SERVIS POSEBNIH NASLOVA KAIRO

Nadnaslov: Egipatsku prijestolnicu guše 13 milijuna stanovnika Naslov: Kairo, div rasporene utrobe Podanslov: Dijeleći sudbinu svih monstruoznih megalopolisa kakvima obiluje naša planeta, Kairo je već duže vrijeme pružao sliku katastrofe koja će ga zadesiti 12. listopada. Piše: Michel TRICHET, AFP PARIZ - Svojim blokovima gubavih, sivkastih zgrada i terasama zatrpanim šljunkom, građevnim materijalom, otpadom o koji se otimaju kokoši i golubovi, Kairo je već dugo vremena pružao sliku katastrofe koja će ga zadesiti 12. listopada. Tisućljetni grad, sagrađen da bude prijestolnicom kalifa u vrijeme njihova sjaja i moći, Kairo, Pobjedonosni, grca danas pod teretom svojih trinaest milijuna stanovnika, dijeleći sudbinu svih monstruoznih megalopolisa kakvima obiluje naša planeta od Meksika do Šangaja, od Sao Paula do Kalkute. Kada su prije dva stoljeća urbanisti zacrtali planove za razvitak grada, previđali su dom za najviše četiri milijuna duša. Ni sanjali nisu da će prosječna gustoća naseljenosti iznositi 25.000 na km2, dosižući u pojedinim pučkim četvrtima poput Bab El Šreje čak 120.000. Drugi žalostan prosjek: jednu prostoriju dijeli 2,5 stanovnika. Da se guši u ljudskoj gomili grad ne može kriti: u nedostatku prostora ljudi se na ulici guraju ravnopravno s vozilima, praćeni zvukom sirena i automobilskih trubi. Kanalizacione cijevi nerijetko ekplodiraju plaveći pločnike a bespravno podignute nastambe u redovnim se razmacima ruše odnoseći živote desetaka osoba. Međunaslov: Egipćani neće u pustinju O prenapučenosti govore i 60.000 obitelji useljenih u mauzoleje Grada mrtvih, velikog povijesnog groblja egipatske prijestolnice. Konačno ona se ne da skriti pri pogledu na tisuće tona otpada koje 60.000 privatnih čistača ulica tegle u kolicima s magarećom zapregom do svojih bijednih domova na obroncima brda Mokatam u istočnom predgrađu grada. Ondje će ono što su dobrostojeći velikodušno odbacili dobrano probrati i još jednom upotrijebiti. Prenapučenost je i skrivena od pogleda: podrumi, krovovi, stubišta, u kojima se ljudi otimaju o životni prostor zajedno s nebrojenim mačkama. Ondje gdje dotrajale cijevi redovito pucaju poplavljujući stanove, puneći džepove sretnih vodoinstalatera. Pa ipak se svakog dana tisuću novih Egipćana slijeva u nabujalu ljudsku rijeku. Godine 2000 grad će doseći 16 milijuna stanovnika. Svjesne te mračne perspektive, egipatske su vlasti 70-tih godina počele graditi satelitska naselja u pustinji, nekoliko desetaka kilometara od prijestolnice koju valja rasteretiti. Ali ti gradovi ne privlače stanovništvo onako kako bi to vlasti željele. Bez sumnje ulovljen u zamku tisućljetnog atavizma, Egipćanin, sin rijeke hraniteljice, ne pristaje na život u pustinji odakle je nekoć samo neprijatelj dolazio. (Hina) fs 131340 MET oct 92