IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 6. listopada (Hina) BRITANSKI RADIO - BBC Jučer je u Peći počelo suđenje devetnaestorici kosovskih Albanaca pod optužbom da su nezakonito posjedovali oružje. Suđenju su pethodili ozbiljni oružani incidenti između Albanaca i srbijanske policije. Sve to jača zabrinutost da bi Kosovo moglo postati novo ratište na prostoru bivše Jugoslavije, izvješćuju Marcus Tanner i Stephen Ashley. "Više od tisuću srpskih vojnika doletjelo je na prištinsko uzletište prošloga vikenda, pokazujući koliko su vlasti nervozne. 'Ovo bi se lako moglo pretvoriti u rat', rekao je jedan od vođa albanskih nacionalista Adem Demaqi. 'Mogao bi to biti krvaviji i tragičniji rat od onoga u Bosni', kaže on. Malo je naznaka da će se na siromašnom i prenapućenom Kosovu doći do obećane reforme jugoslavenskoga premijera Panića. Spirala nasilja i srpske represije nedavno se ubrzala. U selu Glogovcu ubijen je jedan srbijanski policajac, a u vatrenom okršaju ranjena su dva Albanca. U Dečanima je umro jedan učitelj za vrijeme policijskog ispitivanja. Jedna mlada Albanka ubijena je u svojoj kući, koju je opkolila policija. Začarani krug represije i revolta odavno je nazočan na Kosovu. Suđenje devetnaestorici Albanaca samo ga može pogoršati. Jedan od mladih albanskih aktivista Muhamed Hamiti ovako o tome govori: 'Kada je došao na vlast, Panić je rekao da Albance neće više ubijati. No do sada je ubijeno sedam Albanaca. Panić nije učinio ništa za Kosovo'. Ni njegova obećanja o ponovnom otvaranju škola za Albance, ne vrijede ništa. Na površini je mir, ali je pobuna neizbježna. Procjenjuje se da je u prošle dvije godine otpušteno s posla sto tisuća Albanaca, i Albanci se sad boje da će njihovu zemlju preoteti srpske izbjeglice iz Hrvatske i Bosne. Vlasti su već počele naseljavati sedamsto srpskih obitelji blizu Dečana i u jednoj albanskoj zajednici. Planovi o istjerivanju Albanaca s Kosova datiraju od vremena kad je Srbija, nakon pobjede nad Turskom u balkanskom ratu g. 1912., zavladala nad Kosovom. Vladin plan o masovnom istjerivanju Albanaca, nastavljen g. 1937., raspao se tek za vrijeme drugoga svjetskog rata, kad su Albanci kratko vrijeme uživali slobodu u sklopu talijanskog fašističkog protektorata. Prije nekoliko dana, grčki premijer izjavio je da se Kosovo približava eksplodiranju i da bi ta eksplozija uključila i Albaniju i Makedoniju. Slično upozorenje iznio je i albanski ministar vanjskih poslova Alexandar Mekshi, koji je rekao da je nezadovoljstvo srbijanskom vlašću na Kosovu izazvalo takvu napetost, da albanske političke organizacije sve teže drže situaciju pod nadzorom. Otkako je Srbija ukinula pokrajinsku autonomiju 1988. godine i zatvorila kosovsku skupštinu. Demokratski savez Kosova slijedi politiku pasivnog otpora i izbjegava sukobe. Rat na Kosovu ovisit će o posljetku borbe za vlast u Beogradu i o tome hoće li Milošević iskoristiti Kosovo kao svoju zadnju kartu, predviđa Ibrahim Rugova. On kaže kako bi međunarodna zajednica morala uspozoriti Srbiju da ne otvara novu frontu. KESS je uputio stalnu misiju u pokrajinu, a teško je povjerovati da bi Europa bila sklona intervenciji", pišu Tanner i Ashley. RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW (Program na hrvatskom jeziku) Herbert Korbmacher primjećuje kako ponovno uspostavljanje humanitarnih letova nije donijelo olakšanje samo pučanstvu BiH, nego i međunarodnoj zajednici. "Kad svi zrakoplovi budu opremljeni tehničkim sredstvima za pravodobno otkrivanje i obranu od raketa, dostatnoj opskrbi opkoljenog pučanstva ne bi više ništa smjelo stajati na putu", nastavlja komentator. Pitajući se gdje je linija fronte na zemljopisnoj karti, a gdje u glavama ljudi i tko koga smatra prijateljem, a koga neprijateljem, Korbmacher zaključuje da