SERVIS POSEBNI NASLOVA NJEMAČKA-AZIL

Nadnaslov: Od 1989. gotovo milijun osoba zatražilo azil u Njemačkoj Naslov: Njemačka, zemlja azila Podnaslov: Bili oni pravi politički azilanti ili ne, svi su zbrinuti, neki i tijekom nekoliko godina, sve dok njemačke vlasti definitivno ne poudzmu energične mjere Piše: Marie-Laure MICHEL, AFP DUESSELDORF - Stepan A. (45), stigao je iz Bugarske okušati svoju sreću u Njemačkoj i tek je jedan među gotovo milijun osoba koje od 1989. godine kucaju na vrata Njemačke, uvjerene da će besplatno dobiti bar krov nad glavom i komad kruha. Bili oni pravi politički azilanti ili ne, svi su zbrinuti, neki i tijekom nekoliko godina, sve dok njemačke vlasti definitivno ne poduzmu energične mjere. Stigavši u 6 ujutro ispred zgrade od crvenih opeka, Stepan se laktovima probija i u 7 i 30 ulazi u duesseldorfski ured za prihvat potražitelja azila. Za prvi ispunjeni obrazac dobiva jedan broj: to je prvi dodir s njemačkom administracijom i prva etapa procedure koju moraju proći podnosioci zahtjeva za azil. Svakog dana 200 do 300 osoba ispunjava zahtjev, taj čarobni papir za dobijanje krova nad glavom, obroka, odjeće, prijevoza i mjesečne doznake od približno 1.500 DEM za četveročlanu obitelj. Od 1. siječnja do 30. rujna njih 27.389 predalo je molbu za azil u Duesseldorfu 27.000 cijele 1991. godine. Još jedan obrazac, fotografije en face i iz profila, lunch-paket za ručak i razgovor s jednim od petnaest "auditora" ureda, dio su svakodnevnog rituala. Međunaslov: Najviše izgleda za azilante iz Turske Stepana će zatim odvesti autobusom do jednog od dva "hotela broda" na Rajni, gdje grad udomljava tek pristigle izbjeglice. Tamo će provesti jednu noć ili možda tjedan, prije no što ga pozove jedan od "donositelja odluka" Ureda za priznavanje stranih izbjeglica, koji donosi svoju presudu za šest do osam tjedana. "Ne možemo odmah proučiti sve zahtjeve koji su nam predani, nedostaje nam osoblja", objašnjava Werner Hauser, direktor Ureda. Obavljajući četiri do osam razgovora dnevno, 26 donositelja odluka ne uspijeva dokrajčiti hrpe zahtjeva. Rezultat: gotovo tri-četvrtine molbi šalje se u središnji ured u Zirndorf (Bavarska), gdje čeka svoj red s još 400.000 zahtjeva. Ondje će se molba razmatrati najranije za godinu dana. Svakog radnog dana u duesseldorfski ured dolazi 40 Rumunja, 6 Bugara, 7 stanovnika bivše Jugoslavije i 4 Turčina. Najveće izglede za dobivanje azila imaju Turci: njih je 884 od 9.735 kandidata dobilo azil 1992. godine u Njemačkoj, što iznosi 9,1 posto u odnosu na 1,3 kandidata iz bivše Jugoslavije, 0,2 posto Rumunja i 0,1 posto Bugara. Međunaslov: Ipak novi zakon Konačno 6 posto svih potražitelja azila dobiva status političkih izbjeglica. Ali onima koji dobivaju negativno rješenje ostaje mogućnost ulaganja žalbe, što uglavnom i čine, prema riječima Hausera. U Duesseldorfu "nekoliko tisuća" žalbi čeka između godinu i tri da stignu do administrativnog suda. "Jedan izbjeglica može provesti nekoliko godina u Njemačkoj, uz besplatnu hranu i smještaj prije no što vlasti službeno proglase njegov izgon", objašnjava Hauser. Pod pritiskom javnog mnijenja djelomično obojenog ksenofobijom, zastupnici su izglasovali zakon kojim pokušavaju ubrzati ispitivanje zahtjeva za dobijanje azila. Tekst, koji je na snazi od srpnja, predviđa da trajanje ispitivanja "očigledno neopravdanih" molbi za azil traje samo šest tjedana. Osoblje Ureda za priznavanje izbjeglica mora se povećati s 1.500 na 3.000 do 1. travnja 1993. godine. "Sporost zaposlenih nije slučajna već ciljana: vlada kancelara Helmuta Kohla povećava pritisak kako bi se postigle izmjene Ustava i time ograničilo pravo na azil", izjavljuje Ludwig Harmayer, pokrajinski čelnik oporbene SPD, (socijal-demokrati). Dotad će urediti dječju igraonicu u duesseldorfskom prihvatilištu za potražitelje azila. (Hina) rb 152307 MET oct 92