SERVIS POSEBNIH NASLOVA UZBEKISTAN

Nadnaslov: Uzbekistan - interesna sfera Irana, Turske, Moskve... Naslov: Manipulacija strahovima u multietničkom gradu Podnaslov: Uzbeci i Tadžici oduvijek su živjeli u slozi, za ovu bijedu krivi su koloni i svi oni koji su uz njih napunili džepove. Moskvi je uvijek bilo u interesu da zavadi narod kako bi učvrstila vlast. Danas se predsjednik Islam Karimov, kao i svi stari komunisti, koristi istom tehnikom. Piše: Sophie PONS, AFP SAMARKAND - Šest izboranih staraca u tradicionalnim nošnjama čavrlja u sjeni razrušene džamije, prelazeći s uzbečkog na tadžički, žaleći se na porast cijena. "Mi Tadžici i Uzbeci već stoljećima živimo zajedno, a danas zajedno preživljavamo u uvjetima koji su svakim danom sve gori," uzdiše jedan od njih, prije no što će ispljunuti zeleni duhan. Nakon nedavnih nemira u susjednom Tadžikistanu, kojim hara građanski rat, uzbečka se vlada pribojava novih nacionalnih previranja. Već 1989, grad su razdirali nemiri, grupa Tadžika zahtijevala je da se Samarkand pripoji Tadžikistanu. "Bili su izmanipulirani, Moskvi je uvijek bilo u interesu da zavadi narod kako bi učvrstila vlast," izjavio je Kajot Nemat, jedan od čelnika Nacionalnog tadžičkog pokreta Samarkanda. "Danas se predsjednik Islam Karimov, kao i svi stari komunisti koji strepe da ne izgube vlast, služi istom tehnikom te prijeti međuetničkim sukobima ne bi li opravdao postojanje policijske države," gorko dodaje Nemat. Međunaslov: Osnovna je razlika jezik Taj pokret, koji službeno još ne postoji, u prošlosti je već bio žrtva sovjetske vlasti. Traže "zaštitu prava tadžičkog naroda" i "renesansu njegove kulture" nakon desetljeća sovjetske uniformiranosti. Većina uzbečkih Tadžika, 4 posto ukupnog broja stanovnika, nastanjena je oko Samarkanda i Buhare. U tim tisućljetnim gradovima obilježja istočnjačke kulture izbijaju na svakom koraku, bez obzira na kartezijanski urbanizam nametnut od sovjetske imperije. Pa ipak u Samarkandu, kao i posvuda u centralnoj Aziji, pripadnici raznih etničkih grupa oduvijek žive isprepleteni jedni s drugima, u mješavini koja je za stranca neraspoznatljiva. "Tadžici i Uzbeci, uostalom kao i Turkmeni i Kirgizi, dio su istog naroda muslimanskog naroda centralne Azije, što su ga Sovjeti 1924. razdvojili umjetnim granicama," kaže Aleboj Julijačev, lokalni predstavnik Uzbeškog nacionalnog pokreta u Birliku. Osnovna razlika između tih muslimana Sunita svodi se na jezik: Tadžici govore perzijski, Uzbeci turski. "Ostale takozvane nacionalne karakteristike, nisu ništa do izmišljotina," ističe Šarif, student čiji je otac Uzbek a majka Tadžikinja. Jedini očigledan povod nesuglasica je pismo. Veliki dio Uzbeka traži povratak latinice, dok Tadžici žele pisati arapskim pismom. Prilično velik uzrok nesuglasica, s obzirom da odaje različite uticaje Irana i Turske. Međunaslov: Rusi pak strahuju od muslimana No više nego političkim stremljenjima, stanovnici Uzbekistana, bili oni Uzbeci ili Tadžici, zaokupljeni su svakodnevnim preživljavanjem. U Samarkandu, kao uostalom i drugdje, sadašnjost je u znaku racioniranja namirnica i neprestanom porastu cijena. Uprkos vladinim obećanjima, situacija se ne popravlja, a napetost raste pri čekanju u redovima. Rijetko dolazi do konflikta između Uzbeka i Tadžika, Rusi kojih ovdje ima 2 milijuna, uglavnom su prvi na udaru nezadovoljnih. "Za svu ovu bijedu zaslužni su ti kolonizatori i svi oni koji su zajedno s njima napunili džepove", procijedio je kroz zube jedan taksist. A Rusi, kao i moskovska vlada, čiju su podršku uvijek uživali, stahuju svakim danom sve više od eksplozije koju će prouzrokovati zajednički bijes muslimana centralne Azije. (Hina) 212203 MET sep 92