PISMO BANJALUČKOG BISKUPA DR. FRANJE KOMARICE RADOVANU KARADŽIĆU

ZAGREB, 23. kolovoza (Hina) - Banjalučki biskup dr. Franjo Komarica uputio je 12. kolovoza otvoreno pismo dr. Radovanu Karadžiću, u kojemu ga upozorava na tešku situaciju i neizvjesnu budućnost katolika u banjalučkoj biskupiji. Pismo je zbog objektivnih razloga dostavljeno HINI sa zakašnjenjem. Dr. Komarica u pismu navodi da, iako nije bilo oružanih napada koje bi započeli katolici u bilo kakvoj samoorganizaciji ili teritorijalnoj formaciji, u ratu je u banjalučkoj biskupiji do sada, prema njegovim saznanjima, ubijeno preko 150 civila katolika, od djece do žena i starijih osoba. "Spaljene su ili potpuno srušene crkve bez ikakvih borbi u Glamoču, Kotor Varošu, Bosanskoj Dubici, Bosanskoj Kostajnici, Bosanskoj Krupi, Donjoj Ravskoj, Prnjavoru, Kulašima, Briševu, Čatrnji, Kozarcu, Liskovcu, a još 25 ih je teže ili lakše oštećeno". "Bez ikakve krivnje, kako im je na kraju rečeno", nastavlja dr. Komarica, "bili su moji župnici u logorima i zatvorima teško maltretirani (neću reći mučeni), jedan 12 dana, drugi 62 dana, treći župnik je još od 15. lipnja u logoru, dok za četvrtog, odvedenog iz župnog stana 16. lipnja ne znam gdje se nalazi i da li je živ". Dr. Komarica kao primjer mnogobrojnih, ničim izazvanih provokacija svećenika, redovnika i redovnica izdvaja kostantno višemjesečno oružano napadanje na samostan redovnica u Bosanskom Aleksandrovcu, kao i strahovito bestijalno iživljavanje naoružanih uniformiranih lica nad redovnicama u Novoj Topoli u noći između 16. i 17. lipnja. Dr. Franjo Komarica napominje da je u pratnji vojne policije i komandanta prvog Krajiškog korpusa general majora Momira Talića obišao desetak župa u prijedorskom, bosansko-gradiškom, prnjavorskom i kotorvaroškom kraju. "Tamo su katolici silno uplašeni radi mnogih malteretiranja, nerijetkih masovnih ubojstava (Briševo, Kotor Varoš), odvođenja u logore (Stara Rijeka, Vrbanjci, Kotor Varoš, Mrkonjić Grad, Sanski Most, Briševo), te pljačkanja i paljenja kuća (Ravska, Briševo, Kotor Varoš, Vrbanjci)". Dr. Komarica nastavlja da su mnogi žitelji Šurkovca, Ljubije, Sanskog Mosta, Liskovice, Vrbanjca u zbjegovima, dok se radi straha od vladanja sile, torture i bezakonja iseljavaju ili žele iseliti vjernici župa: Kotor Varoš, Vrbanjci, Sanski Most, Sasina, Šurkovac, Prijedor, Prnjavor, Dolina, Bosanska Gradiška, Kulaši, Dragalovci, Mrkonjić Grad, Liskovica, Ključ, Bosanski Novi, Mahovljani, Nova Topola, Bosanski Aleksandrovac, kao i velik broj vjernika iz banjalučkog kraja, gdje ima deset župa. On navodi da su, u župama Dolina, Bosanska Gradiška, Bosanski Aleksandrovac i Kotor Varoš, davani katolicima i ultimatumi za iseljenje od osoba koje su se predstavljale kao službeni organi vlasti. U pismu banjalučki biskup Karadžića upoznaje s činjenicom da se veći dio banjalučke biskupije, ako se i dalje nastavi bezakonje i samovolja pojedinaca, nalazi pred nestankom pojedinih skupina koje žive na tom području . Dr. Komarica još jednom upoznaje Karadžića sa izuzetno dobrim međusobnim odnosom predstavnika Katoličke i Srpsko-pravoslavne Crkve u Banjoj Luci i na cijeloj teritoriji bosanske Krajine, dodajući da katolici toga kraja ne mogu i ne smiju pristati ni na kakav oblik etničkog čišćenja. Nastavkom gaženja osnovnih ljudskih prava, nastavlja dr. Komarica, pravoslavnim vjernicima moglo bi se pripisati provođenje fašizma, rasizma i genocidnosti. Stoga, banjalučki biskup od Karadžića traži odgovor na pitanje, što će biti s katolicima na području Bosne koje kontroliraju Srbi. Također ga pita koja se prava i od kada garantiraju katolicima (Hrvatima, Ukrajincima, Poljacima, Talijanima, Česima i ostalima) na području Karadžićeve kompetencije. "Što očekujete od mene", nastavlja dr. Komarica, "mojih svećenika, biskupa redovnika i redovnica i svih ostalih vjernika, da još učinimo da se strahoviti ratni metež, u kojem ne sudjelujemo, niti želimo sudjelovati, što prije završi i ponovo uspostavi ravnoteža i mir u dobro poljuljane međuljudske odnose". (Hina) 231417 MET aug 92