SERVIS POSEBNIH NASLOVA - POSEBAN NOVINAR

MOSKVA, 20. srpnja (AFP/Hina) - Sovjetski novinar Viktor Luis, koji je u 64. godini umro u petak u Londonu, bio je desetljećima najslavniji izvor za zapadno novinstvo, zahvaljujući svojim privilegiranim infomacijama o unutarnjim poslovima Kremlja. Unatoč neprestanim glasinama, nitko nikada nije uspio konkretno dokazati da je taj srdačni čovjek bio u dosluhu s KGB-om. On sam uvijek je tvrdio kako je samo "običan novinar profesionalac", čak i kad su njegove brojne ekskluzivne vijesti te luksuzni način života što ga je vodio, navodili na posmisao da je njegov status vrlo poseban. Tijekom svoje novinarske karijere, Viktor Luis prikupljao je vrlo zanimljive informacije za sve najprestižnije svjetske listove, poput Washington Posta, The New York Timesa, Timesa ili Bild Zeitunga. 1961. on najavljuje povlačenje Staljinova tijela iz mauzoleja na Crvenom trgu. 1964. upozorava na pad Nikite Hruščova, 12 sati prije nego što su sovjetske vlasti o tome izdale službeno priopćenje. Istodobno, najavljuje pretpostavke o prekidu s Kinom i objavljuje knjigu pod nazivom "Skori kraj kineskoga carstva". Nekoliko puta predvidjet će, bez povoda, sukob između Moskve i Pekinga. 80-tih u Njemačku donosi ekskluzivne fotografije fizičara disidenta Andreja Saharova u razdoblju kad je on bio u progonstvu u Gorkome. Luis 1967. prenosi Zapadu autobiografiju Svetlane, Staljinove kćerke, što se nekoliko mjeseci poslije toga službeno pojavila u prodaji. 1968. godine optužen je da je u Europu poslao piratsku verziju "Odjela za rak" Aleksandra Solženicina. On je i autor kompletnog "Vodiča kroz Sovjetski Savez". Izdao je i Moscow Information, prvi imenik s neophodnim telefonskim brojevima u Moskvi. Za režim instrument "dezinformacija" što je dokaz da je u SSSR-u ipak postojala određena sloboda tiska, sposobni dvostruki agent ili službeni kanal između sovjetskog režima i Zapada...tjednik Novosti iz Moskve u članku o Luisu objavljenom prošle godine piše kako je nemoguće o tome bilo što pouzdano reći. Sam se nikada nije odao ni povjerio. "Sve biografije napisane o meni su laži ili polu-istine", izjavio je tom tjedniku. Sve češće putuje u inozemstvo i ženi se s Jennifer, guvernantom jednog britanskog diplomate. Kasnije šalje svoja tri sina na studije u Englesku. Da bi objasnio svoje nekažnjavanje izjavljuje: "KGB me ne dira jer sam već odsjedio svoju kaznu". Uhićen 1947. godine tijekom Staljinovih čistki, poslan je u logor zbog "trgovine na crno", a zatim je oslobođen i rehabilitiran za vrijeme Hruščova. Jedan čelnik KGB koji je prešao na Zapad, Jurij Nosenko, izjavljuje 1964. godine da su Viktora Luisa regrutirali "organi" tijekom njegovog boravka u logoru. U nemilosti tijekom perestrojke Mihaila Gorbačova, taj bon-vivant krhkog zdravlja i dalje je primao zapadne diplomate i novinare u svojoj raskošnoj vili u okolici Moskve. U njegovoj rezidenciji u Peredelkinu koju je dobio 1965. godine bez službenog objašnjenja, bazen, tenis teren, podrum dobrih vina, luksuzni automobil i mnoga umjetnička djela - svjedoče o tome kakvi su mu bili prihodi. Na pitanje o njegovom bogatstvu, zadovoljavao se odgovorom: "Puno sam radio". A zatim bi zaključio: "Zašto bih se opravdavao, već sam rekao Zapadu sve što je trebalo reći". (Hina) 211805 MET jul 92