TEKST IZVJEŠĆA TADEUSZA MAZOWIECKOG O STANJU LJUDSKIH PRAVA NA PODRUČJU BIVŠE JUGOSLAVIJE

BIVŠE JUGOSLAVIJE ZAGREB, 3. rujna (Hina) - Posebni izaslanik Komisije UN za ljudska prava Tadeusz Mazowiecki (Tadeuš Mazovjecki) podnio je izvješće o rezultatima svojeg boravka na području bivše Jugoslavije. Objavljujemo neslužbeni prijevod s engleskog jezika punog teksta Izvješća ( od 28. kolovoza 1992.) kao i Dodatka-II. (Dodatak-I. sadrži program boravka T. Mazowieckog u bivšoj Jugoslaviji). UVOD 1. Na svojem prvom specijalnom zasjedanju Komisija za ljudska prava prihvatila je 14. kolovoza 1992. godine rezoluciju 1992/S-I/1 u kojoj je zatražila od svojeg predsjedatelja da imenuje posebnog izvjestitelja koji bi neposredno ispitao stanje glede ljudskih prava na području bivše Jugoslavije, osobito u BiH i primao na trajnoj osnovi relevantne vjerodostojne obavijesti o stanju ljudskih prava od vlada, pojedinaca, međuvladinih i nevladinih organizacija, služeći se pritom postojećim mehanizmima Komisije za ljudska prava. 2. Specijalni izvjestitelj posjetio je u bivšoj Jugoslaviji područja od interesa, osobito BiH, između 21. i 26. kolovoza 1992. godine da bi, u skladu sa zahtjevom izraženim u rezoluciji, podnio izvješće članovima Komisije za ljudska prava najkasnije do 28. kolovoza 1992. godine. S obzirom na vrlo ograničeno vrijeme što je bilo na raspolaganju specijalnom izvjestitelju, njegov prvi posjet morao se usredotočiti na najhitnije probleme, poimence na izvanredno dramatično stanje u Republici BiH. U tim uvjetima nije bilo moguće podrobnije ispitati sve aspekte tragičnog stanja što prevladava u tom dijelu bivše Jugoslavije, a u svezi je s ljudskim pravima. Zbog toga ovo izvješće sadrži dijagnozu glavnih problema na osnovi dokaza prikupljenih tijekom misije koja je omogućila specijalnom izvjestitelju da shvati situaciju i formulira preporuke. 3. Specijalni izvjestitelj zatražio je da ga tijekom misije prate predsjedatelj radne skupine za proizvoljna interniranja, posebni izvjestitelj za izvanpravna ili proizvoljna pogubljenja i posebni izvjestitelj za pitanja torture. Predsjedatelj radne skupine za proizvoljna interniranja g. Louis Joinet (Lui Žuane) i posebni izvjestitelj za izvanpravna ili proizvoljna pogubljenja g. Bacre W. Ndiaye (Bakre Ndjaj) mogli su prihvatiti njegov poziv. To je omogućilo misiji da ispita u isto vrijeme i tijekom kratkog raspoloživog razdoblja veći broj slučajeva, da posjeti više lokacija i razgovara s više ljudi no što bi inače bilo moguće. 4. U skladu s uspostavljenom praksom, misija se sastala s predstavnicima vlada i lokalnih vlasti, kao i međuvladinih i nevladinih organizacija. Ona je također dobila obavijesti od predstavnika političkih stranaka i manjinskih skupina, te se sastala s visokim predstavnicima različitih crkava. Misija je razgovarala s određenim brojem žrtava kršenja ljudskih prava iz redova svih etničkih skupina, kao i svjedocima tih kršenja, a razgovarala je i s običnim građanima u raznim mjestima koje je posjetila. 5. Treba primijetiti kako nije bilo moguće posjetiti sva područja od interesa u BiH, iako se posjet koncentrirao na tu republiku, i to zbog teškoća u pristupu nekim područjima sukoba što su okružena zonama u kojima se vode ratne operacije. Zbog toga specijalni izvjestitelj namjerava u svoje buduće misije ne samo uključiti one dijelove bivše Jugoslavije koje još nije posjetio, već i vratiti se u područja BiH, u kojima je potrebno dodatno istraživanje, osobito u vezi s problemom zatočeničkih logora. I. PRIMJEDBE GLEDE STANJA LJUDSKIH PRAVA U POSJEĆENIM PODRUČJIMA A. Politika etničkog čišćenja 6. Većina područja bivše Jugoslavije, naročito BiH, trenutačno je poprište masovnih i sistematskih kršenja ljudskih prava, kao i ozbiljnih teških kršenja humanitarnog prava. Etničko je čišćenje uzrok najvećem broju takvih kršenja. 1. Etnička čišćenja usmjerena protiv Muslimana i etničkih Hrvata na područjima BiH i Hrvatske što su pod nadzorom etničkih Srba 7. Specijalni izvjestitelj uspio je prikupiti vjerodostojna svjedočanstva u vezi s politikom etničkog čišćenja i metodama što se primjenjuju kako bi se postigao njezin cilj. Prema tim svjedočenjima, politika etničkog čišćenja otvoreno se provodi u onim područjima BiH i Hrvatske koja su pod nadzorom etničkih Srba. 8. Metode što se pritom primjenjuju vidljive su iz izjave svjedoka iz Bosanske Dubice. Prema njegovim riječima izabrane vlasti koje su bile umjereno orijentirane ili su pokušavale spriječiti nasilje, smijenjene su i na njihovo su mjesto došli srpski ekstremisti. Muslimani, koji čine većinu u Bosanskoj Dubici, a u manjoj mjeri i Hrvati, bili su trajno izvrgnuti uznemiravanjima, diskriminaciji i nasilju srpskih vojnika, srpskih plaćenika, pa čak i nekih od njihovih srpskih susjeda iz sela. Svjedok je opisao incident u kojem su se srpski vojnici iz raznih sela u njegovoj prisutnosti hvalili brojem Muslimana koje su pobili. 