se dostava humanitarne pomoći međunarodne zajednice smatra "u biti uvijek neprijateljskim činom ako ne služi isključivo vlastitom narodu. S tog stajališta zaraćene strane smatraju da imaju pravo djelovati protiv pomagača. Napaćeno civilno pučanstvo samo je masa u strašnoj igri oko moći i prevlasti, ali masa koja je uglavnom potrebna kao taoc. Postupci 'gospodara rata' zacijelo malo obzira imaju i prema vlastitim ljudima. Tko ne stoji bezrezervno iza ideoloških i ratnih ciljeva političko-vojnih vođa, ne postaje samo sumnjiv zbog kolaboranja s neprijateljem, nego stavlja na kocku vlastiti život. Taj sustav pritiska i protiv vlastitih ljudi, koji se služi denuncijacijom kao prokušanom metodom, onemogućava mnoge ljude da se suprotstave ratnom ludilu, iako bi oni to htjeli. Tko najbezobzirnije postupa, ima najviše uspjeha. Ubojstvo odjednom ne predstavlja više zločin već se smatra junačkim djelom", zaključuje Korbmacher i dodaje da je "samo tako razumljivo da su Srbi mogli zaposjesti glavne dijelove Sarajeva. Za većinu tu rođenih Srba suživot s Muslimanima i Hrvatima nije bio samo svakidašnjica, nego nešto poput one životne kvalitete, koja ih je isticala u odnosu na druge Slavene i na što su oni bili ponosni. (...) Srpska osvajačka strategija od početka je za sebe zahtijevala Sarajevo kao glavni grad Srba u Bosni. (...) Sada Srbi misle da su postigli svoj cilj i žele Sarajevo podijeliti na srpsko i muslimansko-hrvatsko područje. Zračna luka i glavna gradska prometnica u njihovim su rukama. Oni će demonstrirati svoj zahtjev za vlašću u tom dijelu i tako provocirati i protivnike, koji neće propustiti ni jednu priliku da ratna zbivanja okrenu u svoju korist. UN i svim humanitarnim organizacijama prijeti opasnost da i ubuduće budu između dviju vatri zaraćenih strana", naglašava Herbert Korbmacher. (Iz njemačkoga tiska) "Konačno izgleda da se Zapad odlučio nešto poduzeti u pitanju zračnoga prostora nad BiH", piše "Die Welt". "Predsjednik SAD George Bush najavio je da će Amerika od Vijeća sigurnosti UN zatražiti zabranu letova. Računa se da će to biti prihvaćeno. To bi bio prvi korak u završetku krvoprolića. Srbi su dosad imali apsolutnu prevlast u zraku. Još prije nekoliko dana borbeni migovi jugoslavenskoga ratnog zrakoplovstva raketama su bombardirali hrvatski grad na granici s Bosnom - Slavonski Brod. Izbacivanje napalm-bombi na bosanske gradove, kao što je Jajce, već su svakidašnjica krvavoga rata. Kada bi jugoslavenski borbeni zrakoplovi bili otjerani iz prostora nad Bosnom, izgubili bi svoju najvažniju prednost. Sljedeći korak bi mogao biti stavljanje tenkova i agresorskog topništva izvan djelovanja. Kada bi se ostvario učinkovit naftni embargo, ni to više ne bi predstavljalo probleme. Na žalost, ne može se proturiječiti bosanskom ministru vanjskih poslova Silajdžiću, koji je krajem tjedna pred europskim parlamentom u Strasbourgu cinizam Europe proglasio odgovornim za tragediju njegova naroda. Zasad je ubijeno stotinu i dvadeset tisuća civila. Trideset tisuća Muslimanki silovali su srpski vojnici. Milijun i pol ljudi prognano je u etničkim čišćenjima. Ove zime, prema procjeni UN, od gladi i hladnoće umrijet će još četiristo tisuća ljudi. S obzirom na te stravične podatke, groteskno je da su zapadni političari i vlade još uvijek neodlučni i da posrednik EZ lord Owen još jedamput iznosi razmišljanja i upozorava na oprez. Dosadašanja nedjelotvornost Zapada već je mnoge ljude u Bosni stajala života. Koliko će ih još morati umrijeti prije nego što se nešto poduzme?! Kakav će se to Zapad, kakva Europa demokracije i ljudskih prava sagraditi na brdima, koja su između Vukovara i Sarajeva?!", pita se komentator bonnskog "Die Welta". THE WASHINGTON TIMES, (5. X. 1992.) Bijela kuća kreće u rješavanje jugoslavenskog problema