PREGLED PISANJA STRANIH LISTOVA I EMISIJA RADIO STANICA

ZAGREB, 29. lipnja (Hina) DER STANDARD - Bečki dnevnik izvješćuje o posjetu austrijskog ministra vanjskih poslova Aloisa Mocka Tirani. U fokusu razgovora Mocka i albanskog predsjednika Berishe, te ministra vanjskih poslova Alfreda Serreqija bila je "kosovska kriza, koja prema predsjedniku Berishi u sebi nosi sjeme balkanskog rata'. Ako srpska JA izvrši vojni udar na kosovske Albance, nitko više neće moći obuzdati albanski narod. Krvno srodstvo između albanskih obitelji i kosovskih Albanaca izazvat će nesavladivu provalu emocija, koju vlada u Tirani neće moći spriječiti. 'Ako kosovski problem ne bude riješen diplomatskim sredstvima, prijeti opasnost novog rata na Balkanu, koji će zasjeniti prvi svjetski rat', potkrijepio je u razgovoru za list riječi predsjednika Berishe ministar Serreqi. 'Nećemo moći spriječiti krvnu osvetu našeg stanovništva', naglasio je on i dodao da Albanija ne želi promjenu granica, ali se zalaže za 'isključenje autonomne republike Kosovo' iz granica bivše Jugoslavije'. Čak i aktualna politička konstelacija snaga na Balkanu podsjeća na situaciju uoči prvog svjetskog rata, utvrdio je Serreqi: prošlog tjedna na sastanku crnomorskih zemalja u Istanbulu Albanija je dobila potporu Turske, Bugarske i vlade bivše jugoslavenske republike Makedonije; u međuvremenu, srpski predsjednik Slobodan Milošević pokušava pretvoriti Grčku u svog saveznika. U slučaju otvorenog sukoba njegov plan rezultirao bi suprotstavljanjem članice NATO Turske i članice EZ Grčke, a fitilj - kosovska kriza - već gori. 'Posljedice za svijet bile bi nepredvidljive', upozorava Serreqi, koji još smatra Albaniju 'faktorom mira na Balkanu'. Tirana još nije priznala predsjednika Kosova Ibrahima Rugovu, izabranog na slobodnim i tajnim izborima, budući da ne želi pojačati napetosti u regiji i izazivati Srbe. POLITIKA - "Vojnička situacija u BiH je katastrofalna u svakom pogledu. Srbi se tamo nalaze pred izborom između dvije fatalne mogućnosti: ili da odustanu od borbe i budu sustavno istrebljivani, ili da nastave borbu i budu izloženi ubitačnome udaru multinacionalne vojne intervencije. Treće, diplomatsko rješenje jedva da se nazire, ako ga u varijanti vrhunskog ratnog kaosa netko uopće istinski želi", piše Ljubodrag Stojadinović, vojni komentator lista. "Na taj se način", nastavlja autor "politika 'zaštite Srba' ma gdje se oni nalazili, našla pred nesavladivim zidom pred kojim ostaju gotovo nezapaženi napori ignorirane Srbije i nepriznate Jugoslavije. Postoji opasnost da vrlo skoro diplomacija ustukne pred neselektivnom logikom sile. To je situacija u kojoj će biti nezamislivo teško očekivati da svijet konačno 'shvati istinu'". Objektivno, konstatira Stojadinović, "u takvom razvoju događaja, sve ide na štetu Srbije i Jugoslavije. U fazi kompleksne gospodarske propasti, naša vojnička inferiornost, pogotovu u najmodernijoj ratnoj tehnici, već je neugodno izvjesna. Uvjeravanja da bismo se u slučaju vojnog napada na prostor nove Jugoslavije 'branili svim sredstvima' svjedoči o prozirnom i patetičnom patriotizmu visoke razine, ali ne govori o nezamislivim stradanjima kojima bi bili izloženi svi", piše autor i zaključuje: "Vrhunska mudrost ne sastoji se u besmislenoj spremnosti da prkosno podnosimo razaranja, već da do intervencije uopće ne dođe. VREME - Ako se tako nastavi, vojna intervencija Zapada u BiH možda će biti suvišna. General Stevanović, zapovjednik Ratnog zrakoplovsta, bio je u