VEČERNJI LIST:" ĆOSIĆEV 'NOVI MIR'-PAX SERBICA?"

ZAGREB,7.rujna (Hina)- Josip Šentija u Večernjem listu piše da "nitko pojedinačno nije tako Srbe duhovno za ovaj rat pripremio kao D. Ćosić. On ih je podbadao i učio kako da 'stvaraju sebe', u okviru 'nove istorijske vizije' i uz 'radikalno proveravanje svih velikih nacionalnih ciljeva'. Danas... nije više tako siguran u rezultate svoga mefistofalskoga pothvata. Kao da je naslutio da bi usred razornog procesa kojem je sam pridonio više od bilo kojeg drugog pojedinca, čak i više od Slobodana Miloševića, jer ovaj je njegovo čedo, na koncu mogao postati i sam žrtvom svoga vlastitog projekta o teritorijalnom i državnom ujedinjenju sveukupnoga srpstva. Vrativši se s Londonske konferencije o ex-Jugoslaviji, na svoj se stari patetičan način požalio srpskim i crnogorskim poslanicima, da je 'međunarodni položaj naše zemlje izuzetno težak, a budućnost izukrštana mnogim i svakojakim neizvesnostima', te da 'međunarodna konstelacija i odnosi snaga u svetu danas, ne poguduje našim nacionalnim i državnim interesima'". Nazivajući Ćosića "patrijarhom" i "pravnim začetnikom i pretečom" srpsko-crnogorske Jugoslavije, Šentija drži da "režim kojemu je došao na čelo izdeljak je srpskoga 'samostvaranja" po njegovim uputama i nagovorima. U hrvatskim su krajevima Raškovići, Babići, Hadžići et comp. njegova zakonita djeca". U opširnom komentaru o srpskoj politici i londonskim obvezama Šentija, pišući o dvogodišnjem srpskom osvajačkom ratu, navodi da je on u Srba "raspalio divlju mržnju prema svemu što je hrvatsko", a ... "o njegovim stečevinama i posljedicima u BiH i da ne govorimo. To je tragična i nesaglediva bilaca za sebe, još nedovršena". Podsjećajući da " ni jedno selo i ni jedan grad u Srbiji nisu ni taknuti ni jednom jedinom granatom", Šentija posebno naglašava da "Ćosićev 'novi mir' može doći tek poslije srpskog odricanja od agresivne politike njezinih posljedica. Kao što je kazao Alija Izetbegović, najprije sloboda pa onda mir! Inače, 'novi mir' koji bi sada htio projicirati D. Ćosić mogao bi biti samo pax serbica - srpski mir - što bi značilo nastavak rata, u novim oblicima, sa svim nesagledivim posljedicama za sve narode na Balkanu". Na kraju, tvrdeći da je "iza kulisa srpske politike očito postignut sporazum o Panićevu ostanku na vlasti", on piše da se "može očekivati da će se službena Srbija na vanjskom planu svim svojim snagama posvetitu 'miru', u smislu potpisanih obveza u Londonu, a na unutrašnjem planu konsolidaciji osvojenih položaja i stečevina. Čini se da je Ćosić svjesniji od drugih pogibelji do kojih je dovela dosadašnja politika. Zato i govori da se radi o 'našem opstanku', a tko ne razumije 'treba da odstupi'. U metafori o 'vremenu koje se zgušnjava do neizdržljivosti' sadržana je sva njegova tjeskoba i strah - tjeskoba i strah pisca i ideologa koji je postao vladar, i koji s trona jasnije vidi ponor pod sobom te se uplašio zloćudnosti svoga vlastitog djela - 'velike Srbije', koja mu se javlja kroz 'pepeo i poraze" i krv novih srpskih naraštaja". (Hina)dd 070200 MET sep 92