SERVIS POSEBNIH NASLOVA J.AFRIKA-VOD.KONJI

Nadnaslov: Spasite vodene konje Naslov: Kako pomoći dvotonskoj životinji Podnaslov: Stotinama vodenih konja prijeti smrt od gladi u Africi Piše: Clyde RUSSELL, AFP HIPPO POOLS (Južna Afrika) - Stotine vodenih konja koji žive uz južno-afričke rijeke, koje je suša je lišila hrane, izbjeći će sigurnu smrt zahvaljujući velikoj akciji za spašavanje, nedavno započetoj u toj zemlji. Cilj te akcije je premiještanje životinja u područja plodnijih pašnjaka, ili njihovo prehranjivanje u očekivanju kiša predviđenih za studeni. Ali ta akcija ima i brojne poteškoće, jer nije jednostavno uhvatiti te debelokožce, koji mogu težiti i dvije tone, velike četiri metra. "To je vrlo opasan posao", objašnjava Thys Maritz, nadzornik koji trenutno vodi spasavanje u rezervatu Hippo Poolsu, smještenom uz rijeku Olifants, u pokrajini Transvaal. Stotinjak životinja tog rezervata se mora premjestiti u drugo područje, a stotinjak će se hraniti na licu mjesta. Tu akciju zajedno vode nacionalno područje za zaštitu, grupe za zaštitu životinja i vlasnici terena gdje žive sisavci. Slična akcija je poduzeta za 175 drugih vodenih konja, smještenih na padinama rijeke Limpopo i Letaba, u istoj pokrajini, a koje će hraniti dok se ne budu mogli sami prehranjivati u prirodi . Cijena tog pothvata je vrlo visoka, svakom odraslom vodenom konju je dnevno potrebno 20 kilograma krmiva. Ali oni koji su zaduženi za skupljanje novca računaju na darežljivost donatora u Južnoj Africi, kao i u inozemstvu. Druga mogućnost, koja se sastoji u premještaju životinja na nove pašnjake, trenutno je omogućila spašavanje sedamnaest vodenih konja. Metodu lovljenja je usavršio sam Thys Maritz. Dionica rijeke gdje žive vodeni konji je najprije okružen malom električnom ogradom koja onemogućava bijeg životinja. U četiri metra visokoj ogradi zatim se gradi "boma". Životinju se unutra privuče krmivom. Maritz, s obližnjeg drveta tada pokreće polugu i vrata ograđenog prostora se zatvaraju iza vodenog konja. Maritz mora izbezumljenoj životinji dati injekciju da ju smiri, a zatim ju, uz pomoć dugog koplja, tunelom vodi u kamion. Zarobiti vodenog konja je operacija dugog daha: potrebna su tri dana za gradnju "bome" i zatim čekati često i više noći ispod drveta dok se životinje odluče ući unutar ograde. "Ako osjete vaš miris, te ih noći nemate nikakvog izgleda uloviti", objašnjava Maritz, jer su ti debelokošci obdareni izrazito osjetljivim osjetom njuha, jako dobrim vidom i odličnim sluhom. Iako je hvatanje dugotrajno, Maritz se hvali da zahvaljujući toj metodi nije izgubio niti jednu životinju. Kad se konačno uhiti vodenog konja, direktno ga se vodi prema njegovoj budućoj "nastambi". Kada je započelo spašavanje životinja, devet vodenih konja je već uginulo na području rijeke Limpopo i još sedam blizu rijke Olifants: dvanaest od njih je uginulo od gladi, a četiri je udario vlak ili automobil, pošto su se približili naseljenim područjima u potrazi za hranom. Da se za studeni ne prognoziraju kiše, situacija bi mogla postati katastrofalna, mogućnost je na koju ne žele ni pomišljati. (Hina) fp 012002 MET jul 92