SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Kulinarsko umijeće u francuskim školama Naslov: Svetkovina za pet čula Nadnaslov: U nastojanju da očuva svoju kulinarsku baštinu i obrani se od poplave fast fooda, koloranata i konzumiranja obroka ispred televizora, francuske škole uče djecu kulturi pripremanja i konzumiranja hrane. Piše: Jean-Luc PORTE, AFP PARIZ - U nastojanju da očuva svoju kulinarsku baštinu, Francuska je krenula u veliku ofenzivu protiv fast-fooda, koloranata i konzumiranja obroka ispred televizora. Širom zemlje otvaraju se "škole okusa" za učenike. U školskoj godini 1992/93, oko 25.000 francuskih učenika će u 800 škola pratiti 15-satnu obuku, prvi put pod pokroviteljstvom Ministarstva prosvjete. Ti tečajevi, već prokušani u nekoliko francuskih pokrajina, odvijali su se na opće zadovoljstvo. Djeca uživaju u satovima kulinarstva koji ih čine sve zahtijevnijim potrošačima. Nastavnici se zabavljaju gledajući učenike koji usavršavaju usmeni izraz u području kulinarstva, jedne od okosnica francuske kulture. Za djecu od 8 do 9 godina, jedna škola pariškog predgrađa Noisy-le-Grand, započinje "školu okusa" u nazočnosti podučavateljice, stručnjaka za dijetetiku. Erich Leh, devetogodišnji Vijetnamac, kao i njegovi drugovi afričkog podrijetla ocjenjuju da je okus paprike "blag". Istodobno se Loic, Bretonac, davi i plače zbog ljutine tog začina. Međunaslov: Škola tolerancije i integracije U jednom drugom slučaju polovica razreda je urlala i lupala nogama, dok je druga polovica uživala. Voditelj Gilles Lapalus nadugo objašnjava da izgled hrane igra ključnu ulogu i da "bi se moglo uživati u jelu valja isključiti televizor". Mala Kamerunka Mati ljuti se što su prevarili nju i njezine drugove iz razreda govoreći joj da je ružičasta krema koju je jela slatka, iako je to bio obični jogurt izmiješan s neutralnom bojom. Po prvi put, nekoliko je djece otkrilo gorki okus endivije (grkulje), nove okuse čistog kakaoa i šećera trske. "Dan rodnoga kraja" kada svaki školarac nudi svom razredu jelo iz svog zavičaja, dan je uspjeha za djecu doseljenika. Svatko je iz vlastita doma donio po jedan nacionalni specijalitet svoje domovine. "To je ujedno i škola tolerancije i izvrstan put prema integraciji", objašnjava Brigitte Simon, direktorica vanjskih odnosa "nacinalnog vijeća kulinarskih umijeća". Ona drži da je potrebno učiti "djecu da se ne zadovoljavaju jednom vrstom prehrane kakva je fast-food a istodobno je potrebno ostvariti opću kulinarsku kulturu pružajući djeci veći broj informacija o prehrani". "Kada mi djeca spomenu hamburgere, ja im odgovaram kako to jamči debljinu", izjavljuje Sophie De Saunhac, stručnjak za higijenu prehrane. "Osnovni princip je jednostavan, nastavlja ona, treba jesti i piti upotrebljavajući pritom svojih pet osjetila". Međunaslov: Kult stola "Po završetku škole okusa, roditelji su ponekad iznenađeni kad dijete traži od oca da ne puši za stolom ili da isključi teklevizor", objašnjava jedna učiteljica. Ostvaruje se stari san Jacquesa Puizeta, inženjera kemije i poznatog enologa. On je godine 1976. osnovao "Institut za okus" i od 1972. iskušava svoju pedagošku metodu u školstvu, zahvaljujući privatnim fondacijama i uz pomoć gradske uprave. Ali danas ima potporu novog ministra obrazovanja Jacka Langa. "Uskoro bi se to iskustvo trebalo proširiti po cijeloj Francuskoj", izjavio je nedavno ministar. Uspjeh škole okusa širi se i u inozemstvo. Kanadske institucije nedavno su se obratile tvorcu toga projekta. Za ovo su ljeto organizirana tri razreda okusa u pokrajini Pas-de-Calais za male Engleze, Belgijance i Francuze. Djeca su glavne žrtve poplave brze hrane, zamišljene prema anglo-saksonskom obrascu, a koja već deset godina zapljuskuje Francusku, ocjenjuju stručnjaci za prehranu. U obrani od njihova višestruko štetnog utjecaja, škole okusa imaju veliku ulogu u zemlji koja njeguje istinski kult stola. (Hina) fp 022118 MET jul 92