SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Djeca Sjeverne Irske suočavaju se svakodnevno s užasom i agresijom Naslov: Odrastanje u Sjevernoj Irskoj Podnaslov: "Sektaštvo je produkt našega društva, pa tako utječe na svakoga od nas. Ono će se prenositi s koljena na koljeno, dok se ne suočimo sa činjenicom da je to problem kojemu se želimo suprostaviti". Piše: Paul MAJENDIE, Reuter BELFAST - Djeca Sjeverne Irske imala su prilike gledati kako im u vlastitim domovima ubijaju očeve, a učitelje u školama, dok je vozače metak pogađao za volanom školskih autobusa. U protestantskim i katoličkim zajednicama na tisuće ljudi nose tjelesne i psihičke ožiljke zadobivene u jednom od najdužih gerilskih sukoba u povijesti svijeta. Istraživanja u pokrajini u kojoj se Irska republikanska armija (IRA) bori da izbaci Britance iz zemlje, pokazala su da se gotovo svako peto desetogodišnje dijete našlo blizu eksplozije izazvane bombom. Dvadeset posto njih reklo je kako im je u sukobu ubijen član porodice ili prijatelj, dok ih je 12 posto izjavilo kako se u predjelu u kojem žive ne osjećaju sigurnima. Gotovo svaka obitelj pogođena je tragedijom otkako je godine 1969. buknuo sukob koji je već odnio 3.000 ljudi, dok ih je 30.000 teško ranjeno. Ni djeca nisu pošteđena. Fotografije dječaka koji bacaju kamenje na britanske vojnike, najčešći su prizori kojim mediji ilustriraju rat u Belfastu. "Mnoga su djeca sjeverne Irske bila svjedoci nasilja, bilo da su prisustvovala umorstvu vlastitog oca, učitelja ili pak vozača školskog autobusa", rekao je Ed Cairns, doktor psihologije sa sveučilišta Ulster. Međunaslov: Velika potrošnja sredstava za smirenje Cairns je s kolegom Ronniem Wilsonom upravo završio studiju o psihološkim traumama koje se mogu pojaviti dugo vremena nakon prvotnog šoka i straha izazvanog ratom. Liječnici prepisuju znatno veće količine sredstava za smirenje u Sjevernoj Irskoj, nego u Engleskoj. Mnogo je veći i broj pacijenata s psihološkim i neurotskim smetnjama u bolnicama. U jednom su getu devetoro od desetoro djece bili svjedoci požara automobila, više od polovine njih bilo je prisutno za vrijeme pucnjave, a 37 posto našlo se u blizini eksplozije bombe, pokazala su istraživanja Cairnsa i Wilsona. Kakve su posljedice svega toga na osjetljivu psihu djeteta? Psiholozi tvrde kako stalna izloženost nasilju uzrokuje neurotično i asocijalno ponašanje. Tome pridonosi siromaštvo, visok postotak nezaposlenosti i bijeda u getima. "Mladić koji je odrastao u getu gdje paravojnih aktivnosti ima napretek, možda neće završiti kao neurotičar, no vrlo je vjerojatno da će postati terorist", navedeno je u izvještaju Cairnsa i Wilsona. Istraživanje na dječjem igralištu pokazalo je kako se sektaška mržnja javlja i u petogodišnje djece. Policija mora biti prisutna kada djeca izlaze iz škole. Tankom linijom dijele ratničke skupine, onih koji polaze protestantsku od onih koji polaze katoličku školu. Dječje se svađe na igralištima lako pretvaraju u tuče, a nakon toga i u oružane obračune roditelja koji jedni druge smatraju smrtnim neprijateljima. "Djeca ne samo da su svjesna nasilja i sektaške mržnje već i tako mala djeca poput petogodišnjaka koriste se njima u svojim igrama", rekla je sudionica istraživanja, Sandra Menary, dodajući kako se takvoj djeci valja posvetiti prije nego dođe do ispoljavanja agresije. "Sektaštvo je produkt našega društva, pa tako utječe na svakog od nas", tvrdi Sandra Menary. "Ono će se prenositi s koljena na koljeno, dok konačno ne shvatimo da je to problem s kojim se želimo uhvatiti ukoštac." (Hina) mh 301646 MET sep 92