SERVIS POSEBNIH NASLOVA UKRAJINA

Nadnaslov: Ukrajina širom otvorenih ruku prima Nijemce centralne Azije Naslov: Novi život za povolške Nijemce Podnaslov: "Nemoguće je bilo ostati u Tadžikistanu pod prijetnjom građanskog rata". Piše: Laure DELRIEU, AFP NOVO FIEDEROVKA - "Nama, Nijemcima Centralne Azije, Ukrajina pruža mogućnost novog početka ". Vladislav Tchemouz (22), tek je stigao u Novo Fiederovka, selo u blizini Crnog mora na jugu Ukrajine. Za razliku od Rusije, Ukrajina širom otvorenih ruku prihvaća Nijemce potekle s Volge i Ukrajine koje je godine 1941. Staljin deportirao u Sibir i Centralnu Aziju. Strepeći od etničkih nemira i jačanja islama u bivšim muslimanskim republikama SSSR-a, Nijemci bježe u Ukrajinu. "Pripremamo se za prihvat 300.000 Nijemaca", objašnjava Ivan Schwartz, lokalni rukovoditelj njemačko-ukrajinskog Fonda koji je oformljen kako bi se organizirala ta migracija. "Moglo bi se desiti da se na emigraciju odluče i deseci tisuća njemačkih žitelja Kazahstana, Uzbekistana i Tadžikistana", dodaje. Prvi koji su stigli prije mjesec dana, njih 2.000, smješteni su u improviziranim kampovima razasutim po poljima. Takav je i ovaj u Novo Fiedorovki. Dvokrevetne barake od 20 m2 stoje u nizu na isušenim livadama, bez vode, bez struje. Ljudi koriste svijeće a po vodu idu u rezervoar, usred livade. Međunaslov: Ne želim učiti uzbečki "Prve će dvije godine biti izuzetno teške", misli Franz Kessler, šezdesetogodišnjak, jedini koji malo govori njemački. U Tadžikistanu je gradio tunele a sada se mora prekvalificirati u ratara. "Predviđeno je da se svakoj obitelji dodijeli četvrtina hektara zemlje i novac za izgradnju kuće", kaže Ivan Schwartz. "Oni koji se budu bavili poljoprivredom dobit će 50 hektara izrazito plodne crnice južne Ukrajine. "Nismo dobili još ni rublje, a ni materijal za izgradnju kuća. Živimo od novca koji smo ponijeli sa sobom. A dalje ćemo vidjeti...", uzdiše Eduard Brakovski (34). U sumrak svi sjedaju oko vatre i večeraju juhu sa češnjakom, kruhom i domaćim mlijekom. "Nemoguće je bilo ostati u Tadžikistanu pod prijetnjom građanskog rata, priča Franz Kessler. "Moja je žena bila telefonistica. Ostala je bez posla jer ne govori kazaški koji je postao službeni jezik, kaže plavokosi Sergej Benderienka. "Najviše me brine budućnost moje djece. Što će se desiti za godinu ili dvije?", pita se. "Nikada nećemo biti kao oni, odlučno će Vladislav Tchemouz. "Ne želim poštivati zakone islama, ne želim učiti uzbečki jezik": Međunaslov: Nijemci su vrijedni ratari "Moji su me suseljani poslali u izvidnicu. Mnogi od njih namjeravaju emigrirati", priča Sergej Benderienka. Muškarci su došli sami, a njihove će se obitelji preseliti kada im novi domovi budu izgrađeni. Planovi njemačko-ukrajinskog Fonda predviđaju izgradnju sela od najmanje 250 obitelji uz već postojeća ukrajinska sela. Sedam južnih ukrajinskih pokrajina izrazilo je spremnost da ih prihvati. Gradonačelnik Novo Fiederovka koje ima tisuću stanovnika sasvim je zadovoljan tom perspektivom, iako će Nijemci činiti polovinu stanovnika toga sela. "Nedostaje nam radne snage, sela odumiru, a Nijemci su vrijedni radnici. Osim toga Njemačka će im pomoći, poljoprivreda našeg kraja će oživjeti." Prije rata mnoga su sela bila nastanjena potomcima germanskih ratara koje su u 18. i 19. stoljeću pozvali carevi. Strepeći da se ne priklone Hitlerovoj Njemačkoj Staljin ih je deportirao 1941. u muslimanske republike i Sibir. Njihov će povratak oživjeti napuštena sela. (Hina) fs 092209 MET aug 92