NOVI VJESNIK- "OSLUŠKUJUĆI KOSOVO"

ZAGREB,16,listopada (Hina)- "Uz nešto gorke ironije, moglo bi se reći da Radovan Karadžić čini sve što može ne bi li olakšao položaj - Georga Busha", piše u "Novom Vjesniku" Stjepo Martinović. "Naime, budući da je vođa bosanskohercegovačkih četnika prihvatio sugestiju premijera 'SRJ' o premještanju njegovih ratnih zrtakoplova s banjalučkog uzletišta u Srbiju, američki predsjednik ne mora više umovati nad problemom njihovog prizemljenja". Do toga "dolazi u trenutku kad se u BiH, kao i u bliskom joj okolišu, kristalizira niz novih činjenica. Ponajprije, četnici su prigrabili najmanje tri četvrtine bosanskohercegovačkog teritorija, što je bjelodano više i od onoga što su zacrtali kao osnovu za pregovore o (re)konstrukciji BiH iz etničko-političkih konstitutivnih jedinica. Padom Bosanskoga Broda - premda osvajanje bosanske Posavine još nije okončano - nadohvat ruke je uspostava čvrste teritorijalne spone 'Republike Srpske' (i na nju prislonjenih hrvatskih 'krajina' s maticom. Također, budući da za "Veliki svijet" još nije izginulo dovoljno Muslimana da bi se dopustilo ukinuće zabrane naoružanja preostalih, samo još Karadžićevi oficiri svjesni (bez)vrijednosti svojih vojnika mogu rogoboriti protiv otpisivanja zračne potpore". Seljenje zrakoplovstva u Srbiju, prema mišljenju autora, "stvar je natezanja užeta na unutarsrpskoj političkoj pozornici (...) To znači da bi Karadžićevo popuštanje, pročitano kao pristajanje uz Panića, moglo značiti njegov prvi korak iz Miloševićeva zagrljaja, a time i iz "voždove" opcije rata bez sagledivog kraja". Točnije, "Radovan Karadžić (kao i Goran Hadžić) treba odlučiti pod koji će šator". Autor drži da cijela stvar ulazi u kontekst "uzavrele kosovske krize, odnosno, u vrijeme 'povratka srpskoga rata kući'. Kao što se vidjelo onda kad se oštrica agresije morala preusmjeriti s Hrvatske na BiH, Srbi nisu u stanju voditi dva rata istodobno. Budući da osvojeno u BiH još nije utvrđeno, niti s pomoću UNPROFOR-a, a još manje uspostavom novoga ustavnog ustrojstva te države na tragu 'dogmi' međunarodnih ustanova, Radovan Karadžić ima čvrst alibi kad se opire uvlačenju u Miloševićevu kosovsku pustolovinu. A nagrada koja bi mu, po svoj prilici, odgovarala jest - amnestija, odnosno zadržavanje pozicija i u Panićevoj nomenklaturi, sve izvjesnije pobjedničkoj struji na srpskoj sceni", zaključuje Stjepo Martinović. (Hina)dd 150041 MET oct 92