pravu kada je prije mjesec dana upozorio na loše stanje ostatka JA u BiH. Rezignacija, osjećaj napuštenosti i izdaje, manjak kvalitenog zapovjedničkog kadra, nedisciplina, frustracije zbog neuspjeha pogrešno postavljenih planova, razorni utjecaj pseudočetničke ideologije ekstremista i opći gubitak veze sa stvarnošću političkog vodstva učinili su od potencijalne jake vojske Srpske republike BiH "tigra od papira". Kabinetska strategija dr. Karadžića i njegovih mentora anakronizam je od početka; pitanje da li bi donijela rezultate i prije sto i pedeset godina. Opsesija nacijom i teritorijem, bolest kao i ostale ideologije, odvela je durmitorskog psihijatra i njegove eksremiste do potpunog moralnog bankrota, a iz te pozicije vojna je pobjeda nemoguća. Taktičko nepotrebno razaranje Sarajeva i Mostara, krvavo etničko čišćenje istočne Bosne, ratni zločini i politika preseljavanja, sve je to preokrenulo ratnu sreću: borbeni moral protivnika sasvim je učvršćen, jer mu nije ostavljen izbor, a moral vlastitih trupa time je potkopan. Bosansko-hercegovačkim Muslimanima i Hrvatima preostalo je jedino da se bore do posljednjeg čovjeka i metka: divlja ideologija Karadžićevih snaga i njihov image četnika iz loših partizanskih filmova otklonili su svaku pomisao na predaju. Sadašnja ofenziva Hrvatskog vijeća obrane Herceg-Bosne i TO Republike BiH logična su posljedica rata započetog na pogrešnim političkim pretpostavkama - piše tjednik u opširnoj analizi rata u BiH. U zaključku četvorice autora konstatira se da su vojni porazi u istočnoj Hercegovini i napredovanja HVO i TO BiH ka Sarajevu, po svemu sudeći uvod u katastrofalni poraz politike Karadžića i onih koji su tu politiku formulirali i operacionalizirali. Srbi iz BiH, u scenariju još ciničnijem od onoga u Hrvatskoj, navedeni su na tanak led i tamo ostavljeni. Obećanja Miloševića da "nas nitko ne može spriječiti da dostavljamo humanitarnu pomoć" zvuče licemjerno poslije ovoga. Crnogorci su ostavljeni sami sebi, razmišljaju o napuštanju federacije i ne vide zašto bi pomagali Karadžiću i Vučureviću. Milošević više ni sebi ne zna pomoći, a kamoli Srbima u BiH. Ratna sreća se okrenula, kraj slavnog vojevanja je na vidiku: gdje smo bili? Nigdje. Šta smo radili? Ništa. Odgovore na ta pitanja Hercegovci mogu potražiti od Mihajla Kertesa (koji im je u srpnju 1991. obećao da će Dubrovnik "biti prijestolnica srpske Hercegovine), a ostali od svojih voždova". POLITIKA - "Veliki dio odgovornosti za veoma zamršeno stanje u BiH snosi Srbija. U najvećem broju okršaja sudjeluju bosanski Srbi koji su napustili JNA i ostali se boriti. Sva oprema koju imaju ostavila im je JNA... Taj dio odgovornosti ne može se izbjeći. Srpsko rukovodstvo na njih mora utjecati", izjavio je glavni zapovjednik snaga UNPROFOR-a u interviewu listu. Upitan što misli o generalu Ratku Mladiću, Nambiar je kazao: "On se mora kontrolirati. Netko ga je imenovao. Nitko ne može kazati da je ijedan general neke armije izvan nadzora". "Ono što je u određenim područjima nekada bila JNA sada su teritorijalne obrambene snage s kojima moramo surađivati. Od njih očekujemo da razoružaju paravojne i neregularne formacije. Na višim razinama nas uvjeravaju u spremnost na suradnju, ali na terenu ima problema", ističe Nambiar. Na pitanje misli li da bi jednostrani prekid vatre u BiH zaustavio dalje prolijevanje krvi, on je odgovorio niječno, istaknuvši da "svi moraju sjesti i odlučiti da ovo prekinu, što prije to bolje". (Hina) mm 290337 MET jun 92