IZBOR IZ STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 21. rujna (Hina) DER STANDARD (Austrija) - Uoči skorašnjeg početka foruma KESS-a Marianne Sajdik vodila je razgovor s novim izvršnim tajnikom te organizacije Rolfom Torovskym. M. Sajdik piše da s obzirom na razvoj u Europi i na nestajanje konfrontacija Istok-Zapad smanjenje naoružanja nije više na prvom mjestu. "Vrlo važan sigurnosnopolitički zadatak predstavlja ograničenje širenja konvencionalnog naoružanja za masovno uništavanje", naglašava Torovsky. "Ubilačke razmirice u bivšoj Jugoslaviji dokazuju da tamošnji agresori imaju gotovo neiscrpne zalihe oružja". Ograničavanje sukoba ostvaruje se uz pomoć Centra za sprečavanje konflikta u Beču - u čemu sudjeluje čitav niz instrumenata, kao na primjer upotreba skupina promatrača. Preko misija, koje bi u budućnosti trebale raditi na Kosovu i u Vojvodini, moraju se spriječiti ratni sukobi, poput onih u Bosni i Hercegovini. Nemoć UN, EZ i KESS-a da zaustavi užase u Jugoslaviji, osjetljivo je naškodila vjerodostojnosti tih institucija. "Nisu međutim zakazale institucije, nego države koje u tome sudjeluju. Ujedinjeni narodi, Europska zajednica i KESS mogu djelovati onoliko djelotvorno koliko to politički žele najvažnije zemlje članice. Sada države KESS-a moraju konačno dokazati da žele i da su sposobni iskoristiti instrumente koji im stoje na raspolaganju. Počinje faza testiranja za KESS", zaključuje Torovsky. VEČERNJE NOVOSTI (Srbija) - "U položaju u kojem smo, gotovo nam je svejedno da li ćemo stolicu na East Riveru izgubiti zato što to želi zapad, što je naš premijer olako povjerovao na riječ da nas mogu odbraniti oni koji su i dosad imali priliku da stave veto u Vijeću sigurnosti, a to nisu učinile, ili što smo pokazali zaista nesposobnost da se snađemo u igri moćnika, gdje mali imaju samo jednu ulogu: poslušnost podanika", komentira autor i drži da "to neće biti ni kraj Jugoslavije, ni tragedija Milana Panića... Čak i ljudi bez velike političke mašte i naklonosti ka metaforima, osjećaju, nekako instinktivno, da je Srbija opet pred sličnim dilemama kao i oba puta uoči posljednjih ratova". U nastavku, pišući o položaju Panića, komentator drži da "sada, kada mu Zapad priprema rušenje, čak i usprkos mogućnosti da će ga dio Skupštine iskreno braniti, treba strahovati da je narod doveden u stanje beznađa kada će gubljenje 'stolice u UN'protumačiti na jedino mogući način: greškom trenera i slabom igrom njegova sasvim nova tima... A Zapad sada steže omču Paniću oko vrata. I ako ne postane svjestan toga, ako mu izvuče stolicu na East Riveru, neće biti drugih krivaca što je zla sudbina nadnijeta nad Balkanom i Europom". BORBA (Srbija) - "Kad će biti ukinute sankcije UN protiv Srbije i Crne Gore", pita Branko Milanović, stručnjak u Odsjeku za (bivše) socijalističke zemlje Svjetske banke u Washingtonu i ustvrđuje: "Paradoksalno je, ali bi sankcije bilo lakše skinuti, kada bi se lakše uvodile. Naime, gotovo je sigurno da bi bilo nemoguće ponovno ostvariti konsenzus koji je postojao u svibnju kada su sankcije izglasane". Ipak, autor procjenjuje da bi Srbija mogla ispuniti uvjete UN za 9-12 mjeseci. "To znači da će poslije odlaska Miloševića iz politike proteći oko godina dana do ukidanja sankcija. Najraniji datum mogućeg odlaska Miloševića iz politike jest studeni ili prosinac 1992. (...) Kako je moguće da Milošević i na novim izborima (ako ih bude) pobijedi, rok za skidanje sankcija se dalje odgađa. Koliko će narodu biti potrebno da ga skine s vlasti ostaje velika nepoznanica. Ako pretpostavimo da Milošević neće uspjeti preživjeti dvije zime, te da će pasti krajem 1993. ili početkom 1994. godine, to skidanje sankcija odgodio bi se do zime 1994. ili proljeće 1995. godine". Uzroke uvođenja sankcija, autor vidi u "Miloševićevoj politici odbijanja cijelog svijeta od Srbije i spremnosti da probleme rješava samo silom", u neinformiranosti i neefikasnosti, u "katastrofalnoj kadrovskoj politici" koja je djelomično naslijeđena iz prijašnjeg sustava te u praznom optimizmu "koji ne počiva na informacijama, činjenicama ili bilo kakvoj analizi". Stoga, "i onda kada post-miloševićevska vlada bude uspjela skinuti sankcije, većega ekonomskog poboljšanja naće biti na vidiku. Iluzorno je očekivati da će i tada Jugoslavija dobiti bilo kakvu veću financijsku pomoć i da će bilo tko prema novoj državi imati simpatija". Opet će trebati naći krivca, međutim, "Srbija ne može kriviti Miloševića, a da u isto vrijeme ne vidi i vlastitu odgovornost za njegov uspon. Činjenica, makar, neugodna, jest da je Milošević na izborima poslije 60 godina, dobio potporu većine srpskih birača. Optužbe da je zaveo narod i lagao ga, ništa ne može promijeniti. Tko god je htio vidjeti pravu prirodu Miloševićevog režima, imao je priliku to vidjeti između studenog 1987. i prosinca 1990. Oni koji to nisu željeli, a takvih je bila većina, sada i u budućnosti će za to plaćati", zaključuje Branko Milanović. (Hina) sv 210230 MET sep 92