SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Židovi nisu napustili Sarajevo Naslov: 2000 godina preživljavanja Podnaslov: "Mi smo Bosanci i bila nam je obveza ostati. Plaćamo naš dug Sarajevu." Piše: David BOTBOL, AFP SARAJEVO - Poput ostalih i oni su počeli skupljati rezerve hrane. Zatim su zatvorili sinagogu i na sigurno smjestili relikvije. Trebalo je još evakuirati 300 žena i djece, netom prije opsade. No njih tisuću nije bježalo. Ostali su izloženi gladi i bombama proživljavajući sudbinu grada koji je prije 500 godina zadužio njihove pretke pruživši utožište španjolskim Židovima. Svi živi sklonili su se u središte zajednice, tužnu sivu zgradu, gotovo jedinu u toj ulici staroga grada koju bombe srpskih napadača nisu uspjele uništiti. Za malim stolom jedan apotekar dijeli lijekove. U baru, utonulom u polusjenu, poslužuju turske kave starim posjetiteljima. Dvorana za priredbe, ukrašena velikim portretom Tita, uz koji stoje fotografije partizana Židova poginulih tijekom drugoga svjetskog rata, pretvorena je u skladište nužnih proizvoda. "Imamo 2.000 godina iskustva u preživljavanju", podsjeća Ivan Ceresnješ, energični bradati arhitekt (47), čelnik zajednice. "U lipnju 1991. godine osjetili smo koji vjetar puše i započeli pripreme stvarajući rezerve hrane, lijekova i prizivajući pomoć drugih židovskih zajednica", priča on. Od 13.000 Židova koji su živjeli u Sarajevu 1941. godine, 8.000 je stradalo u nacističkim koncentracionim logorima. Međunaslov: Naša su vrata svima otvorena "Mi smo Bosanci i bila nam je obveza ostati. Plaćamo naš dug Sarajevu", dodaje Ivan. Židovi sudjeluju u obrani grada u redovima policije i teritorijalne obrane. 'Dobrohotnost', društvo uzajamne pomoći Sarajeva, osnovano godine 1892, opskrbljuje 5.000 osoba, što je mnogo više od mogućnosti zajednice, te koordinira svoj rad s djelovanjem muslimanskih udruženja, srpskih i hrvatskih. "Naša su vrata svima otvorena, ali neka bude jasno da mi ne pokušavamo kupiti svoju budućnost ovdje", naglašava Ivan, ni ne trepnuvši na zvuk granata što su se sručile na desetak metara udaljenosti. Na sreću u zajednici nisu još oplakali niti jednog mrtvog, ali imaju više ranjenih i zatvorenika koje su Srbi zatočili. Nemaju vijesti o nekih 300 osoba koje su nastanjivale bosanska područja pala u ruke Srba. Glavna je briga osigurati hranu za sve, a rezerve se tope. Druga, osobito važna briga jest očuvati baštinu. Velika sinagoga u maurskom stilu, izgrađena g. 1902. jedina od osam sinagoga u Bosni koja je preživjela tijekom drugoga svjetskog rata, gotovo je netaknuta. Ali stari židovski muzej pretrpio je teška oštećenja. Groblje, utemeljeno 1630. godine, jedno od najljepših u Europi, sada je poprište borbi: smješteno na strateškom mjestu, na brežuljku Vrace južno od grada, palo je u ruke Srbima te je sad tamo njihov jak topnički položaj. U četvrtak je ondje trunulo šest leševa palih muslimanskih boraca, poginulih desetak dana prije, a da se još nije uspio postići sporazum za njihovu evakuaciju. Međunaslov: Suosjećanje nije dovoljno U nedavnoj prošlosti, uvjerava Ivan Cerešnješ, Židovi Sarajeva nisu bili izloženi antisemitizmu. Ali paradoksalno, najveću bliskost osjeća prema Muslimanima. "Ustaše su nas masakrirali tijekom rata", priča bijesno, "ali ni Srbi nisu bolje postupali izručujući nas Nijemcima". U sadašnjem užasu sarajevskih Židova boli neosjetljivost brojnih drugih židovskih zajednica, poput francuske koja "nam je uputila riječi suosjećanja, ali ne i konkretnu pomoć", dodaje Ivan. Nakon dva i pol mjeseca opsade "potreban nam je novac, hrana i lijekovi". Samo su Židovi Češke i Slovačke, Židovska agencija i Međunarodni komitet židovske pomoći odgovorili na poziv. Ivan ne skriva svoj pesimizam i zabrinutost za ženu i djecu (9, 11 i 13 godina), skrivene u podrumu zgrade, i naravno za voljeno Sarajevo koje polagano umire. I za sve one, bili Židovi ili ne, koji neće biti živi kada grad bude slobodan. (Hina) 272005 MET jun 92