Ž1=VEČERNJI LIST

309 Ž1=VEČERNJI LIST Ž2=14. VII. 1992. Ž3=Između simetrije i Versaillesa "(...) Srpska politika čini sve da raznim makinacijama spriječi vojnu intervenciju Zapada i nekim sitnim, tobože, ustupcima, barem otupi oštricu sankcija. Srbi iskorištavaju suprotnosti zapadnih zemalja i njihovu neodlučnost; koriste se, dakako, i uslugama svojih tradicionalnih prijatelja, posebice Francuza", piše Branko Tuđen komenirajući odnos Francuske i SAD prema ratu na ovim prostorima, a, osvrćući se na izjavu francuskog ministra vanjskih poslova da intervencije neće biti. Tu javnu poruku Srbija shvaća ovako: "osvojiti što više (a to može jer je vojnički najjača) i onda sjesti za stol. Francuzi već spremaju novi Versailles, s Rusijom i - bez Njemačke i NATO-pakta. Zašto Francuzi nude novi model međunarodne konferencije zaboravljajući da su aktivno sudjelovali u Haaškoj i Bruxelleskoj? Čine to stoga da bi se poništile osnovne odrednice: nepromjenjivost granica, prava manjina i ocjena da se Jugoslavija raspala. U prijevodu to znači: ono što su Srbi osvojili silom, bit će manje-više njihovo ili, ako gospodo Hrvati i Muslimani nećete tako, izvoliti u Jugoslaviju po srpskome metru", objašnjava Tuđen, i dodaje: "Srpsko-francuska računica ima svoju logiku. Ona se, dakle, temelji na politici svršenog čina i pristrane arbitraže". Podsjeća na to da je francuska politika već jednom "(neuspješno) krojila kartu ovog podneblja - Versailles, pa njegovo čuvanje pomoću Male Antante. Sve se to, međutim, raspalo uz žrtve i razaranja, naravno. No, koga to zabrinjava?" Za Amerikance Tuđen kaže da su u "procjepu između načela o slobodi i globalnoga gledanja na svijet. Zbog toga se i može tolerirati da netko (Hrvati) sedam desetljeća provede pod hegemonijom drugoga (Srba). Pod različitim izgovorima, dakako". Ističe kako Washington nije za vojnu intervenciju zbog unutarnjih razloga, a i "budući da je iz tamošnjeg kuta ovdje uvijek sve nekako bilo, isto tako bi oni i danas najviše voljeli podijeliti krivnju. (...) I u te igre oko simetrije sada ulazi Panić. Da i nije izravno poslan iz Washingtona, dobro je došao", drži Tuđen, ali i dodaje kako je on zasad više "istaknuta Miloševićeva točka... za razvodnjavanje inozemnog pritiska na Srbiju... nego 'trojanski konj' Amerike u Miloševićevoj jazbini". Tuđen u zaključku naglašava kako se "francusko-američko sučeljavanje prelama trenutačno preko velikog dijela bivše Jugoslavije. Zbog toga Srbi napreduju u BiH, zbog toga nema intervencije, zato se budno motri na svaki potez Zagreba..." 140150 MET jul 92