PORUKA KARDINALA KUHARIĆA I PATRIJARHA PAVLA SA SASTANKA U ŽENEVI 23.09.1992.

SASTANKA U ŽENEVI 23.09.1992. ZAGREB, 24. rujna (Hina) - Nakon sastanka u Ženevi upućena je zajednička poruka nadbiskupa zagrebačkog, mitropolite, kardinala dr. Franje Kuharića i arhiepiskopa pećkog, mitropolite beogradsko-karlovačkog i patrijarha srpskog Pavla. Poruku prenosimo u cijelosti. "Nakon naših susreta u Srijemskim Karlovcima i u Slavonskom Brodu, u svibnju i kolovozu prošle godine, sastali smo se milošću Božjom po treći put danas, 23. rujna 1992. godine, u Ekumenskom institutu u Bossey-u pokraj Ženeve, gdje smo s članovima svojih pratnji bili uzvanici Konferencije europskih Crkava i Vijeća biskupskih konferencija Europe. Za to gostoprimstvo i svesrdnu pomoć tijekom našeg susreta izražavamo svoju zahvalnost, koju također izričemo i svima onima koji su nam uputili pozdrave, molitvenu potporu i dobre želje. Duboko žalimo što poglavar Islamske zajednice Reis-ul-ulema gospodin Jakub Selimoski i njegova pratnja, koji su najavili svoj dolazak i sudjelovanje u razgovorima, ipak nisu mogli doći iz Sarajeva. Nadamo se da će se tragične prilike u Bosni i Hercegovini poboljšati i da će u bliskoj budućnosti biti moguće i njihovo sudjelovanje u našim susretima i razgovorima. Ovdje u Švicarskoj, zemlji mira i blagostanja, u ime zajedničkog nam Gospodina, koji je Mir naš, sastali smo se u službi mira i pomirenja među našim narodima, unesrećenima na razne načine tragedijom ovog nesretnog rata, a naročito u službi mira i pomirenja među zaraćenim stranama u Bosni i Hercegovini. Najprije smo prikazali zajedničku molitvu Spasitelju našem i svih ljudi, Gospodinu Isusu Kristu, vječnom Kralju Mira i Mirotvorcu, da našim narodima i svemu čovječanstvu daruje svoj mir, jedini trajni i nepomućeni mir. Zatim smo nakon uvodnih govora pokušali u iskrenom i istinoljubivom razgovoru razabrati sve dimenzije novonastalog stanja, počev od duhovnih i pastirskih pa sve do onih koje se tiču samog opstanka ugroženih ljudi u svim nacionalnim zajednicama Bosne i Hercegovine kao i drugih krajeva. Nakon molitve i razgovora jednodušno i jednoglasno apeliramo na vjernike naših Crkava, na odgovorne državne službenike, na vojne zapovjednike i postrojbe, na sve narode i na sve ljude našeg zajedničkog zemljopisnog i duhovnog prostora, kao i na sve međunarodne forume i institucije, zauzete u pronalaženju rješenja ili pružanju pomoći na našem tlu, u našim državama, i ne samo što apeliramo nego i zahtijevamo, oslanjajući se na svoju duhovnu ulogu i svoju pastirsku i moralnu odgovornost: 1. Da se odmah i bezuvjetno zaustave sva neprijateljstva, svako krvoproliće i sva razaranja, a prije svega bogohulno i bezumno razaranje bogoštovnih zgrada i svetinja, kako kršćanskih tako i muslimanskih, i da se bez odlaganja započne s neposrednim pregovorima između zaraćenih strana; 2. Da se odmah i bezuvjetno oslobode svi ratni zarobljenici i taoci, kao i da se raspuste svi zarobljenički logori i iz tamnica oslobode svi zatočenici ovog nesretnog rata; 3. Da se odmah i bezuvjetno prestane s nečovječnim provođenjem etničkih čišćenja, ma od koga ona proizlazila; 4. Da se svim izbjeglicama i prognanicima omogući povratak na rodna ognjišta, a svim biskupima i svećenicima naših crkava, kao i islamskim vjerskim službenicima, slobodan pristup pastvi i nesmetano vršenje njihove službe; 5. Da se što prije ponovno uspostave normalne komunikacije i slobodan promet i omogući slobodno kretanje i nastanjivanje svim ljudima, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost; 6. Da se svim nevoljnima osigura nesmetana i ravnopravna dostava humanitarne pomoći. Isto tako jednodušno i jednoglasno osuđujemo sve zločine i ograđujemo se od svih zločinaca, bez obzira kojoj narodnosti i vojsci oni pripadali ili kojoj crkvi i vjeri tvrdili da pripadaju. Posebno izražavamo svoje zgražanje nad krajnje nemoralnim zlostavljanjem žena i djevojaka, pa i djevojćica, što ga mogu činiti samo neljudi, bez obzira kako sebe nazivali. Pred Bogom, pred ljudima i pred vlastitom savješću obvezujemo se da ćemo upotrijebiti sva evanđeoska sredstva i sav utjecaj koji proizlazi iz našeg služenja i naše odgovornosti u Crkvi i društvu, da se u svojoj državi i u svome narodu najodlučnije i javno založimo za mir, pravdu, slobodu, spasenje svih i svakog, za dostojanstvo i neotuđiva prava svake osobe i svakog naroda, za čovječnost i snošljivost, za praštanje i ljubav. Sami sebe, jedni druge i sve pozivamo na pokajanje pred Bogom ljubavi, na obraćenje i služenje Njemu, da bismo ponovno mogli živjeti kao susjedi, prijatelji i braća. Mir svima! Arhiepiskop pećki, Nadbiskup zagrebački, mitropolit beogradsko-karlovački metropolita i patrijarh srpski Kardinal Pavle Franjo Kuharić" (Hina) zk 241633 MET sep 92