NEDJELJNA DALMACIJA: KAMO VODI MARŠ NA DRINU

ZAGREB, 30. srpnja (Hina) - Ovrćući se na djelovanje Hrvatske stranke prava Dobroslava Parage, Željko Krušelj, u tekstu "Kamo vodi marš na Drinu" u tjedniku "Nedjeljna Dalmacija", potanko opisuje rad i nastanak Starčevićeve ideologije i upozorava na činjenicu da je problem bio što se Starčević "nikad nije bavio pragmom, tako da je jasno vidio konačni cilj hrvatske borbe, ali ne i sredstva kojima bi ga dosegnuo", a s vremenom njegovi sljedbenici postaju "sve uvjereniji da je volja važnija od razuma". Autor zatim opisuje pravaški pokret do drugoga svjetskog rata, a komentirajući registraciju Paragina HSP piše: "Hrvatska se stranka prava naslanja na tradicije istoimene Pavelićeve, čiji legalni rad prestaje šestosiječanjskim aktom iz g.1929. tako da se formiranje Paragine stranke interno tretira kao njena obnova, s time da se kao prvo utemeljenje navodi g.1861. u kojoj je Starčević održao znameniti govor u hrvatskome Saboru. To implicite znači da stranka baštini i 'slavu' ustaškog pokreta, pogotovu u programskom smislu. Međutim, prilikom njezine sudske registracije navođeni su samo uopćeni ciljevi, primjerice 'nacionalno-državni suverenitet na cjelokupnom povijesnom i etničkom prostoru'. Ustaštvo se u tim dokumentima uopće ne spominje, osim ezopovske napomene da će se stranka 'strogo prema znanstvenim načelima' založiti 'kako bi se rasvijetlio lik povijesnih događaja i osoba'". Raščlanjujući medijski proboj Hrvatske stranke prava za vrijeme rata podsjeća je formiranje stranačke vojske HOS-a, u vrijeme dok vrhovništvo sa zakašnjenjem formira hrvatsku vojsku donijelo Paraginim sljedbenicima "aureolu mučeništva". Kad je taj utjecaj počeo blijediti, pomaže mu državni aparat nemuštim političkim i sudskim progonima, dok se kao objektivna pogodnost pojavljuje i problem nedjelotvornosti UNPROFOR-a, na čemu se zasniva i najveći dio preizbornih slogana Hrvatske stranke prava". Nadalje ocjenjuje da su mitinzi HSP "oblik kolektivnoga emocionalnog pražnjenja, gdje uspaljena masa bez ikakvih ograda sluša ono što najviše odgovara njenim kolektivnim frustracijama". Zaključuje kako "Paragino neoustaštvo, koje s izvornim pravaštvom ima malo toga zajedničkog, zapravo je, u skladu s teorijom apsurda, najkraći put za povratak Hrvatske u neku novu Jugoslaviju, u kojoj ona sigurno ne bi očuvala ni avnojevske granice. Jer dok se i Hrvatskoj prijeti sankcijama, a zapadni diplomati sve glasnije govore i o potrebi starateljstva nad bivšim jugoslavenskim republikama, Paragin 'marš na Drinu' značio bi definitivno izjednačavanje Srbije i Hrvatske, agresora i žrtve, s tim da bi se potonje u pogodnom trenutku odrekli čak i Muslimani, njezini 'prirodni saveznici'". (Hina) mć 300102 MET jul 92