VEČERNJI LIST: IGRE S RASPODJELOM KRIVNJE

ZAGREB, 6. srpnja (Hina) -Branko Tuđen uvodno piše kako su Mitterrandov dolazak u Sarajevo i povlačenje američke Šeste flote iz Jadrana prekinuli nadu o mogućoj zapadnoj intervenciji u BiH. Smatra da "Washington i njegovi saveznici ... ne žele pobijeđenu, frustriranu i bitno oslabljenju Srbiju. (...) Zapad, a posebice tradicionalni srpski prijatelji, žele relativno stabilnu Srbiju u kojoj će dominirati njihov utjecaj. I zato je poslan Panić". Ipak, Tuđen razmatra i mogućnost da je to "samo igra", i sumnja da bi Miloševićevi ljudi "dopustili da netko dira 'omiljenog vođu' kojemu su zahvalni za svoj uspon? A opet, malo je vjerojatno da bi kalifornijski bussinesman dolazio u Beograd spašavati jednoga Miloševića". Tuđen zatim piše kako neki činitelji u svijetu "i dalje računaju da će krizu riješiti podjednakom raspodjelom krivnje. Kad (i ako) padne Milošević, trebat će na neki način utješiti rasplakane srpske duše. Kako? Najlakše da se kaže - i Tuđman je kriv za sve ovo pa neka ide i on", pojašnjava Tuđen, i zatim dodaje kako se čini da je Tuđman to osjetio, "pa je i to jedan od razloga za traženje novog povjerenja građana - izbore". Tuđen naglašava kako su Srbija i Crna Gora, zbog nepovlačenja s južnog dubrovačkog primorja, zasigurno zaslužile osudu Vijeća sigurnosti, a "osuđena (i sa sankcijama) može biti Hrvatska, jer nije ravnodušna prema ratu u BiH". Inače bi ne samo BiH, napominje autor, "postala srpska, nego bi srpske postrojbe osvojile nove hrvatske teritorije, pod izgovorom 'tjeranja neprijatelja'. Boutros Ghali bi odmah reagirao i stavio to područje pod zaštitu OUN, pa makar to bio i sam grad Split". Autor zatim piše o BiH, pa iz raspodjele krivnje zaključuje da i tamo "valja učiniti jednako. Sva tri nacionalna lidera trebaju otići, treba zabraniti nacionalne stranke". Smatra da je i Izetbegović to osjetio, a da mu zbog relativne muslimanske većine odgovara građanska, unitarna BiH; padom Miloševića otišao bi Karadžić, a odlaskom Tuđmana i Boban... Na kraju rezimira opcije rješenja krize: "Ghalieva i još nekih zemalja - da se krivnja po svaku cijenu raspodijeli, američka - diplomatska, da se Srbija što više međunarodno izolira i rasloji iznutra te prisili na popuštanje (priznavanje granica i država i prava manjina), a postoji i vojna opcija - za koju u inozemstvu neki jesu, ali kada ne bi morali slati svoje vojnike u neizvjesnost i Srbiju spustiti na koljena. Jedno i drugo ne ide zajedno i zbog toga je središnji prostor bivše Jugoslavije još tako daleko od mira", zaključuje Tuđen. (Hina) do 060142 MET jul 92