9. Više je osoba, uključujući prijatelja svjedoka, ubijeno. Svake noći, za vrijeme policijskog sata što je trajao od 22.00 sati do 5.00 sati, paljene su kuće. Spaljena je i džamija. Uhapšeno je mnoštvo ljudi. Kada su dovedeni na ispitivanje u mjesnu policijsku stanicu, policija ih je ili tukla, ili mučila, ili ih je prisiljavala da tuku jedni druge. Djeci iz muslimanskih i hrvatskih obitelji odbijena je pomoć u mjesnoj bolnici. 10. Početkom lipnja uhićeno je 100 muškaraca i odvedeno u logor za interniranje u Manjači. Među njima je bilo 10 Hrvata koje su Srbi označili kao "muslimanske ekstremiste". Kako je javljeno poslije prvog posjeta logoru predstavnika Međunarodnog Komiteta Crvenog križa (ICRC), obitelji iz Bosanske Dubice dobile su od svojih rođaka pisaćim strojem napisana pisma u kojima oni javljaju da su dobro. 11. Muslimani koji su željeli napustiti selo, mogli su to učiniti samo zajedno s cijelom obitelji. Prijevoz izbjeglica organizirao je mjesni Crveni križ koji je usko surađivao s lokalnim srpskim vlastima. Prije no što je onima koji su željeli otići dopušteno da to učine, morali su potpisati dokument u kojem izjavljuju kako se nikada neće vratiti. U tom dokumentu ne spominje se njihova imovina u selu, uključujući i njihove kuće. Svjedok je izjavio kako su ih ili mogli prodati za smiješnu cijenu, ili predati ključeve općini dok budu odsutni, što je značilo, nakon što su potpisali spomenuti dokument, zauvijek. 12. Da bi se provelo etničko čišćenje koristi se mnoštvo metoda. Etnički Hrvati i Muslimani, koji su bili zaposleni u javnom sektoru, otpušteni su zbog svog etničkog podrijetla. Javni sektor je u nekadašnjoj Jugoslaviji velik, pa je tim mjerama pogođeno nekoliko desetaka tisuća osoba. Što se tiče osoba zaposlenih u privatnom sektoru, dobiveni su dokazi da su dućani i poslovne prostorije etničkih Hrvata spaljivani ili pljačkani. 13. Na područjima pod nadzorom etničkih Srba uobičajeni oblici uznemiravanja su noćna pucnjava na domove članova drugih etničkih skupina ili bacanje eksploziva na njih. Jedan se takav incident dogodio nekoliko dana prije dolaska specijalnog izvjestitelja u Banju Luku, u selu Čelinac. Tijekom jedne jedine noći dignuto je u zrak 17 kuća muslimanskih obitelji, pošto je dojavljeno da su neki vojnici iz sela ubijeni u borbi. Poslije toga, a budući da bi bilo nemoguće pobjeći iz tog područja, nekih 650 Muslimana potražilo je utočište u školi. ICRC još nije dobio dopuštenje da posjeti školu i strahuje se da Muslimanima prijeti smrt od gladi. Tijekom razgovora s predstavnicima vlasti u područnom središtu, nekih 15 km od Čelinca, specijalni je izvjestitelj zapitao da li bi bilo moguće posjetiti tu školu. Usprkos činjenici što je jedan od prisutnih bio predsjednik regionalnog Izvršnog vijeća i što nije bilo nikakvog razloga da se misli kako su muslimanske obitelji pod paskom, specijalni je izvjestitelj obaviješten kako se školu ne može posjetiti bez dozvole seoskog poglavara, za kojega je rečeno da je odsutan jer je u posjetu fronti. Obećano je da će ICRC-u biti omogućen pristup u školu i opskrbljivanje pomoći. 14. Drugi nedavni primjer o kojem je obaviješten specijalni izvjestitelj tiče se raseljavanja oko 1.000 Muslimana iz njihovih domova u Sanskom Mostu, 28 kilometara od Banje Luke, tjedan dana prije njegova posjeta. Te su osobe lokalne vlasti transportirale prema području što ga nadzire vlada BiH, ali su ih ostavile prepuštene same sebi unutar područja što ga nadziru Srbi. ICRC ne pomaže pri tim prisilnim evakuiranjima, jer želi izbjeći suradnju pri etničkom čišćenju. Zbog toga žrtve etničkog čišćenja moraju, da bi stigle u područje pod nadzorom prijateljskih snaga, proći kroz zone sukoba uz velik rizik za njihove živote i sigurnost. 15. Takvi postupci bili su uobičajeni također u područjima Hrvatske pod srpskom okupacijom uoči razmještanja UNPROFOR. U sektoru Sjever (područje pod zaštitom UN) članovi misije vidjeli su grad gotovo potpuno razoren i druge u kojima su domovi Muslimana ciljano razarani eksplozivom. Zahvaljujući naporima UNPROFOR da ograniči aktivnosti lokalne milicije, takvi se postupci sve manje primjenjuju, ali se, iako u manjoj mjeri, pucanje na domove i bombaški napadi na njih nastavljaju u zaštićenim područjima (UNPA), a žrtve etničkog čišćenja nastavljaju bježati. 16. Napadi na crkve i džamije također su dio kampanje zastrašivanja koja se primjenjuje da bi se prisililo Muslimane i etničke Hrvate da odu s područja BiH, a misija je tijekom svog putovanja u Banju Luku vidjela vjerske objekte na kojima su bili tragovi metaka i eksplozija. 17. Druga taktika koja se primjenjuje da bi se Muslimane i etničke Hrvate prisilo na bijeg, je opsada, koja uključuje bombardiranje mjesta gdje je koncentrirano pučanstvo, kao i prekidanje opskrbe hranom i drugim osnovnim potrepštinama. Najdramatičniji je i najpoznatiji slučaj Sarajeva, glavnog grada BiH. Grad se bombardira redovito što je, čini se, namjerni pokušaj širenja straha među građanima. Snajperi pucaju na nedužne civile. Misija je posjetila bolnicu gdje je mogla vidjeti mnoge civilne žrtve. Također se mogla uvjeriti u oštećenja što ih je pretrpjela bolnica na koju se namjerno pucalo više puta, iako je na propisani način istakla međunarodno priznati znak Crvenog križa. Puca se i na kulturna središta, što je neke promatrače dovelo do uvjerenja kako su napadačke snage odlučile "ubiti" sam grad i tradiciju tolerancije i međuetničkog sklada što je on predstavljao. 