POSLANICA PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKOM SABORU (CJELOVIT TEKST GOVORA NA DANAŠNJEM ZASJEDANJU SABORA)

GOVORA NA DANAŠNJEM ZASJEDANJU SABORA) ZAGREB, 26. lipnja (Hina) - Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman obratio se danas zastupnicima Sabora Republike Hrvatske Poslanicom u povodu raspisivanja izbora za Sabor i za Predsjednika Republike. Poslanicu prenosimo u cijelosti: Visoki dome, Štovani predsjedniče, Gospođe i gospodo zastupnici Sabora Republike Hrvatske, Uvaženi predsjedniče i članovi hrvatske Vlade, Cijenjeni uzvanici i gosti! U svezi s Odlukom o raspisivanju izbora za novi saziv Sabora, što sam je objavio pred dva dana (24. ovog mjeseca), u skladu s ustavnim ovlastima i obvezama što ih imam u svojstvu državnog poglavara, držim također svojom dužnošću da se obratim ovom Visokom domu. Kao što vam je poznato, istog je dana i Vlada Republike Hrvatske, sukladno zakonskim odredbama, donijela odluku o raspisivanju izbora za Predsjednika Republike Hrvatske. Izbori za saborske zastupnike i za predsjednika Republike održat će se istoga dana, u nedjelju, 2. kolovoza ove godine. Mandat sadašnjeg Sabora traje do saziva novoga Sabora, u roku od 20 dana od provedbe izbora. Novoizabrani predsjednik Republike stupit će na dužnost nakon što izborna komisija objavi tko je izabran, i nakon što položi svečanu prisegu pred Ustavnim sudom Hrvatske. Odlukama o raspisivanju izbora za Hrvatski sabor, i za predsjednika Republike, provodimo u život, s malim zakašnjenjem, odredbe novoga hrvatskoga Ustava, što ga je ovaj Sabor proglasio 22. prosinca 1990. U članku 141. Ustava određeno je, naime, da se radi provedbe u život novoga Ustava raspišu izbori za novi saziv Sabora i za predsjednika Republike, prema novim izbornim zakonima, koje je trebalo donijeti "najkasnije za godinu dana od dana proglašenja ovog Ustava". Tom odredbom išlo se za tim da se sadašnji saziv Sabora, koji je biran po komunističkom Ustavu SR Hrvatske iz 1974., i koji je kao izraz starog socijalističkog sustava imao tri vijeća (Društveno-političko vijeće, Vijeće općina i Vijeće udruženog rada) - što prije zamijeni s novim sazivom po odredbama novog, demokratskog hrvatskog Ustava. Od još je većeg značenja odredba o provedbi izbora za predsjednika Republike. Isto kao i Sabor, i predsjednik Republike biran je po starom ustavu. Amandmanskim promjenama zamijenili smo doduše, Predsjedništvo Republike, kao ostatak socijalističkog principa kolektivnog vodstva, ali je predsjednik Republike biran od samoga Sabora, dok će sada po novom Ustavu biti biran izravno od biračkog tijela. Bez obzira na to što je Ustavnim zakonom bilo predviđeno da sadašnji Sabor, po svom Poslovniku, radi u skladu s novim Ustavom, te da "Do izbora predsjednika Republike, u skladu s Ustavom, sadašnji Predsjednik Republike ima sve dužnosti određene Ustavom" - provedba izbora za novi saziv Sabora, a pogotovu prvi izravni izbori za predsjednika Republike, imaju golemo značenje u daljoj izgradnji demokratskoga ustavno-pravnog poretka u našoj državi. Ustavnu obvezu da "najkasnije za godinu dana" od proglašenja Ustava, tj. do kraja prošle (1991.) godine, donesemo nove izborne zakone i raspišemo izbore, nismo mogli provesti zbog nametnutog nam rata od jugo-komunističke armije, Srbije i Crne Gore. Pošto smo pobijedili u obrambenom ratu i postigli međunarodno priznanje Hrvatske, osigurali smo odlazak ostataka jugo-srpskih okupatorskih snaga - iz svih hrvatskih područja - i uz angažiranje mirovnih snaga UN. Time su stvorene pretpostavke za raspisivanje izbora po novim ustavnim i zakonskim odredbama. Razumije se, imaju stanovite osnove primjedbe da nisu najprikladniji uvjeti za trenutačnu provedbu izbora zbog posljedica rata, i još nesređenih prilika na područjima pod zaštitom mirovnih snaga UN. To je uglavnom i razlog zašto sada provodimo izbore samo za Zastupnički dom, dok ćemo izbore za Županijski dom i za lokalne vlasti provesti do kraja godine. S obzirom