SERVIS POSEBNIH NASLOVA GASTIĆI

Nadnaslov: Njemački 'Jugoslaveni' više ne ispijaju piće zajedno Naslov: Branim djeci da se igraju s malim Srbima Podnaslov: Prije rata često su se sastajali Muslimani, rimokatolici i pravoslavci. S prvim ispaljenim hicima, solidarnost se mrvila poput razbijena stakla ustupajući mjesto mržnji, nepovjerenju, bijesu. Piše: Yacine LE FORESTIER, AFP BERLIN - "Kad se sretnemo na ulici, premjerimo se od glave do pete, gledamo ispod oka, no iznad svega nastojimo uopće se ne susresti", pripovijeda Enver Šabović, predsjednik udruženja Bosanaca u Berlinu. "Sve su veze prekinute", dodaje on. Otkako je prije godinu dana započeo rat na Balkanu, jaz između 600.000 Jugoslavena u Njemačkoj - najveće jugoslavenske zajednice u inozemstvu - postaje sve dublji i dublji. S jedne strane tu su bosanski Muslimani i Hrvati, a s druge Srbi. Prije rata često su se Muslimani, rimokatolici i pravoslavci sastajali u tvornici, kod kuće na piću ili večeri. S prvim ispaljenim hicima, solidarnost se mrvila poput razbijena stakla ustupajući mjesto mržnji, nepovjerenju, bijesu. Te je osjećaje još više podgrijavao rat koji bjesni na jugu ali je satelitskim kanalima stizao u domove izravno iz dviju zaraćenih prijestolnica, Beograda i Zagreba. "Jugoslaveni u Njemačkoj, to je Jugoslavija u malom", kaže Bosiljka Ščedlik, Hrvatica čiji je berlinski kulturni centar "jugoistok" odlučio raditi na pomirenju različitih nacionalnosti. Međunaslov: Otočić u nacionalističkom moru "Mi smo otočić mira sred nacionalističkog mora", pokušava ona objasniti. te dodaje, "ljudi su frustrirani, jedino što mogu učiniti jest mrziti". U Berlinu, jednom od najvećih centara dijaspore iz bivše Jugoslavije u Njemačkoj s 33.000 članova, više niti jedna kafeterija ni restaurant ne nosi naziv "Jugoslavija". Sve je preimenovano ovisno o podrijetlu vlasnika a pri ulasku obavlja se stroga selekcija gostiju. Diskoteka u kojoj su se nekada sastajali mladi iz bivše Jugoslavije zatvorena je nakon tučnjave Hrvata i Srba a službeno jugoslavensko udruženje danas okuplja jedino Srbe i Crnogorce. Razvrgnuto je desetak mješovitih brakova. Prošle su godine Hrvati bacili molotovljev koktel na pročelje srpskog udruženja u Berlinu, kafić koji je uvečer prenapučen gostima i gdje se ni za šta na svijetu ne propušta večernji TV dnevnik beogradske televizije. Unutra je napestost gotovo opipljiva uz sveprisutan paranoični osjećaj da ih Zapad ne shvaća. Bijes je uglavnom usmjeren prema Njemačkoj koju optužuju da je zatrovala sukob priznavši u prosincu 1991, dakle prije cijelog svijeta, nezavisnost Slovenije i Hrvatske. Međunaslov: Paranoični srpski strahovi "Čini nam se da živimo u 'getu', napušteni i utonuli u nesigurnost", viče muškarac koji ondje živi već 26 godina te želi ostati anoniman zbog "straha od odmazde". "To je katastrofa", nadovezuje se predsjednik srpske asocijacije Miloje Miličević. "Pojedini među nama strahuju da će izgubiti zaposlenje, da će ih protjerati iz zemlje ili čak smjestiti u karantene", kaže on. Mnogi su pali pod utjecaj srpskih ekstremista koji se igraju agitatora tijekom sastanaka", priznaje on. Nekoliko ulica dalje, jednaka uzrujanost u prostorijama bosanskog udruženja. Zidovi su oblijepljeni nacionalnim zastavama i ratnim fotografijama iz Sarajeva, grada "mučenika". "Branim svojoj djeci da se na ulici igraju s malim Srbima", suho objašnjava Suljo Haurdić (40), "nema više smisla razgovarati s njima". Svi imaju obitelj u Sarajevu i ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine. Tvrde kako nisu nikada pokušali uputiti oružje na bojište ograničivši podršku na slanje humanitarne pomoći. Nisu nikada poželjeli napasti Srbe na cesti. No, nastavi li se rat još godinu dana, ništa nije isključeno. "Spremni smo boriti se za našu domovinu, jer ako nam je oduzmu bit ćemo poput Palestinaca koji lutaju u potrazi za domom", objašnjava Derviš Filipović. (Hina) mm 261310 MET aug 92