ŽOHARI U SVLAČIONICI MARACANE

RIO DE JANEIRO, 14. kolovoza (Reuter/Hina) - Maracana...riječ koja misli odvodi nogometu, sambi, Peleu. Međutim, jedan posjet je dovoljan i vizija umire. Boja sa zidova opada, mačke lutalice slobodno tumaraju, voda kaplje po pustim tribinama, a svlačionice su prepune žohara. Hodnici stadiona smrde po mokraći. Maracana, najveći i najpoznatiji svjetski nogometni stadion, trpi tako tešku agoniju. Davne 1950. godine, prigodom finalnog susreta Svjetskog kupa između Brazila i Urugvaja (1:2), tribine su primile 250 tisuća ljudi, rekord koji do danas nije oboren. Sada, nakon što su tri navijača prošlog mjeseca poginula, vrata Maracane su zatvorena i nitko ne zna datum kad bi se opet mogla otvoriti. Tragedija se dogodila pred početak uzvratnog susreta finala prvenstva Brazila između Flamenga i Botafoga kad se na tribinama okupilo oko 145 tisuća gledatelja. Dio je tribine popustio i odnio u smrt tri navijača, a više od 50 je bilo ozlijeđeno. Najveći broj je, srećom, izbjegao nesreću. "Nesreća se dogodila prije početka dok je stadion još bio relativno miran. Zamislite što bi se dogodilo da je do popuštanja došlo u trenutku kad je Flamengo postigao zgoditak."- rekao je nekadašnji brazilski reprezentativac Garson, sudionik osvajanja trećeg naslova svjetskog prvaka za Brazil 1970. godine u Meksiku. Službena istraga je zaključila da su za tragediju krivi navijači koji su gurali zaštitnu ogradu oslobađajući tako vlasti i organizatora krivice. Drugi, pak, tvrde da je sve, istina iz nehata, ali ipak greška organizatora i osiguranja. "Problem je u potpunom zanemarivanju uvjeta na stadionu od strane vlasti. Znali su u kakvom je stanju stadion, a ipak su dopustili da se na njemu igra."- piše stalni posjetitelj utakmica na Maracani od 1968. godine kolumnist Fernando Calazans. Garson se s Calazansovom tvrdnjom potpuno slaže: "Tužno je vidjeti tako zapuštenim mjesto koje je bilo stjecište mnogih velikih trenutaka i događaja za brazilski nogomet." Činjenica je da je Maracana već dugo prije ove tragedije počela doživljavati zalazak slave koja ju je niz godina pratila. Jednom je reporteru pala na pamet usporedba s "ogromnom zahodskom školjkom". A kad je stadion završen 1950. godine njegov je oblik proglašavan da je daleko ispred svog vremena. Više od tri desetljeća Maracana je bila hram brazilskog nogometa, koji je sam u to doba doživljavao puni sjaj. Tu je slavni Pele u dresu Santosa postigao 1969. godine protiv Vasco da Game svoj 1000. zgoditak. Stadion je uz planinu Sugar Loaf i veliki kip Krista spadao u najveće znamenitosti Ria. Calazans priča da je Maracana počela gubiti sjaj već u ranim 80-im, ali pravi strmoglavi pad otpočeo je prije dvije godine kad je vlada države Rio, koja je vlasnik zemljišta na kojem je stadion, odlučila uskratiti svaku potporu troškovima održavanja. Oljuštena boja, rupe u zidovima i lokve vode su vidljivi rezultat zapuštanja. U većini WC-a uopće nema vode. Kad kiša snažno pada, svlačionice su poplavljene, što jedinu dobru stvar ima u činjenici da možda ubije pokojeg žohara. Vlada Ria na sve to govori da jednostavno nema novaca za popravke. Prije 18 mjeseci stadion je privremeno bio zatvoren nakon što je primijećeno da gornja tribina opasno vibrira. Zeleno svjetlo za nastavak uporabe je, ipak, upaljeno, premda mnogi nisu bili uvjereni u ispravnost takve odluke. "Ovo će se kad-tad srušiti."- rekao je jedan od radio-reportera tijekom prijenosa jedne od utakmice proteklog prvenstva. Zanimljiva je i činjenica, koju spominje Fernando Calazans, da se često manipuliralo brojem gledatelja na tribinama i tvrdilo kako ih je znatno manje, no što ih je doista bilo. "Ne znam tko stoji iza tih prijevara, no tvrdim da su za nedavnu tragediju krive vlasti, ali i klubovi koji se nikad nisu žalili."- nastavlja Calazans. Za "Jornal do Brasil" nesreća na Maracani simbolizira sve što ne valja u Brazilu: nepoštivanje ljudskog života, legaliziranje pljačke, nedostatak sigurnosti i...neodgovornost vlasti. (Hina) 140926 MET aug 92