Napominjući kako su izmučeni stanovnici Bosne i Hercegovine prošlog vikenda napokon čuli dobre vijesti, komentator podsjeća da su obnovljeni humanitarni letovi, te da je predsjednik Bush napokon odlučio pomoći Bosni. Komentator ističe da je dobro to što je Bush napokon stao na stranu onih u State Departmentu koji zahtijevaju oštriji pristup balkanskom ratu. Autor najvažnijim i najvećim odstupanjem od američke politike drži Bushev zahtijev UN da rezolucijom zabrane sve letove u bosanskom zračnom prostoru (osim humanitarnih letova) i obećanje da će SAD sudjelovati u primjeni te zone. Bush je upozorio da će američki piloti koji će nadgledati i provoditi odluku o zabrani letova biti izloženi opasnosti, ali to je ipak pravilna odluka, ističe komentator. Napominjući zatim da ima i onih koji se oštro protive odluci o zabrani letova, komentator podsjeća da je jedan od njih i Colin Powell, koji je o tome govorio prošli tjedan za "New York Times". Oni upozoravaju da je najveći problem topništvo kojim zapovijedaju srpske snage, a zabrana letova ne može ga ušutkati. Drugi njihov argument je da bi intervencija na Balkanu mogla biti opasnija od Vijetnama. Između ostaloga komentator ističe da je najznačajnije za prekidanje rata to što bi zona zabrane letova mogla uvjeriti Srbe da ozbiljnije shvate ženevske mirovne razgovore. "Dosad niti srbijanski vojni vođe u Bosni, niti srbijanski predsjednik Slobodan Milošević nisu pokrenuli inicijativu održavanja obećanja koja posvuda daje premijer Milan Panić. Agresori dobro razumiju jedino silu. Da bismo zaustavili Srbe, moramo im pokazati da se iza riječi krije sila", završava komentator. Spasiti slobodu Jugoslavije "Tijekom prošle godine, svijet je s tjeskobom promatrao ludo razaranje i pokolj u Jugoslaviji. Najprije u Hrvatskoj, a sada i u Bosni i Hercegovini, otrovni nacionalizam i etnička podijeljenost uzrokovali su patnje i krvoproliće bez premca u Europi gotovo pola stoljeća. Taj je neprekidni terorizam izazvao strah da će se nasilje nastaviti na Kosovu, u Makedoniji i proširiti se na cijeli Balkan, i izvan njegovih granica", piše Richard Lugar, član odbora za odnose s inozemstvom američkoga senata, dodajući da su Europljani, Amerikanci i UN predložili odvojena rješenja za zaustavljanje krvoprolića, nadajući se da će to biti dovoljno da se sukob prekine. "Neke su od tih akcija pomogle da se ublaže patnje. Nijedna nije uspjela uspostaviti red i društvene norme ponašanja. Što bismo sad morali učiniti", pita Lugar. On drži da se "pouke za Jugoslaviju mogu naći u drugim zemljama koje su nedavno prešle iz diktatorskog sistema na demokraciju". Navodeći primjer Filipina, Nicarague i Istočne Europe, autor ističe da "postoje dokazi da će, provedu li se slobodni i pravedni izbori, većina ljudi radije odabrati demokraciju, nego joj se suprotstaviti. Bez mogućnosti izbora, diktatori i represija idu dalje". Napominjući zatim da "jugoslavenski glasači mogu prekinuti silazak u bijedu i izolaciju, pruži li im se prilika za izbor", te da "demokracija mora biti značajni dio rješavanja sukoba u jugoslavenskoj federaciji", Lugar ističe da bi "SAD i međunarodna zajednica morale osigurati odgovarajuću pomoć glasačima u jugoslavenskoj federaciji kako bi im se pomoglo da odrede svoju budućnost". Budu li izbori najavljeni za prosinac u SRJ pravedni i slobodni, "stanovništvu Srbije i Crne Gore omogućit će da izaberu nove vođe i promijene vanjsku i unutarnju politiku". Lugar drži da bi SAD i UN morali poduprijeti demokratske snage na tim izborima, a ako "izbori promijene te vlade zamijenivši tvrdolinijske nacionaliste i daju vlast novim vođama, koji će se posvetiti kompromisima, a ne sukobu, izgledi za mir bit će uvelike povećani". Lugar između ostaloga upozorava da su međunarodne sankcije nametnute Jugoslaviji