SERVIS POSEBNIH NASLOVA ARGENTINA-ČUDOTVORKA

Nadnaslov: Grob čudotvorke Corree posljednja nada očajnika Naslov: Argentinski Lourdes - svjetovan i nadrealističan Podnaslov: Katoličke vlasti upozoravaju na taj "nezakonit" kult ali su ipak na tom mjestu dale sagraditi kapelu Virgen del Carmen Piše: Gilles BERTIN, AFP SAN JUAN - U to pustinjsko selo deseci tisuća bogatih i siromašnih dolaze svake godine zazivati "pokojnu Correu", čudotvorku koja će im pomoći savladati zlu kob ovoga svijeta. Iz daleke Patagonije ili neplodnih sela hodočasnici često pješice, ponekad i na koljenima, dolaze na grob " čudotvorke". Ta mlada žena, simbol vjernosti, posljednja je nada ljudi pri kraju snaga, objašnjavaju u San Juanu, prijestolnici istoimene argentinske pokrajine. U tom vjetrovitom kraju donekle nalik svjetovnom i nadrealističnom Lourdesu, cvjetaju bezbrojni vašari bivših zavjetnih darova, koliko ektravagantnih toliko i šarenih. Legenda počinje negdje 1830. godine. Ratovi unitarista i federalista pustoše Argentinom. Facundo Quiroga, karizmatični 'caudillo' (glavni zapovjednik) susjedne pokrajine Rioja, čiji su bujni uvojci na sljepoočicama nadahnuli 'zulufe' današnjeg predsjednika Carlosa Menema, prikuplja vojsku. Od 'ranchoa' do 'ranchoa' pronosi se poziv: "Facundo te treba...". Međunaslov: Još jedna legenda u zemlji mitova Bolestan, ali prisilno mobiliziran, suprug mlade Deolinde Correa napušta obitelj i pristupa vojsci Facunda Quiroga. Strahujući za njega i usprkos bespoštednoj vrućini, Deolinda kreće sa svojim novorođenčetom u želji da se pridruži konjanicima. Izgubljena, umire od žeđi ali njezino dijete preživljava sišući dva dana majčine grudi. Legenda dalje kaže da su mazgari, čiju su pažnju privukle ptice grabežljivice iznad leša, spasile dijete i pronijeli priču o "čudu". Nekoliko godina kasnije "pokojnica" se prikazuje u pravi čas da bi povela izgubljene putnike u nevremenu. Obožavatelji joj podižu mauzolej, a godine 1948, kako se širi priča o tom fenomenu, vlasti osnivaju zakladu Vallencitu, upravo na mjestu gdje je žena klonula, četrdesetak kilometara od San Juana. Danas pristižu sa svih strana, ne samo iz San Juana već i s juga Argentine, Čilea, Brazila, Meksika. Mole za pomoć, zaštitu ili ozdravljenje neizlječivih. Međunaslov: Katolička crkva neodlučna Svak joj zahvaljuje na svoj način, darujući je nekim predmetom koji podsjeća na uslišanu molbu. Stotine registarskih tablica, upravljača i dijelova motora svjedoče o vozačima koji su preživjeli nesreću. U petnaestak kapela, pretvorenih u isto toliko skladišta starina, gomilaju se, ponekad složene po vrsti, tisuće najneobičnijih predmeta. Tuce vjenčanica što su ih odjenule žene koje su uz njezinu pomoć pronašle srodnu dušu. Crne kratke boksačke hlačice Carlosa Monzona pohranjene po završetku pobjedonosnog susreta. Preparirane životinje, uniforme veterana falklandskog rata (1982.), harmonike nesumnjivo sretnih glazbenika, zidni satovi i potpuno novo poprsje generala Juana Dominga Perona. Vanjski zidovi prekriveni su bakrenim pločicama zahvale, a oko neznaboškog svetišta tisuće drvenih maketa kuća, tvornica, brodova i kamiona. Posvuda su ponizni ostavili stotine boca vode mladoj majci, žrtvi žeđi. Na njezinu grobu, gdje je prikazana žena u dugoj plavoj haljini sa sinom na grudima, jedna starica dodirujući moli "sveticu" za ozdravljenje svog sina, bezrukoga invalida. Katoličke vlasti upozoravaju na taj koliko "nezakonit" toliko i "ukora vrijedan" kult, čije niti jedno čudo nije dokazano, ali su ipak na tom mjestu dale sagraditi kapelu "Virgen del Carmen", u kojoj se, prema usmenoj predaji, obožava "pokojna Correa". (Hina) mh 292344 MET jul 92