SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Europa, Maastricht i droga Naslov: Maastricht - centar 'drogeraškog turizma' Podnaslov: Na tromeđi Nizozemske, Belgije, Njemačke, nedaleko Luxembourga, Maastricht je oduvijek privlačio takve posjetioce, "no nikada u današnjim razmjerima". Piše: Jacques LHUILLERY, AFP MAASTRICHT - Lijepa ljetna večer u Maastrichtu. Ugodna šetnja uz rijeku Meuse. Odjednom se tri mladića, tri policajca ustvari, obrušavaju na jednog biciklistu, opkoljavaju ga i stavljaju mu lisice. Sasvim običan i svakodnevan prizor hajke na "turiste drogeraše" tog velikog grada, smještenog na jugu Nizozemske. Maastricht kojega je Europa učinila više nego poznatim, iz dana u dan postaje sve veće stjecište njemačkih, francuskih, luksemburških i nadasve belgijskih ovisnika o drogi. Na tromeđi Nizozemske, Belgije, Njemačke, nedaleko Luxembourga, Maastricht je oduvijek privlačio takve posjetioce, "no nikada u današnjim razmjerima", povjerio nam je jedan policajac. Po mišljenju gradske policije, dnevno grad "zapljuskuju" skupine od 500 do 1.000 turista drogeraša. "Svakim ih je danom sve više, usprkos našim akcijama", zaključuje Wim Snijders, član brigade "Javni red". To je leteća brigada koja prati preprodavače i ovisnike o drogi u glavnom gradu Limbourga. Malo sjevernije Arnhem, grad koji se nalazi na njemačkoj granici bio je suočen sa istim problemom krajem 1989. Čitav se jedan predio grada pobunio protiv istočno njemačkih preprodavača i ovisnika o drogi. Međunaslov: Za sve su krivi Valonci... "Devedeset posto drogiranih su stranci, uglavnom mladi bez posla, prikliješteni između čekića i nakovnja", dodaje policajac Franz Amkreutz. Zbog sve veće zabrinutosti stanovnika pojedinih predjela grada, policija je povećala broj svojih djelovanja. Prošli je tjedan uhićena grupica od stotinjak 'dealera' i drogeraša u roku od tri dana. Cijena heroinu i kokainu skočila je za 150 psoto. d U predjelu koji se nalazi blizu željezničke stanice, stanovnici su oformili obrambeni komitet kada su saznali da su se tri belgijska kriminalca u bijegu sakrila u napuštenoj školi, poznatoj pod imenom "Hotel Heroin na Meusi ". "Belgijanci su krivi zbog porasta kriminala", mrmlja jedna stara gospođa. "Nisu nego Valonci, gospođo, Valonci", odvraća Belgijanac flamanskog podrijetla. Bili Valonci ili Flamanci, brojni Belgijanci redovno putuju u Maastricht, Gand ili Liege kako bi prodali, kupili ili konzumirali. Nova briga ionako prezaposlene policije - otvaranje granica 1993. godine granica koje se već i sada suviše lako prelaze - sigurno neće olakšati posao. Međunaslov: Gašenjem svjetla u nužniku protiv sumnjivih tipova Iako je centar grada, osobito trg Vrijthof relativno pošteđen, ne treba poći daleko kako bi se ustanovilo da su se "coffee shopovi" namnožili kao gljive poslije kiše, zauzimajući mjesto pravim kavanama. Rocky drži jednu takvu "pravu kavanu" u ulici Bruxelles. " Prije ih je bilo oko dvadesetak, sad ih je ostalo samo pet". Kako bi se riješio gostiju koji nisu došli samo nešto popiti, Rocky je iza šanka instalirao sistem kojim gasi svjetlo u nužniku, čim primijeti da se netko tamo zadržao više od pet minuta. "Živimo u prilično liberalnoj zemlji, prema tome djelovanje policije je ograničeno, možemo samo pokušati spriječiti porast kriminala", zaključuje Wim Snijders. U najgorem slučaju, broj "coffee shopova" mogao bi se ograničiti. No policija mora računati na desetke privatnih adresa na kojima se može kupiti droga, te na "dealove" usred polja nadomak malog pograničnog sela Eijsdena. "Na manjim cestama često se susreću vozila francuske ili belgijske registracije. I vjerujte ne dolaze proučavati limburšku floru. Jedino možda makove." (Hina) mm 142214 MET aug 92