SLOBODNA DALMACIJA: RASPETA HRVATSKA

ZAGREB, 20. srpnja (Hina) - Nakon kratkog prikaza burnog zasjedanje hrvatskog Sabora g.1913., Dino Mikulandra u komentaru "Slobodne Dalmacije" pod naslovom "Raspeta Hrvatska" podsjeća na zamjerke oporbe sadašnjem sastavu Sabora i komentira izborni recept koji oporba nudi. "Neka ni jedna stranka nema glasačku nadmoć u Saboru. Neka se državnom poglavaru radikalno reduciraju ovlasti koje crpi iz (polu)predsjedničkog sustava. Onda će se svekolika državnička, duhovna i demokratska mudrost zrcaliti konsenzusom svih stranaka u parlamentu. I eto superdemokracije!" Međutim, autor pita: "Nije li to još jedan (novi) prilog antologiji hrvatskog socijalnopolitičkog iluzionizma?", i treba li zbog sadašnjeg iskustva "sutra popločati put parlamentarnoj anarhiji, kroničnoj državnoj destabilizaciji i donkihotskoj nemoći da se strateške odluke donose djelatno odgovorno u dosluhu s traumatičnom zbiljom neokončane ratne pokore?" U nastavku komentira izborni zakon na kojeg su poviku digle oporbne stranke i to na primjeru njemačke vajmarske nacionalne skupštine, gdje je razmjerni izborni režim omogućio sudjelovanje u parlamentu svakoj stranci koja je imala i neznatno sljedništvo u narodu. "Stalno je tako rastao i broj stranaka na izborima i broj partija u vlasti, ali socijalna i konfensionalna rascjepljenost njemačkog društva svejedno je bivala sve užarenijom", a prema mišljenju Guenthera Wilimsa "upravo je model čistih razmjernih izbora imao presudno značenje za konačnu dezintegraciju, propast parlamentarne vlade i potonji streloviti uspon čvrstorukaških Hitlerovih nacionalsocijalista..." Navodeći zatim najvažnije točke Budišina izbornog programa Mikulandra piše kako i sam vjeruje u njegove dobre namjere, "ali ni najmanje ne dijelim egzaltirani optimizam šefa liberala", jer, tvrdi autor, "nema nikakvih šansi za postizanje funkcionalne kolektivne političke volje u slučaju kada bi parlamentarni mandati bili beznadno atomizirani ili međusobno koalicijski paralizirani". Na pitanju državnog ustrojstva Bosne i Hercegovine autor pokušava prikazati kako bi izgledao rad Sabora u kojem ni jedna stranka nema odlučujuću prevlast. Navodi stjališta koja bi zastupale, primjerice HDZ, HNS, SDU ili Dalmatinska akcija. Stajalište HDZ se zasniva, piše autor, na "suvisloj procjeni da će ... Izetbegović s privim daškom mirotvorne diplomacije udariti glanc politici kalkulantskog laviranja. Za svoj model unitarne bosanske države s muslimanskom sociokulturnom potkom nikad ipak neće moći priskrbiti plebiscitarnu podršku. A na tom bi fonu najmalobrojnija državnotvorna etnička zajednica (hrvatska) u svakom B-H korteširanju bila sustavno žrtvovana i podvrgnuta završnom procesu duhovne i nacionalne dekroatizacije". HNS ponavlja opće i neupitno načelo: suverena BiH u nepovredivim granicama, ali autor pita: "Zar već sada do zuba naoružana srpska vojska i autohtona srpska raja suvereno ne caruje u Banjoj Luci, Prijedoru, Bosanskom Grahovu, Drvaru, Bosanskoj Krupi...? I koja će ih sila odatle (i kamo) istjerati? NATO? Ghali? Mitterrand? HVO BiH? Intervencija Hrvatska vojske? Sve su to puke tlapnje... Ante Miko Tripalo s prizvukom nevjerice spominje 'toliko razvikanu opasnost od muslimanskog unitarizma'. Za nj su izgleda potpuno imaginarni višedesetljetni trendovi - politička srbizacija i socijalna muslimanizacija - koji su udio Hrvata u BiH s više od četvrtine stanovništva danas sveli na svega 17 postotaka". Mikulandra drži da Izetbegović danas ostvaruje duhovni testament dr. Muhameda Spaha, predratnog vođe Muslimana koji je tvrdio kako "jedino ako Bosna ostane zasebna federativna jedinica, jednako neovisna o Srbiji i Hrvatskoj, ona može trajno osigurati sve uvjete duhovnog i materijalnog prosperiteta svojih Muslimana", i stoga "naš dragi Paraga može i dalje samo sanjati o sutrašnjem dobrovoljnom prisajedinjenju Sarajeva - Zagrebu". Smatra nepotrebnim "detaljizirati" što bi o BiH rekli "prekaljeni marksistički lavovi i prisegnuti panslavisti - dr. Branko Horvat i dr. Nikola Visković. Sustavno potiskivanje i nestajanje hrvatskog nacionalnog korpusa u susjednoj dražavi nije ni u dokolici tema njihove zanimacije. Nelagoda je SDU-ovaca u tome što Marx ipak griješi", ističe autor smjerajući na proricani 'kraj nacionalizma' i navodeći zaključak Benedict Anderson u studiji "Nacija:zamišljena zajednica", da je nacija "najuniverzalnija priznata vrijednost u političkom životu našega doba". Za Dalmatinsku akciju kaže da bi prvo napustila vijećanje u Zagrebu da bi konzultirala "dalmatinski poludržavni miniparlament, pa onda kako bude, ali samo da ne bude - ZNA SE..." U zaključku Mikulandra ističe kako je "Croatia raspeta na križu ljuto nepomirljivih stranačkih fikcija. U duši ne trpimo dogmu ni jednog božanskog vladara, kao ni diktat bilo koje svemoćne partije. Nemojmo se, međutim, u predvečerje izbora opijati čašom mirisnog vina arkadijske demokracije. Jednog jutra lako bismo se mogli probuditi u mamurluku državnog ništavila..." (Hina) mć 200222 MET jul 92