18. Civilno pučanstvo živi u stalnom stanju nesigurnosti, napuštajući svoje domove ili skloništa samo kada je potrebno. Svako kretanje izvan kuće je rizično i mnoge osobe i obitelji provode duga razdoblja u izolaciji. Javni sustav distribucije struje i vode više ne funkcionira. Hrana i druge osnove potrepštine rijetki su i ovise o zračnom mostu što ga organizira UNHCR, a štiti UNPROFOR. Među glavnim ciljevima bombardiranja bile su UNPROFOR-ove vojarne i glavni stožer, kao i zračna luka. Sva su tri cilja napadnuta tijekom nekoliko sati koliko je misija provela u Sarajevu. Problematična je raspodjela onih humanitarnih pošiljki koje stignu. Borbe i opsada imaju ozbiljnog odraza na sve stanovnike grada. 19. Specijalni je izvjestitelj također posjetio Vukovar, grad u istočnoj Hrvatskoj, gotovo potpuno razoren granatama za vrijeme opsade započete u studenom 1991. u vrijeme napada jugoslavenske armije na Hrvatsku. Može se strahovati da bi Sarajevo moglo doživjeti istu sudbinu, ako se ne poduzme akcija sprečavanja stalnog bombardiranja minobacačima i topništvom. 20. Snage etničkih Srba također opsjedaju grad i područje Bihaća, na sjeverozapadu Bosne. Bombardiranja su svakodnevna. U gradu nema nikakvih značajnih vojnih ciljeva, pa se čini da je glavni razlog bombardiranja teroriziranje civilnog pučanstva. Od početka rata, prema izjavi liječnika koji je direktor bolnice, tamo je ubijeno 51 dijete, a bolnica je tri puta pogođena granatama. Humanitarni konvoji dopremaju ograničenu količinu hrane i lijekova u grad i odvoze neke od onih koji trebaju posebnu medicinsku njegu u bolje opremljene bolnice izvan tog područja. No, zdravlje i životi onih koji trebaju pomoć ozbiljno su ugroženi nedostatkom određenih lijekova i ograničenim pristupom medicinskim ustanovama. 21. Opsada je također imala dramatične posljedice na gospodarstvo područja, tako da je ono, nekada bogato, sada postalo ovisno o pomoći u hrani što je pruža međunarodna zajednica. Suradnik humanitarne pomoći s kojim se razgovaralo u Bihaću, a koji je prethodno radio u Kurdistanu, rekao je kako je gospodarska blokada Bihaća "sto puta gora" od one u Kurdistanu. 22. Drugi gradovi i područja u BiH, izvještava se, u sličnom su položaju. 23. Interniranje civila očito služi kao metoda kojom ih se želi natjerati na napuštanje područja. U mnogim slučajevima, pošto pristanu otići, moraju potpisati dokumente kojima se odriču svojih prava na kuće i drugu imovinu, ili nagovještavaju kako pristaju darovati svoju imovinu lokalnoj vlasti. Etnički Srbi u BiH također su usvojili politiku "razmjene zarobljenika". Prema nekim neutralnim promatračima, potreba da se ima etničke Srbe koje bi se moglo razmijeniti za zatočene Muslimane, jedan je od glavnih razloga proizvoljnog interniranja etničkih Srba u BiH. 2. Stanje drugdje u BiH 24. Muslimane se optužuje zbog namjernog provođenja politike čišćenja etničkih Srba s područja pod njihovim nadzorom. Članovi misije posjetili su Bihać, pretežito muslimansko područje pod vladinom kontrolom. Dobivene informacije dovele su do zaključka da se u tom području ne provodi nikakva politika koja bi se mogla uspoređivati s etničkim čišćenjem. Nažalost, posjet misije Sarajevu morao je biti završen ranije no što je bilo planirano, zbog pojačavanja napada na snage UN koje su tamo stacionirane, pa nije bilo moguće posjetiti druga područja središnje Bosne koja su pod kontrolom priznate vlade. Zbog toga nije bilo moguće provjeriti je li politika tolerancije kakva je primjećena u Bihaću uobičajena u drugim područjima što ih nadzire vlada BiH. 25. Dobivene su i neke informacije prema kojima se politika etničkog čišćenja primjenjuje protiv etničkih Srba i Muslimana u području BiH što graniči s južnom Hrvatskom i u kojem je pučanstvo pretežito hrvatskog podrijetla. Tijekom prve misije nije bilo moguće posjetiti to područje, pa tako nije bilo moguće ni istražiti stanje što tamo vlada kao ni razmjere u kojima je to područje pod učinkovitim nadzorom priznate vlade BiH. Poduzet će se napori da se u najskorije vrijeme posjeti to područje. 3. Bijeg etničkih Srba iz Hrvatske 26. Diskriminacija, uznemiravanje i maltretiranje etničkih Srba također su ozbiljni i rasprostranjeni problemi u Hrvatskoj. Ti su postupci doveli do bijega velikog broja etničkih Srba u Srbiju i u one dijelove Hrvatske i Bosne i Hercegovine koji su pod kontrolom etničkih Srba. 27. Misija je primila kopije objavljenih listi građana Hrvatske u kojima se naznačuje njihovo etničko podrijetlo. Te se liste raspačavaju u velikoj mjeri, a čak se nalaze u javnoj prodaji. Kolanje takvih listi olakšava diskriminaciju i uznemiravanje u cijelom društvu. Navodno su desetine tisuća osoba zbog toga izgubile posao. Misija je također bila obaviještena da su etnički Srbi diskriminirani i u vršenju svojih političkih prava, u obrazovanju i pravu na mirovinu. 