GLASNIK: KANTONIZACIJA NA MUSLIMANSKI NAČIN

ZAGREB, 31. kolovoza (Hina) - Ivan Šabić raščlanjuje "muslimanski prijedlog kantonizacije BiH", ili kako kaže 'muslimansku mapu'. Prijedlog dosad nije imao međunarodnu promociju, iako se pojavio polovicom srpnja pod nazivom "Stavovi Vlade Republike Bosne i Hercegovine o administrativno-teritorijalnom uređenju Bosne i Herceovine". Naziv 'muslimanska mapa' autor objašnjava tadašnjim sastavom Vlade BiH. Raščlanjujući "Stavove" autor spominje uvodni dio u kojem stoji da bi "BiH trebala 'biti organizirana u administrativno-teritorijalnom pogledu kao decentralizirana država, na načelima parlamentarne građanske demokracije'". Šabić napominje kako decentralizacija znači razbijanje teritorija na manje jedinice, a Vlada BiH je stoga "predvidjela formiranje sdministrativno- teritorijalnih jedinica na temelju četiri kriterija - gospodarskog, kulturnog, povijesnog i etničkog". Budući da je u "Stavovima" etničko načelo stavljeno na posljednje mjesto, "ni broj administrativno-teritorijalnih jedinica više nije ovisan o broju naroda koji živi u BiH", pa premda i srpski i hrvatski i prijedlog EZ predviđaju tri, ne nužno i cjelovite administrativno-teritorijalne zajednice, "Vlada BiH drži da, uz 'uvažavanje historijskih tijekova koji su u dugotrajnom djelovanju utjecali na formiranje većeg broja regionalnih središta', u Republici Bosni i Hercegovini mogu postajati najmanje četiri regije s administrativnim središtima u Sarajevu, Mostaru, Banjaluci i Tuzli". Prema nacionalnom sastavu četiri regije bi bile slične nacionalnom sastavu BiH, "pa se slobodno može kazati da 'Stavovi' zapravo predviđaju da se od 'Jugoslavije u malom' naprave četiri 'Jugoslavije u još manjem'", ocjenjuje Šabić i dodaje kako je "bitna osobina ovog prijedloga sadržana u činjenici da u niti jednoj predloženoj administrativno-teritorijalnoj jedinici jedna nacija ne bi bila u nekoj izrazitoj većini. Prema rezultatima popisa pučanstva iz 1991. godine, jedino bi u sarajevskoj regiji Muslimani imali malu natpolovičnu većinu, dok bi u preostale tri postojala samo ispodpolovična većina - hrvatska u mostarskoj (49,8 posto Hrvata), srpska u banjalučkoj (45,1 posto Srba) i muslimanska u tuzlanskoj (47,7 posto Muslimana)". Ipak, glavni prigovor upućen na račun unitarne BiH - mogućnost preglasavanja brojčano manjih naroda - ne može se ukloniti ni ustrojem kakav predlaže Vlada BiH, nego se, tvrdi autor, "samo otvara mogućnost za još jedan način potčinjavanja 'malih' naroda volji 'velikih'". Zatim objašnjava svoju tvrdnju i završno upozorava kako se "administrativno-teritorijalnim uređenjem kakvo predlaže Vlada BiH ne bi riješio problem (ne)ravnopravnosti naroda ni na razini regije, ni na razini države. Tome se uostalom i ne treba čuditi ako se, u vrijeme rata započetog zbog neravnopravnosti naroda u bivšoj Jugoslaviji i iz toga proizašlih nesporazuma, problemi pokušavaju riješavati metodama u kojima gospodarski kriterij ima prvorazrednu ulogu. (...) Hoće li muslimanski lideri do te spoznaje doći prije sljedeće prigode za promociju svoje karte, nezahvalno je prognozirati. Nakon londonskih papira izgledi su vrlo maleni, ali dok stignu na Balkan londonski papiri će sasvim sigurno bitno izgubiti na težini. Hoće li iz toga pouku izvući oni koji su ih pisali ili oni čiji su položaj trebali najviše popraviti ili ni jedni ni drugi, jednako je nezahvalno prognozirati", zaključuje Ivan Šabić. U prilogu teksta objavljena je i karta BiH na kojoj je prikazana "administrativno-teritorijalna podjela BiH kako je predlaže Vlada BiH" te podaci o nacionalnom sastavu predviđenih administrativno-teritorijalnih jedinica prema popisu pučanstva iz 1991. godine. (Hina) do 310117 MET aug 92