SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Progonjen cijeloga života radi američkoga podrijetla Naslov: Preživio je samo očaj Podnaslov: "Put u Sjedinjene Države stoji tisuću dolara? Kako otići s mirovinom od 5 dolara?", pita se starac Piše: Laure DELRIEU, AFP KIJEV - "Progonili su me cijeloga života radi moga američkoga podrijetla, proveo sam šest godina u koncentracionom logoru. A danas, kada je opasnost prošla, prestar sam da bih emigrirao u Sjedinjene Države", objašnjava s gorčinom Bogdan Karišin (71). Bogdan je došao ovoga tjedna u ambasadu Sjedinjenih Država u Kijevu da bi se obavijestio o mogućnostima putovanja u domovinu. U isto vrijeme, i zbog jednakoga slučaja, Mike Semko sastao se s vicekonzulom kako bi mu priznali američko državljanstvo. Niti jedan ni drugi više ne govore engleski, naučen u djetinjstvu i odonda zaboravljen. Obojica su na popisu američkih "zatvorenika" na području bivšega SSSR-a, koji je nedavno javno objavljen u Moskvi. Amerikancima koji su došli 20-ih godina na područje bivšega sovjetskoga carstva priječio se povratak u domovinu tijekom nekoliko desetljeća. Mike Semko izjavljuje da je rođen u Pennsylvaniji 1919. godine u obitelji poljskoga podrijetla i da je otišao u Poljsku dok je bio dijete. Nakon drugoga svjetskoga rata, zapadni dio Poljske priključen je SSSR-u, i on se više nije mogao vratiti u Sjedinjene Države, usprkos pozivu dijela obitelji koji je ostao preko Atlantika. Međunaslov: Logor, Sibir, policija "Nakon mojih pokušaja emigriranja, uhitila me policija i mučila", izjavljuje on. Za Staljinove strahovlade pomalo gubi vezu sa Zapadom. "Iz straha od policije zapalio sam adrese roditelja u Sjedinjenim Državama: mogli su ih upotrijebiti protiv mene", priča on. Taj jednostavan čovjek, širokih seljačkih ruku, vadi iz svoje jutene torbe stare požutjele fotografije svoje obitelji u Sjedinjenim Državama i pismo američke ambasade iz 1947. godine: sačuvao ih je u boci zakopanoj u vrtu tijekom nekoliko desetljeća. One su mu trebale omogućiti ponovno dobivanje američke putovnice koju su mu zaplijenile sovjetske vlasti. Put Bogdana Karišina je sličan, pratio je sva vrludanja sovjetske povijesti. Rođen u New Yorku 1921. godine, u dobi od 9 godina seli s obitelji u Poljsku. Godine 1948, usred hladnoga rata, on se odlučuje vratiti u domovinu. Vlasti mu to ne dozvoljavaju: oduzeta mu je putovnica, on je uhićen, optužen da špijunira za Ameriku i osuđen na 25 godina zatvora. Provodi šest godina u koncentracionim logorima u Komsomolsku na Amuru, na dalekom sovjetskom istoku, te u Omsku u Sibiru, a nakon Staljinove smrti je oslobođen. Njegove nevolje se time ipak ne završavaju. Zaposlen u računovodstvu u Lvovu, glavnom gradu zapadne Ukrajine, redovno se mora javljati na policiju. Strahujući da će ponovo biti osuđen, seli se u gradić Zaverišica, gdje radi kao nastavnik. Međunaslov: Ukrajina ne priznaje dvojno državljanstvo "Proveo sam sve te godine pod stalnim nadzorom policije", sjeća se on. "Otvarali su mi pisma, sumnjičali me i živio sam u strahu da će me poslati u zatvor". Iako ga muči želja da emigrira u Sjedinjene Države, ipak ništa ne poduzima. Čeka proljeće 1991. godine kada kontaktira s ambasadom Sjedinjenih Država u Moskvi, koja mu priznaje američko državljanstvo. Ali, to državljanstvo koje ga je tako skupo stajalo ne može danas iskoristiti. "Put u Sjedinjene Države stoji 1.000 dolara. Kako otići s mirovinom od 1.300 kupona mjesečno (5 dolara)?", pita se starac. Živjeti u Sjedinjenim Državama je pusti san za njega: od čega bih živio bez mirovine?" Može mu se dogoditi da izgubi to državljanstvo. Početkom ljeta, ukrajinski službenici su mu dali na znanje da dvostruko državljanstvo nije dozvoljeno u Ukrajini i zatražili su potpisano obećanje da u bliskoj budućnosti neće emigrirati, navodi on. Pošto nema sredstava za život u svojoj rodnoj zemlji, nema izbora i preostaje mu da se ponovno odrekne putovnice zemlje svog podrijetla. Nakon toliko razočaranja u životu, danas mu ostaje tek jedan osjećaj: "očaj" govori on. (Hina) mm 222333 MET aug 92