28. U izbjegličkom logoru u blizini Beograda članovi misije intervjuirali su građanina Hrvatske srpskog podrijetla koji je bio optužen za pobunu. Nakon oslobađanja od optužbe lokalni ga je radio optužio da je "četnik", član ekstremeno antihrvatske paramilitarne skupine koju se smatra odgovornom za počinjanje mnogih grozota nad civilnim pučanstvom. On je smatrao da ta optužba predstavlja izravnu prijetnju njegovu životu i sigurnosti i pobjegao je u Srbiju, ostavljajući svoju suprugu i djecu u Hrvatskoj. 29. U Hrvatskoj je predsjedatelj Radne skupine za proizvoljna interniranja dobio dokaze o zatvaranju velikog broja etničkih Srba optuženih za pobune često bez stvarnih dokaza o stvarnim vezama s nepriznatom vladom "Krajine" i snagama koje su joj odane. Taj postupak zapravo znači zatvaranje civilnog pučanstva na temelju njegova etničkog podrijetla. 30. Značaj kršenja ljudskih prava etničkih Srba u Hrvatskoj ne smije biti potcijenjen ili umanjen. Ipak, sada dostupni dokazi nalažu da postupci koji su doveli do bijega velikog broja Srba u Srbiju i dijelove Hrvatske i Bosne i Hercegovine koji su pod kontrolom etničkih Srba, koliko god neprihvatljivi, ne mogu biti uspoređeni sa sistematskom upotrebom nasilja protiv etničkih Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini. 4. Situacija u Srbiji i Crnoj Gori 31. Vodstvo Savezne Republike Jugoslavije, koja uključuje Republike Srbiju i Crnu Goru, ne odobrava otvoreno politiku etničkog čišćenja. U izjavi datoj specijalnom izvjestitelju, predsjednik Savezne Republike Jugoslavije osudio je etničko čišćenje. On je također izjavio kako je rješenje etničkog sukoba u Bosni i Hercegovini "kantonizacija", koju je definirao kao uspostavljanje miješanih etničkih jedinica u Bosni i Hercegovini s uzajamnim jamstvima prava etničkih Srba, etničkih Hrvata i Muslimana. Predsjednik Srbije također je u izjavama specijalnom izvjestitelju odbacio politiku etničkog čišćenja. Ipak, Savezna Republika Jugoslavija i Srbija očito vrše vrlo velik utjecaj na "Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu" koja bi bez njihove suradnje bila potpuno odsječena od ostatka svijeta. Do sada nema dokaza da su Savezna Republika Jugoslavija i Srbija poduzele djelotvorne mjere kako bi upotrijebile svoj utjecaj da prekinu etničko čišćenje u Bosni. 32. Osim toga, postoje neki dokazi da bi uskoro moglo doći do etničkog čišćenja u izvjesnim dijelovima Srbije i Crne Gore gdje postoje velike zajednice osoba koje nisu srpskog podrijetla. Na Kosovu, gdje se pučanstvo albanskog podrijetla već dugo godina žali na diskriminaciju i ugnjetavanje, nevladine organizacije iznijele su dokaze o povećanom broju mučenja i ubojstava. Izvješćuje se o povećanju uznemiravanja i zastrašivanja nesprskog stanovništva u Vojvodini, na sjeveru Srbije, gdje postoji velik broj osoba madžarskog, hrvatskog i drugog podrijetla. Već su dobivena izvješća o tisućama osoba koje su pobjegle iz područja Sandžaka, na granici Srbije i Crne Gore, gdje je stanovništvo u velikoj mjeri muslimansko. Tijekom misije nije bilo moguće posjetiti niti jedno od ovih područja i specijalni izvjestitelj namjerava dalje istražiti ove aspekte svog mandata tijekom sljedećih misija. B. DRUGA OZBILJNA KRŠENJA LJUDSKIH PRAVA 1. Zatvaranja 33. Na teritoriju bivše Jugoslavije dolazilo je do zatočenja u različitim okolnostima, uključujući rat između Hrvatske i Srbije i Crne Gore, sadašnji sukob između raznih snaga u Bosni i Hercegovini i daljnji sukob slabijeg intenziteta između hrvatske vojske i milicija i etničkih Srba koji su okupirali područja stavljena pod zaštitu Ujedinjenih naroda (UNPA) u Hrvatskoj. Razmijenjenji su gotovo svi ratni zarobljenici obiju strana u sukobu između Hrvatske i Srbije i Crne Gore. U Bosni i Hercegovini, nepoznati broj pravih ratnih zarobljenika, tj. boraca, drže razne sukobljene strane. Civili su također zatvoreni kako bi ih se prisililo da napuste svoje domove kao dio politike etničkog čišćenja, kao što je gore navedeno. 34. U ovoj fazi nije moguće procijeniti broj osoba koje su sada zatvorene ili broj onih koje su bile zatvorene otkako je počeo sukob. Primljena su vjerodostojna izvješća koja se odnose na korištenje neodgovarajućih objekata za držanje zatvorenika u kojima se nalazi od 10 do 100 zatvorenika, koji uključuju kuće, škole, napuštene tvornice i skladišta, sportske objekte i slično. Izvješćuje se o takvim postupcima u Hrvatskoj kao i na područjima Bosne koja su pod kontrolom vlade kao i na područjima pod kontrolom etničkih Srba. Izvješćuje se o povećanom broju takvih postupanja zadnjih tjedana na bosanskim područjima pod kontrolom etničkih Srba, otkako je pitanje zatočeničkih logora privuklo pažnju međunarodnog javnog mnijenja, u očitom pokušaju da se onemogući pristup međunarodnih promatrača. 