uzrokovale gospodarske teškoće, one su pojačale političku polarizaciju i nezadovoljstvo naroda i to bi se, prema njegovu mišljenju, moralo kostruktivno iskoristiti. "Morali bismo podupirjeti međunarodne promatrače na izborima, političke stručnjake, novinare i druge da pomognu u uspostavljanju infrastrukture nužne za upravljanje slobodnim i pravednim izborima. Morali bismo dopustiti dopremu kompjutera i stručnjaka koji će pomoći da se osigura točno prenošenje volje naroda", piše Lugar, dodajući kako "te akcije traže male izmjene u međunarodnim sankcijama protiv Jugoslavije. Te bi izmjene morale biti ograničene samo na promicanje demokratske prakse. Ne bi se smjelo umanjiti kazneno djelovanje potpunih sankcija, i ne bi se smjelo uputiti znak da će se druge sankcije ukinuti prije nego se uklone osnovni uzroci sukoba u Bosni". Ako izbori donesu promjene, napominje Lugar, "morali bismo biti spremni omogućiti pomoć u produbljivanju i širenju demokratske prakse i demokratskih institucija u Jugoslaviji". Na kraju Lugar ističe kako vjeruje u to da će "većina glasača u Jugoslaviji, pruži li im se prilika, izabrati demokraciju, mir i stabilnost, umjesto diktatorstva, rata i očaja. Ako se to dogodi, balkanska bi noćna mora mogla prestati". Masakri koje zapad jedva primjećuje "Baš u ovom trenutku na najbrutalniji se način ostvaruje najgora noćna mora bosanske muslimanske zajednice. Unatoč svim savjesnim sporazumima s UN i lakovjernim pregovaračima, Srbi pojačavaju uništavanja nedužnih muslimanskih zajednica, provodeći čišćenja, ubijajući, bombardirajući, mučeći, protjerujući ih i spaljujući im kuće. Više nije nezamislivo to da će miroljubivih dva milijuna pripadnika muslimanske zajednice ove zime biti uništeni kao narod", piše između ostaloga Georgie Anne Geyer, dodajući da je nevjerojatno da su zapadne sankcije koje su nametnute prije nekoliko mjeseci, nametnute i protiv Srbije i protiv Bosne. "Tako su Bosanci namjerno prepušteni srpskom pokolju. Ne mogu čak niti dobiti oružje kojim bi se zaštitili, dok Srbi imaju potporu arsenala oružja koje im je ostalo iz razdoblja hladnog rata". Upozoravajući da se "stanje pogoršava", autorica ističe da "necivilizirani Srbi i nemarni i kukavički Zapad sada masakre koji se provode nad Muslimanima opravdavaju istim zapanjujućim izgovorom: da bi muslimanski fundamentalisti mogli zauzeti Bosnu! (...) Riječ je o maloj zajednici koja je preostala od onih Slavena koji su prešli na Islam u vrijeme Turskog carstva. Riječ je o plavokosim i plavookim slavenskim Muslimanima koji su povijesno mnogo europeiziraniji od Srba. (...) i gotovo svi su sada zarobljenici, mrtvi ili prognani. Upravo će ti ljudi nahrupiti s bosanskih planina i zaprijetiti Europi, baš kao i Turci pred vratima Beča!" Napominjući da možda i ima 200 do 500 "mudžahedina" koji su im se pridružili, i da je nešto oružja stiglo iz islamskih zemalja, uglavnom kroz splitsku luku, autorica ističe kako je "svaki izvor - a bilo ih je mnogo s kojima sam razgovarala - potvrdio kako je pomoć koja je pristigla iz islamskih zemalja doista beznačajna. Osim toga, ima li što loše u tome što se ljudi, zato što su muslimani, pokušavaju spasiti od pokolja?" Na kraju autorica naglašava kako "povijest neće sakriti ovo što se događa Muslimanima u Bosni. O tome će se pisati knjige, pjevati pjesme, nastajat će legende. Sjećanje malih naroda ne blijedi. U islamskim će zemljama i drugdje to biti poput spomenika činjenici da se Europljani i Amerikanci ne zabrinjavaju zbog smrti muslimana - čak, niti kad pripadaju njihovoj vlastitoj rasi, a čak niti onda kad je tako očito da su prigrlili načela europskoga racionalizma i humanizma. Pa ipak, od ovoga će biti neke koristi: islamski fundamentalizam sigurno nikad neće stići do Rostocka". (Hina) dh 060046 MET oct 92