IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I RTV

ZAGREB, 27. srpnja (Hina) SUEDDEUTSCHE ZEITUNG - Donosi članak u kojem bivši njemački savezni ministar, a sada ravnatelj Instituta za istraživanje mira i politike sigurnosti u Hamburgu, Egon Bahr, obrazlaže svoje stajalište glede buduće uloge njemačkog Bundeswehra u krizi na Balkanu. Bahr zastupa vojnu intervenciju u kojoj bi bilo "vjerojatno i logično" da i njemački vojnici sudjeluju u "uspostavljanju mira i pravnog poretka silom". On je također izjavio kako se Njemačka ulaskom u UN obvezala da će u slučaju potreba i "silom pridonijeti uspostavi mira", te da "onaj tko to ne odobrava, mora istupiti iz te organizacije". Bahr navodi i da bi KESS trebala biti sustav koji bi "povezao sve protiv jednog agresora". SUEDDEUTSCHE ZEITUNG - Komentator Dieter Schroeder pita jesu li UN danas suočene s istom sudbinom kao i 1935. godine Liga naroda koju je uništila vlastita nemoć pred Njemačkom u ratu u Abesiniji. "Ako svijetu ne uspije iznaći učinkovit instrumentarij za rješavanje sukoba, novi svjetski poredak postat će velika zbrka", navodi autor i dodaje da je "Jugoslavija potresan primjer te zbrke". "Prihvaćanje izbjeglica nije dovoljno, jer se tamo događa genocid, a mrtvi ne mogu bježati", nastavlja autor. On dalje navodi da izbjeglice gube ne samo svoje domove, već i svoj identitet i obiteljsku povezanost. Na kraju članka zaključuje da se onaj tko želi pomoći mora pobrinuti za to da se takva nesreća uopće ne dogodi. U konkretnom slučaju, to bi značio pritisak na Srbe, i uz demonstraciju sile, kako bi prestali s agresijom i vratili osvojene teritorije. "Zadaća je strašna. Stoga bi naše zemlje-saveznice bile zadovoljne kada bi skinuli apostolsku odoru i obukli uniformu šerifova pomoćnika", zaključuje Schroeder. NEUE ZUERCHER ZEITUNG - Se osvrće na raspravu u njemačkom Bundestagu glede sudjelovanja njemačkih vojnih brodova u provođenju embarga UN protiv Srbije. Ta je rasprava, drži autor, malo toga izmijenila, ali je označila još jedan korak Njemačke prema izlazu iz uloge posebne države u svjetskoj politici. Socijaldemokratska oporba pokušava zatvoriti oči pred problemom vojne intervencije. Prisutnost njemačkog razarača u Jadranu otvara i novo pitanje - treba li poslati njemačke vojnike na krizna područja izvan područja NATO-a, bilo kao snage za održavanje ili stvaranje mira. "Treba ozbiljno shvatiti prigovor da njemački vojnici nisu poželjni u mirovnim misijama na onim područjima gdje se mogu probuditi sjećanja na hitlerova osvajanja" navodi autor te nastavlja kako se čini da je ipak "prihvaćena činjenica da se u slučaju vojne intervencije Njemačka ne bi držala po strani". Politika Bonna možda bi manje dolazila u napast da u želji za intervencijom bez vojnih posljedica zlouporabi činjenicu državnog priznanja. Taj instrument, koji je Genscher nametnuo EZ-u, u slučaju Hrvatske nije riješio sukob, već ga skrenuo u drugu fazu, a u BiH tek raspiririo krvavi sukob. "Zapravo, najveća je zadaća spriječiti mogućnost da iz naglašavanja njemačke posebnosti dođe do izolacije Njemačke", navodi autor te nastavlja da "nepovjerenju prema velikoj Njemačkoj treba suprotstaviti naglašeno povjerenje, pa se stoga savezni kancelar Kohl toliko i zalaže za političko jedinstvo Europe i što skorije stupanje na snagu ugovora iz Maastrichta". "U slučaju da ti ugovori ostanu samo u fazi nacrta, Kohl će se morati svesrdno potruditi da se povezanost Njemačke sa Zapadom zaista i održi", zaključuje autor članka. VREME - Stojan Cerović piše o ulozi lorda Carringtona u rješavanju krize bivše Jugoslavije, a posredno o odnosu zapadnih političkih čimbenika prema krizi na ovim prostorima. Ističe kako je iza "zvučnosti" svog imena lord ostavljen da se "sam snalazi i oslanja na vlastitu vještinu. Iza njega praktično ne stoje nikakve ozbiljne namjere, možda ni mogućnosti da se Zajednica pozabavi nama kao mjestom i narodima do kojih stvarno drži, pogotovu ne kao dijelom vlastitog teritorija", piše Cerović i ističe kako je "svijet dobro obaviješten što se dogodilo i postavljena je uglavnom ispravna dijagnoza, ali nitko nije bio spreman da na sebe primi rizik efikasne terapije". Autor drži da je zbog takva stajališta Milošević "uspio u onome što ga je zanimalo iznad svega i po svaku cijenu. (...) Velika Srbija počinje mu se osmjehivati i, premda to sliči na đavolje keženje, Milošević vjeruje da će se to s vremenom dotjerati, ili će se svijet naviknuti na rugobu. Zasad, on je bez sumnje pobjednik nad Novim svjetskim poretkom koji, ako išta znači, sigurno ne predviđa nemoć svijeta pred prizorima najvećeg nasilja i zločina". Napominje da je Milošević uspio u svemu, ali i ocjenjuje da mu Ćosić i Panić neće moći pomoći kod ukidanja sankcija protiv Srbije, 'Jugoslavije'. "Milošević je ponovo podvalio svijetu, bar onoliko koliko je svijet njega kaznio", piše Cerović. Osvrćući se na odbijanje da se prihvati lordova ponuda o međunarodnoj konferenciji o Kosovu piše kako "Milošević osjeća samopouzdanje. Rekao bih da je počeo shvaćati kako njegova stvar u Bosni sve bolje stoji i, naročito, da se Zapad oko tog rata polako hvata u vlastitu zamku", budući da njegovo javno mnijenje "vrši pritisak da se nešto poduzme, a oni to nisu u stanju. Nastavlja se mirovna diplomacija i sada kada mir najviše odgovara onima koje su željeli kazniti". Komentira i lordovu izjavu kojom sada krivnju većinski prebacuje na one koji su najviše izgubili, Muslimane i kaže da se tako očituje "problem nečiste savjesti. (...) Logika koja počinje raditi i za Miloševića i za Tuđmana jest ova: kada se već za Bosnu ne može uraditi ništa, najbolje je zamagliti cio prizor, učiniti sve jednako odgovornima i oslabiti pritisak javnosti da se zaustavi ratni teror. Zapad će se odupirati da prizna svršen čin, ali dio medija već se trudi da malo popravi čak i Miloševićev image, a Panićeva prazna obećanja dočekuju se s odglumljenom lakovjernošću". Zaključuje kako je to izraz nebrige i kako su obje strane "shvatile da ne pripadaju jedna drugoj. (...) Mnoge stare pobjede vrijeme je ovdje pretvaralo u poraze i obrnuto. Ali vrijeme je, kažu, zapadnjačka kategorija, a Istok zanima prostor", zaključuje Cerović. (Hina) fp 270120 MET jul 92