35. Iako su neki zatvori bili posjećeni, misija nije mogla posjetiti niti jedan zatočenički logor. Razlog toga je djelomično činjenica da se u blizini gradova koji su posjećeni nalazi malo logora. Specijalni je izvjestitelj ipak pokušao posjetiti vojni logor poznat kao Manjača, u blizini Banja Luke, za koji se kaže da je najveći zatočenički logor na području Bosne pod kontrolom etničkih Srba. Misija je došla do logora i oficir na dužnosti ju je obavijestio kako se tamo trenutačno drži 3.000 ratnih zarobljenika. Specijalni je izvjestitelj zatražio od oficira na dužnosti da izda dozvolu za posjet zarobljenicima, no to je odbijeno. Oficir na dužnosti je izjavio da su zarobljenici "umorni od posjeta međunarodnih misija"; potom je rekao kako je prekasno za posjet, iako je bilo više od sat vremena do zalaska sunca; na kraju je rekao kako ne može dozvoliti da se vide zarobljenici budući misija nije zatražila dozvolu od središnjih vlasti da uđe u "Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu". Postupak oficira na dužnosti sa specijalnim izvjestiteljem dao mu je jasan dojam o teroru pod kojim, po svoj prilici, žive zatočenici. 36. Iako misija nije uspjela vidjeti zatvorenike u logoru Manjača, od osoba koje su nekoliko tjedana ranije posjetile logor dobila je informacije, uključujući fotografije. Mnogo zatvorenika bilo je u lošem zdravstvenom stanju, sa znakovima neishranjenosti i u nekim slučajevima mučenja. Specijalni je izvjestitelj također obaviješten da je čovjek zatočen u Manjači koji je nedavno odveden u bolnicu, težio svega 34 kilograma. Dobro obaviješteni izvori procijenili su kako je broj zatvorenika po svoj prilici znatno veći nego što su izjavile službene osobe. 37. Zatvorenici su također intervjuirani tijekom posjeta bihaćkom zatvoru, na bosanskom teritoriju pod kontrolom vlade. Nije bilo žalbi o mučenjima. 2. Smaknuća 38. Mnoge tvrdnje o sistematičnim smaknućima zarobljenika od svih strana bila su također dobivena od vlada i drugih izvora čija se objektivnost ne bi mogla potvrditi. Jedina informacija dobivena iz nepristranog izvora odnosila se na tvrdnje koje je primio specijalni izvjestitelj o izvanpravnim ili proizvoljnim izvršenjima sistematskih smaknuća zarobljenika u području na sjeveroistoku Bosne koje kontrolira paravojna skupina "Beli orlovi". Pristup tom području vrlo je težak i tvrdnje nisu bile dokazane. 39. Postoje vjerodostojni dokazi da su neki zarobljenici umrli od mučenja i loših postupaka u Hrvatskoj i različitim dijelovima Bosne i Hercegovine, a u sadašnjoj fazi ove istrage ne može biti isključeno da su u drugim podučjima sistematično mogla biti vršena smaknuća. Ipak, mnoge tvrdnje o sistematičnim smaknućima, poput tvrdnji o postojanju velikih zatočeničkih logora, istraživala su humanitarna tijela nazočna na tim područjima, i dokazalo se da nisu istinite. Ipak, postoji stvarna prijetnja životima zarobljenika zbog slabe ishrane, prenatrpanosti i drugih neodgovarajućih uvjeta u kojima se oni drže, osobito kada će u nadolazećim tjednima i mjesecima zahladiti. 40. Najveća prijetnja po živote trenutačno dolazi od bombardiranja središta civilnog stanovništva i pucanja na civile u opkoljenim gradovima. Osim toga, postoji opasnost da će ogroman broj civila umrijeti od loše ishrane, bolesti i izloženosti lošim vremenskim uvjetima, ukoliko se sadašnja opsada raznih područja Bosne i Hercegovine ne prekine prije dolaska zime. 3. Nestanci 4l. Specijalni izaslanik obaviješten je i o velikom broju slučajeva nestajanja osoba na teritorijima pod srpskom kontrolom. Nakon pada Vukovara javljeno je o nestanku 3.000 ljudi; tvrdi se da su oni najprije bili držani neko vrijeme u logorima te da su potom nestali. 4. Drugi prekršaji 42. Specijalni izvjestitelj obaviješten je o osobito teškim slučajevima tjelesnog zlostavljanja katoličkih svećenika i redovnica koje su izvršile srpske snage u području Banja Luke. 43. Predsjedniku radne skupine za istraživanje neovlaštenih zatvaranja omogućen je posjet bjelovarskom zatvoru u Hrvatskoj gdje je razgovarao s dva zatočenika koji su se žalili da su nakon uhićenja 5. kolovoza 1992. bili mučeni. Metode mučenja koje su bile korištene su premlaćivanje, što je rezultiralo lomljenjem zubi i rebara, elektrošokovi, lažna smaknuća i prženje opušcima cigareta. Jedan od zatočenika kaže da mu je spaljena brada. Zatočenike je najprije mučila lokalna policija, a potom nekoliko dana vojna policija. Ovom članu misije bio je dopušten uvid u zatvorsku arhivu u kojoj se nalaze dossieri zatvorenika koji su u zatvor stigli sa znakovima mučenja na tijelu. Nadležne vlasti izrazile su različita stajališta glede ovih ozbiljnih povreda ljudskih prava. Hrvatskoj vladi i vlasti treba odati priznanje što uredno vode evidenciju o mučenjima i osiguravaju svu potrebnu medicinsku njegu za žrtve mučenja koje dođu pod njihovu upravu. Međutim, dužnosnici civilne policije UNPROFOR-a javljaju da hrvatska policija nepotpuno