SERVIS POSEBNIH NASLOVA ZATVORENICI

Nadnaslov: Nakon objavljivanja popisa nestalih američkih građana, bivših zatvorenika u SSSR Naslov: Amerikanka je preživjela sibirski gulag Podnaslov: "Ne shvaćam kako su se naša imena pojavila na popisu", kaže gđa Simanavichus i drži da bi se mješovito američko-ruska komisija trebala baviti sudbinom "pravih nestalih" osoba. Piše: Souk CHANTHALANGSSY, AFP LANHAM - Protagonistica glavne tiskovne senzacije ovog je tjedna jedna povučena umirovljenica iz predgrađa Washingtona. Evidentirana na popisu nestalih za vrijeme Drugog svjetskog rata, Aldona Simanavichus privukla je medijsku pažnju svojom pričom o patnjama kroz koje je prošla za vrijeme desetgodišnjeg boravka u sovjetskim logorima, usprkos svom američkom državljanstvu. Nastanjena već 32 godine u Lanhamu (Maryland) danas elegantna sedamdesetgodišnjakinja bila je iznenađena popisom liste američkih građana nestalih početkom Hladnog rata u bivšem SSSR- u, na kojoj je uz ime svojih roditelja Josepha Marshala i Pauline Stacas (preminuli 1966. i 1991.) našla i svoje. "Bila sam strahovito šokirana kada sam na listi nestalih uz svoje ugledala i imena mojih roditelja", ispričala nam je gđa. Simanavichus. U New York je stigla 1960, nakon što je u nekolicini Staljinovih logora, od 1945. do 1955, zbog "kontrarevolucionarnih aktivnosti", provela 10 godina. Njezin se otac, američki poslovni čovjek, nastanio u Litvi nakon proglašenja nezavisnosti. Usprkos preporukama američkog konzula odbio je 1939. godine napustiti zemlju zadnjim brodom za SAD. Međunaslov: Strahote ukrajinskih i sibirskih gulaga Prošlog je lipnja ruski predsjednik Boris Jeljcin objavio kako bi mogla postojati mogućnost da neki od negdašnjih američkih zatvorenika još uvijek obitavaju u zemljama bivšeg SSSR-a. Mješovita američko-ruska komisija odmah je povela istragu. Neki su od tih ljudi pronađeni, a popis koji je komisija sastavila objavljen je početkom mjeseca kolovoza. Državni je odjel utvrdio kako su deset od navedenih osoba američki građani, od kojih dvije još uvijek žive u bivšem SSSR-u. "Sovjeti su odbili priznati naše američko državljanstvo, te su nas kao litvanske zatvorenike osudili na prisilne radove", priča gđa Simanavichus, kao uvod priči o tom mračnom periodu patnje, nametnutom njoj i njezinoj obitelji". Potresena, prisjeća se kako je čitava obitelj uhićena jednog lipanjskog jutra 1945. Sjeća se mučenja, krikova svojih roditelja izazvanih udarcima sovjetskih vojnika, suđenja pred "narodnim sudom" te smaknuća njezina litvanskog zaručnika. Osuđena na deset godina prinudnog rada, upoznala je strahote ukrajinskih i sibirskih gulaga. Živu je glavu izvukla samo zahvaljujući svom talentu balerine. Međunaslov: Oslobođenje nakon Staljinove smrti Dvije godine nakon Staljinove smrti, slijedi napokon i oslobođenje, vjenčanje s bivšim političkim litvanskim zatvorenikom Simanavichusom, te rođenje kćerke Laime. Obitelj se nastanjuje u jednom kazaškom selu "gdje se klima svodi na 6 mjeseci suše i 6 mjeseci snijega". "Ne shvaćam kako su se naša imena našla na ovom popisu. Tijekom punih dvanaest godina, Sovjeti su američkoj ambasadi odbijali davati bilo kakve vijesti o nama, iako je KGB sasvim pouzdano znao gdje se nalazimo, čudi se Aldona i smatra kako bi se oformljena komisija trebala baviti sudbinom "pravih nestalih" osoba. Simanavichusova je mišljenja kako američke vlasti savršeno dobro znaju da njezina obitelj živi u Lanhamu. Uostalom, nitko je, otkako je popis objavljen i nije kontaktirao. Čini se da njena priča privlači samo pažnju novinara. Iako je objavljivanje spomenute liste nestalih američkih građana probudilo bolne uspomene, bračni se par Simanavichus nada kako sada postoji mogućnost da uđu u trag najbližim Aldoninim rođacima; njezinu ujaku Vladasu Stacasu i njegovim sinovima, koji su prema posljednjim informacijama, nastanjeni u Francuskoj, u okolici Lyona. (Hina) sb 171213 MET aug 92