posvetom "poklon afričkog diplomatskog tijela iz Kartuma, somalijskom ambasadoru", vječno su za petama strancima. Jedan od izuzetno upornih trgovaca "antikvitetima" često se mota oko naselja u kojem su smješteni službenici UN-a i na lošem talijanskom nudi svoju robu. Poznat je pod imenom "Signor Plastico" jer njegov jantar i slonovača duguju više znanosti nego prirodi. Omladina otvoreno prosi. Naoružani pratioci iznuđuju takse za slijetanje od aviona koji dovoze humanitarnu pomoć, kao i od stranaca koji lete u "normalan život". (Hina) mh 242123 MET oct 92