surađuje u istragama tih zločina, u koje je često i sama umiješana. C. Čimbenici koji pridonose kršenju ljudskih prava 44. Specijalni izvjestitelj je s velikom zabrinutošću ustanovio u kojoj je mjeri stanovništvo, osobito na teritoriju BiH pod kontrolom Srba, naoružano. Njega je osobito uznemirio velik broj teško naoružanih muškaraca i žena, sa i bez uniformi, u Banja Luci, i to unatoč tvrdnjama lokalnih vlasti da je područje "mirno". Vojni dužnosnici UNPROFOR-a iz raznih zemalja i predstavnici međunarodnih humanitarnih organizacija opetovano su upozoravali na opasnosti do kojih može dovesti nazočnost velikog broja osoba koje bez odgovarajuće obuke i komandne strukture obavljaju vojne dužnosti. Naoružanost stanovništva u velikoj mjeri olakšava provođenje taktike zastrašivanja kojom se obavlja etničko čišćenje. Zastrašivanje se obavlja pucanjem na kuće i miniranjem. 45. U Vukovaru UNPROFOR je obavijestio misiju o poteškoćama na koje je naišao u pokušaju provođenja sporazuma prema kojemu su tzv. "jedinice civilne zaštite" trebale biti razoružane. Članovi ovih jedinica najprije su prekomandirani u tzv. "specijalnu policiju". Kada su zbog ovoga uložene pritužbe članovi "specijalne policije" opet su postali obična policija. U vrijeme posjeta ova je praksa još bila provođena. Prema navodima UNPROFOR-a samo 10 do 15 posto policijskih snaga u Vukovaru prošlo je redovitu policijsku obuku. U tom području još uvijek se s određenom učestalošću ponavljaju slučajevi zastrašivanja (pucanje na kuće noću, miniranje) i ozbiljniji zločini, uključujući ubojstva koja čine nepoznate osobe. Civilna policija UNPROFOR-a istražuje te zločine i dostavlja evidenciju lokalnoj policiji radi krivičnog gonjenja. Ozbiljan je problem da lokalna policija ne poduzima djelotvorne akcije kako bi istražila ove slučajeve. To ne vrijedi samo za Vukovar nego i za druga UNPA područja. 46. Izgleda da u područjima UNPA i u velikom dijelu BiH vlada potpuno bezakonje. Lokalne civilne i vojne vlasti u navedenim područjima često donose odluke na ad hoc osnovi. Sličan problem se pojavio u Vukovaru, gdje prema dogovoru o slanju UNPROFOR-a, UNPROFOR mora poštivati lokalne zakone; međutim zakonodavne vlasti "Krajine" usvojile su zakone kojima se provodi diskriminacija na nacionalnoj osnovi, što je u suprotnosti s međunarodnim standardima. 47. U bivšoj Jugoslaviji glasine i dezinformacije su ne samo vrlo raširene nego su i jedan od ključnih čimbenika trenutačnog stanja koji u velikoj mjeri pridonosi širenju međunacionalne mržnje i poticanju osvetničkih nagona koji su jedan od glavnih uzroka zvjerstava. Osim rijetkih iznimaka, nacionalna sredstva informiranja javnosti u svim zemljama na području koje smo posjetili u pravilu izvješćuju o sukobima i kršenju ljudskih prava na način koji se može nazvati jedino iskrivljenim. Kao rezultat toga, stanovništvu nisu dostupne istinite i objektivne informacije. Strana sredstva priopćavanja u pravilu naglašavaju senzacionalne aspekte stanja, što pojačava nepovjerenje i napetosti i pridonosi produženju sukoba. D. Poteškoće u djelovanju humanitarnih organizacija 48. Međunarodne organizacije koje djeluju na području bivše Jugoslavije, osobito u BiH suočavaju se s vrlo ozbiljnim poteškoćama. Nema dvojbe da su poteškoće najteže u Sarajevu, gdje su uredi i vozila UNORPFOR-a i Visokog komesarijata za izbjeglice UN često meta minobacačkih napada i snajperista. Nakon što je jedan njihov predstavnik ubijen, Međunarodni Komitet Crvenog križa prestao je u Sarajevu djelovati. Nenazočnost Međunarodnog Crvenog križa u Sarajevu izazvala je ozbiljan prekid pomoći žrtvama sukoba u tom području, što uključuje provjeru uvjeta u zatvorima, traganje za nestalim rođacima i prijenos poruka između zatvorenika i njihovih obitelji. Predstavnici više humanitarnih tijela kažu da, iako je broj članova međunarodnih humanitarnih organizacija koji su do sada ubijeni neznatan, u velikom broju slučajeva, osobito u djelovima Bosne koje kontroliraju Srbi, tragični incidenti izbjegnuti su za dlaku. Tako se na primjer predstavnicima Međunarodnog komiteta Crvenog križa u Banji Luci i članovima civilne uprave UNPROFOR-a u Vukovaru više puta prijetilo vatrenim oružjem. 49. Nepostojanje čvrste komandne strukture, bezakonje i nepovjerenje i neprijateljstvo prema međunarodnim organizacijama često dovode do situacija u kojima je provođenje humanitarnih operacija moguće tek nakon dugotrajnih pregovora i u kojima se provođenje rutinskih humanitarnih operacija susreće s neočekivanim zaprekama i poteškoćama. Krajnji rezultat takvog stanja je umanjena djelotvornost humanitarnih organizacija i trpljenje stanovništva kojem one žele pomoći. Što se tiče posjeta zatočenim osobama, sporazum po kojem Međunarodni Komitet Crvenog križa ima pravo neograničenog uvida u zatvore, ne poštuje se, osobito na području Bosne pod kontrolom srpskih snaga. 