SERVIS POSEBNIH NASLOVA METRO

Nadnaslov: Najstarija podzemna željeznica na svijetu želi u 21. stoljeće Naslov: Futuristički planovi za londonski metro Podnaslov: Nakon trideset godina kroničnog nedostatnog ulaganja, najstarijem metrou svijeta, bučnom, sipljivom i ne naročito snažnom, potrebna su velika ulaganja kako bi se vratio u redovno zdravstveno stanje. Piše: Isabel MALSANG, AFP LONDON - U Londonu su kašnjenja njihove podzemne željeznice isto toliko slavna koliko i točnost Big Bena, velikog sata Parlamenta koji već duže od jednog stoljeća zvoni na sva zvona svakih četvrt sata. Međutim metro i Big Beg su gotovo vršnjaci: prvu prugu Paddington-Farringdon pustila je u promet 1863. godine tvrtka Metropolitan Railway Company u žaru industrijske revolucije, a Big Ben je sagrađen sredinom 19. stoljeća. Ovdje i prestaju zajedničke točke. Nakon trideset godina kroničnog nedostatnog ulaganja, najstarijem metrou svijeta, bučnom, sipljivom i ne naročito snažnom, potrebna su velika ulaganja kako bi se vratio u redovno zdravstveno stanje prije sljedećeg tisućljeća, priznaju predstavnici državnog poduzeća London Underground. Putovanje podzemnom željeznicom ponekad nalikuje pravoj ekspediciji. Ako je vrijeme polaska približno točno, vrijeme dolaska je manje približno, toliko se toga može desiti na putu... Priče o neugodnim doživljajima putnika blokiranih u tunelu redovito pune novinske stupce, da ne spominjemo svjetleće panoe koji punih četvrt sata objavljuju "sljedeći vlak za 1 minutu", ili pak objave (često nečujne) preko zvučnika koje upućuju da je potrebno "prijeći u drugi vlak, pošto ovaj ne može krenuti jer nema službenika". Međunaslov: Londončani vole svoj metro Dosad je samo jedna vrsta ljudi uspjela okoristiti tim neugodnostim: oglašivači. Za razliku od pariških i njujorških stanica oblijepljenih vrlo kratkim sloganima, londonski panoi nose često vrlo duge tekstove koje treba čitati poput romana... u očekivanju sljedećeg vlaka koji kasni. Cijene zaprepašćuju i strance u prolazu (80 penija za povratnu kartu do središta grada). Ne treba zaboraviti da je londonski metro najmanje subvencioniran na svijetu i najrentabilniji. On u potpunosti pokriva svoje troškove prodajom karata. Srećom, Londončani vole svoj metro. Svi putuju njime, od bankara Cityja do sekretarice. U slučaju kašnjenja rijetko se kvari atmosfera. Prošle godine metroom je putovalo 751 milijun putnika, ili nešto više od dva milijuna dnevno. Ali mediji teže opraštaju. Kritiziraju i brojne pokušaje poboljšanja. Unutrašnja revolucija počela je prošle godine na poticaj premijera Johna Majora, koji je uveo "povelju građana" za korisnike javnih službi. No to nikoga ne oduševljava. Časopis The Economist kritizira svrhu te "povelje" za poboljšanje uvjeta u podzemnoj željeznici: "Sve manje ljudi radi u središtu Londona, sve češće se može naći slobodno mjesto", primjećuje tjednik. Međunaslov: Angel: veliko kašnjenje Londonske dnevne večernje novine Evening Standard vode kampanju nazvanu "Angel: veliko kašnjenje", kritizirajući kašnjenje službe za postavljanje novih pokretnih stepenica dugih 60 metara, "najdužih u Europi". Veliki plan proširenja linije poduzemne željeznice na istok Londona ostaje skriven u administrativnim smicalicama. Proširenje koje je predviđalo i "Jubilee line" od središta grada prema Docklandsu (novoj četvrti) odgođeno je zbog neslaganja vlade i privatnog sektora. Vlada uvjetuje gradnju te pruge, koja bi održavala promet do ogromnog stambenog kompleksa Canary Wharf što su ga sagradili investitori Oliympia and York, sudjelovanjem samih investitora koji bi trebali uložiti 400 milijuna funti. O and Y su prekinuli plaćanje, na rubu su stečaja. Međutim sve je spremno. Planovi novih stanica povjereni su najboljim britanskim arhitektima, od Sira Normana Fostera za stanicu Canary Wharf i Michaela Hopkinsa za stanicu Westminster nasuprot Big Bena. A Ian Ritchie i Williams Alsop zamislili su futurističke planove za najstariji metro na svijetu. (Hina) mh 311442 MET aug 92