50. Na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine pod kontrolom srpskih snaga, međunarodne organizacije opetovano se susreću s poteškoćama kada treba odlučiti trebaju li dovesti u pitanje svoja načela kako bi izbjegli tragičan gubitak ljudskih života. Snage koje provode politiku etničkog čišćenja namjerno dovode humanitarne organizacije u položaj u kojem moraju nenamjerno postati suučesnicima etničkog čišćenja, tako što omogućuju preseljenje ugroženih skupina iz područja "etničkog čišćenja" u sigurna područja koja kontroliraju druge strane, ili pak prepustiti žrtve njihovoj sudbini, tj. uhićenju, gladovanju ili pak masovnom smaknuću. E. Zaključci 51. Diljem Bosne i Hercegovine događaju se teški prekršaji ljudskih prava, uključujući i one u kojima trpe velike skupine ljudi. 52. Ljudska prava krše sve strane umiješane u sukob. I žrtve prekršaja mogu se naći na svim stranama. Međutim, osobito je tragično stanje muslimanskog stanovništva; ono smatra da mu prijeti istrebljenje. 53. Nadležne vlasti toleriraju, a često i potiču nasilje. Posljedica tog stanja je bezakonje. 54. Osobito je dramatično stanje zatvorenika u logorima i centrima za prihvat izbjeglica. 55. Indoktrinacija velikog dijela stanovništva potiče nacionalnu i vjersku mržnju. 56. Unatoč velikom angažmanu službenika UN, UNPROFOR i Visokog komesarijata UN za izbjeglice, oni ne mogu zaštititi stanovništvo u dovoljnoj mjeri, te su u mnogim slučajevima nemoćni da spriječe povrede ljudskih prava. 57. Osjeća se hitna potreba za zajedničkom udruženom akcijom. Zbog velikog intenziteta međusobnog nepovjerenja i mržnje, povrede ljudskih prava će se vjerojatno nastaviti i nakon što bude zaključen mir. II. PREPORUKE I. 58. Teško oružje na području BiH treba odmah neutralizirati tako da ga se stavi, ako je to potrebno, pod nadzor UNPROFOR-a. Neophodno je da se strogo poštuju sporazumi i načela Londonske konferencije u svezi s tim. 59. UN trebaju zatražiti od vlasti koje kontroliraju pojedina područja BiH da razoružaju neregularne vojne snage i civile. Te akcije trebaju nadzirati snage UNPROFOR-a. 60. UN trebaju neodložno izdati bezuvjetno upozorenje vlastima koje kontroliraju pojedina područja BiH da će, u skladu sa svojom obvezom zaštite civilnog stanovništva i u skladu s načelima međunarodnog prava, krivično goniti ne samo izravne počinitelje zvjerstava, nasilja i drugih povreda ljudskih prava, nego i one koji ih budu tolerirali. II. 61. UN trebaju i dalje odlučno zahtijevati od svih nadležnih vlasti da prestanu s praksom etničkog čišćenja u svim njezinim oblicima. Svaka žrtva ove prakse mora biti sigurna da će povredu svojih prava moći predočiti međunarodnim tijelima za nadzor. Ovo se odnosi i na osobe koje su "dobrovoljno morale napustiti svoja boravišta". Odluke i odredbe vlasti koje dovode do etničkog čišćenja smatraju se protuzakonitima. 62. Smatra se da je lako moguće da će se praksa etničkog čišćenja proširiti na Kosovo, Sandžak i Vojvodinu u vrlo nasilnom obliku. Kako bi se izbjegla ova opasnost, potrebno je hitno oformiti međunarodni mehanizam koji će nadgledati poštivanje ljudskih prava na tim područjima. U tom cilju bilo bi vrlo korisno osigurati suradnju KESS-a. III. 63. Neophodno je ne samo povećati broj vojnika snaga UNPROFOR-a, nego i proširiti njegov mandat na još tri područja. Prvo, mandat bi se trebao proširiti na cijelo područje BiH; drugo, osoblje UNPROFOR-a treba dobiti ovlast da trenutačno reagira na povrede ljudskih prava počinjene u njihovoj nazočnosti, i da pomogne žrtvama; treće, osoblje UNPROFOR-a treba dobiti mandat da prikuplja informacije i prima pritužbe što se tiču povreda ljudskih prava na područjima koja trenutačno nisu obuhvaćena mandatom UNPROFOR-a. Ovime treba biti obuhvaćen i pristup civilne policije UNPROFOR-a zatvorima. Nalazi civilne policije UNPROFOR-a trebaju biti dostavljeni lokalnoj policiji i nadležnim sudskim vlastima. IV. 64. Stanje u kojem se nalaze osobe zatočene u logorima i centrima za prihvat izbjeglica zahtjeva hitnu akciju. Međunarodni komitet Crvenog križa treba dobiti neograničen pristup svim logorima i centrima za prihvat izbjeglica, bez obzira na njihovu veličinu. 65. Neophodno je da se u potpunosti primjene načela i sporazumi Londonske konferencije koji se tiču ukidanja logora. Međutim, ne smije se dopustiti da zapreke koje stoje na putu vraćanja zatočenika u njihove domove dovedu do učvršćenja stanja do kojeg je dovela praksa etničkog čišćenja. V. 66. Agencije UN i Međunarodni komitet Crvenog križa moraju poboljšati djelotvornost sustava informiranja o osobama koje su nasilno odvojene od svojih obitelji. Osobitu brigu treba posvetiti djeci čiji su roditelji ubijeni i onoj koja su odvojena od roditelja. 67. Potrebno je hitno obrazovati istražnu komisiju, pokroviteljstvom pod i u suradnji s nadležnim tijelima UN, sa ciljem ustanovljavanja sudbine tisuća osoba koje su nestale nakon zauzimanja Vukovara, kao i osoba koje su nestale tijekom sukoba u bivšoj Jugoslaviji. Radna skupina Komisije za ljudska prava za istraživanje prisilnih nestajanja treba u ovoj akciji davati savjete i pomoć. VI. 68. Širenju mržnje među stanovništvom moglo bi se suprotstaviti utemeljenjem informativne agencije neovisne o lokalnim vlastima. Ta agencija trebala bi raspolagati sredstvima koja bi joj omogućila učinkovito djelovanje na cijelom teritoriju bivše Jugoslavije. Vladama europskih zemalja i drugim potencijalnim donatorima trebalo bi uputiti apel za financijsku pomoć. S obzirom na potrebu dugotrajnog napora reedukacije, strane umiješane u sukob moraju se obvezati da će predloženoj agenciji staviti na raspolaganje odgovarajuće termine na Radiju i TV u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu. Predložena agencija trebala bi vijestima opskrbljivati i lokalna sredstva priopćavanja, kako bi ona širila objektivne informacije i djelovala u smjeru poticanja povjerenja među nacionalnim i vjerskim zajednicama. VII. 69. U cilju gonjenja počinitelja masovnih i teških povreda ljudskih prava i prekršaja međunarodnog humanitarnog prava, te sprečavanja daljnjih prekršaja potrebno je sustavno prikupljati dokumentaciju o tim zločinima i osobne podatke počinitelja. 70. U cilju prikupljanja podataka i istraživanja slučajeva koji zahtijevaju krivično gonjenje treba obrazovati posebnu komisiju. Informacije koje će ona prikupljati trebaju obuhvaćati podatke koje su već prikupile razne jedinice iz sustava UN, druge međuvladine organizacije i nevladine organizacije. VIII. 71. Učinkovitost napora za zaustavljanje sukoba i sprečavanje kršenja ljudskih prava u bivšoj Jugoslaviji umanjuje postojanje velikog broja paralelnih međunarodnih inicijativa. Da bi se to izbjeglo, potrebno je hitno objediniti međunarodne akcije i tako olakšati sudbinu žrtava kršenja ljudskih prava. Jedan korak u tom pravcu su odluke Londonske konferencije, a osobito osnivanje Upravljačkog odbora (Steering Committee). Unapređenju učinkovitosti međunarodnih napora doprinjela bi i bolja koordinacija između raznih agencija UN i njezinih tijela. 72. Daljnja provedba mandata specijalnog izvjestitelja zahtijeva imenovanje osoblja koje će na području bivše Jugoslavije koordinirati, u suradnji s drugim tijelima UN, nadzor poštivanja ljudskih prava. U tom cilju treba u sklopu Centra za ljudska prava osigurati odgovarajuću stručnu i logističku infrastrukturu. 73. U cilju djelotvornog provođenja mandata koji je posebnom izvjestitelju povjerila Komisija za ljudska prava, potrebno je hitno donijeti odluku kojom bi se odobrilo osnivanje odgovarajuće infrastrukture. Specijalni izvjestitelj stalno će izvješćivati Komisiju u svezi s koracima poduzetim u tom cilju. ANNEX II. PRIMJEDBE O STRANAMA KOJE KONTROLIRAJU POSJEĆENA PODRUČJA Vlada BiH kontrolira tri područja, dio glavnog grada Sarajeva, područje poznato kao Bihać, blizu granice s Hrvatskom, na sjeverozapadu Bosne, i dijelove središnje BiH. Velik dio teritorija BiH ne nalazi se pod kontrolom međunarodno priznate Vlade BiH. Većina promatrača cijeni da "Srpska Republika BiH", međunarodno nepriznata Vlada proglašena kada je BiH, protiv volje srpskog stanovništva, proglasila neovisnost od Jugoslavije, kontrolira između 50 i 70 posto teritorija BiH. Glavni stožer "Srpske Republike BiH" nalazi se u mjestu Pale nadomak Sarajeva, glavnog grada BiH, koji se nalazi u okruženju. Srpska republika BiH sastoji se od četiri "autonomna područja", od kojih je jedno, Banju Luku, posjetio specijalni izvjestitelj. Prema podacima koje je tamo dobio, u "Srpskoj Republici BiH" primjenjuje se zakon Savezne Republike Jugoslavije, koji su modificirale lokalne zakonodavne vlasti. Općenito se smatra da se vodstvo Srba u BiH nalazi pod znatnim utjecajem vlada SR Jugoslavije i Srbije. Ima indikacija da Srpska Republika BiH ne kontrolira u potpunosti sva područja BiH, koja se nalaze u rukama Srba, osobito tzv. Srpsku Autonomnu Republiku, područje u sjeverozapadnom kutu BiH, koje kontrolira paravojna skupina poznata kao "Beli orlovi", pod vodstvom osobe poznate po ratnom imenu "Mauzer". Oko jedna trećina teritorija Hrvatske nalazi se pod kontrolom Srba, a ne vlade Republike Hrvatske. Civilne vlasti u tim područjima tvrde, da vladaju tzv. Srpskom Republikom Krajinom. U tim područjima kontrolu ima nepriznata vlada i paravojne snage lojalne toj tvorevini. Od travnja 1992. ta područja nalaze se pod zaštitom UNPROFOR-a, koji nastoji nadzirati djelatnost paravojnih snaga. Povrede ljudskih prava u tim područjima nadziru dužnosnici civilne policije u sklopu UNPROFOR-a. Informacije do kojih oni dolaze prosljeđuju se lokalnoj policiji radi krivičnog gonjenja. Osim Hrvatske vojske, u Hrvatskoj djeluju dvije milicije. Jedna od njih, poznata po skraćenici HOS jest vojno krilo političke stranke poznate kao Hrvatska stranka prava. Ova stranka otvoreno zastupa fašističku ideologiju. Iako je Hrvatska stranka prava na nedavnim izborima dobila mali broj glasova, promatrači tvrde da je broj članova milicije HOS-a znatan. Neki promatrači smatraju da je neke od najtežih povreda ljudskih prava Srba u Hrvatskoj počinila ta milicija. (Hina) mh 031821 MET sep 92