da je težište rada Sabora u Zastupničkom domu, privremeno odlaganje izbora za Županijski dom ne umanjuje opće značenje sada raspisanih izbora. Uzimajući u obzir sve okolnosti, kako unutarnje tako i međunarodne, došli smo do zaključka da izbore treba provesti što prije. S izborima za novi Hrvatski državni Sabor, s istodobnim prvim neposrednim izborima za predsjednika Republike, izvršavamo ne samo obvezu na koju nas poziva Ustav, već činimo i odlučan korak naprijed na putu izgradnje i učvršćenja novog ustavno-pravnog poretka demokratske Hrvatske. Visoki dome, Gospođe i gospodo zastupnici, i časnici Sabora Republike Hrvatske! Provedbom izbora po Ustavu što ga je donio ovaj Sabor, završava mandat ovom - usuđujem se reći - povijesnom sazivu Hrvatskoga Sabora. Zajedno s njim završava mandat i prvom Predsjedniku Republike Hrvatske, kojega je izabrao ovaj Sabor, što je proizišao iz prvih slobodnih, višestranačkih izbora u našoj povijesti izabran od čitavog hrvatskog naroda i svih građana Hrvatske. U svezi s tim neka mi bude dopušteno da se ukratko osvrnem na to kakve smo ciljeve i zadaće bili sebi postavili, i kako smo ih obavili. U svojoj pristupnoj riječi pred ovim Saborom, na dan uspostave nove demokratske vlasti u Hrvatskoj, 30. svibnja 1990, bio sam između inoga rekao i ovo: Nakon izbora, i Hrvatskoj nesklon svijet "uskoro se uvjerio da su oni očitovali političku zrelost i mudrost glavnih sudionika, te odlučnost svih građana i cijeloga hrvatskoga naroda da svojim demokratskim izborom osigura ljudska prava svih građana i nacionalni i državni suverenitet Hrvatske Republike." "Štoviše, ne samo nepristrani nego i oni jednostrano opredijeljeni promatrači dođoše do spoznaje da su izbori u Hrvatskoj označili jednu od najblistavijih pobjeda demokracije u okviru uklanjanja real-socijalističkoga jednostranačja." Iz više razloga potrebno je podsjetiti se još i na slijedeće iz izlaganja tog povijesnog dana: "Rezultati hrvatskih izbora koliko su znakoviti toliko su i obvezujući. Slobodnom voljom naroda - izraženom na najdemokratskiji način što ga poznaje suvremeni svijet ... - zakonodavna je vlast (i pravo određivanja izvršne vlasti) pripala stranci koja je na zastavama svoga programa najjasnije istakla vjekovne težnje hrvatskoga naroda: da bude slobodan i svoj na svome. Da u duhu opće prihvaćenih načela u suvremenom čovječanstvu ima nesputano pravo na nacionalnu samobitnost i neokrnjeno pravo na samoodređenje, koje podrazumijeva pravo na suverenu, samostalnu državu, te na odcjepljenje od drugih naroda i državnih tvorbi, ili na udruživanje s drugim u skladu s njegovim životnim interesima". Podsjećajući na ove riječi htio sam skrenuti pozornost na nekoliko činjenica. Prije svega na to s kakvim smo programom izvojštili izbornu pobjedu za demokratsku preobrazbu Hrvatske. Zatim, da je izraženom voljom naroda bila uvjetovana kako sveukupna djelatnost ovoga Sabora kao vrhovnog predstavničkog i zakonodavnog tijela, tako i moja kao državnog poglavara u predstavničkom i izvršnom smislu. I napokon, da bi se uočila dosljednost u postavljanju i ostvarivanju programskih ciljeva hrvatske državne politike. Tom prigodom istaknuo sam i činjenicu da smo u izborno prijelomno doba: uskrisili prigušenu i povrijeđenu nacionalnu svijest, poniženi i sputani ponos i zagubljenu nadu hrvatskih ljudi, a ujedinivši povijesno razjedinjene sastavnice hrvatstva potaknuli smo zanosni preporodni polet, oslobodivši golemu duhovnu i stvaralačku energiju čitavoga hrvatskoga naroda. Time smo stvorili pretpostavke za pobjedu u obrambenom ratu, za jedinstvo u ovom Saboru - bez obzira na stranačku pripadnost - po svim ključnim pitanjima za Hrvatsku, za stvaranje vlade demokratskog jedinstva u ratu, za postojanje čvrstog oslonca u Saboru za sve odluke državne politike koju smo morali donositi u veoma zamršenim unutarnjim i međunarodnim okolnostima. U svom izlaganju pred ovim Visokim domom na dan proglašenja novoga hrvatskoga Ustava (22. prosinca 1990.), podsjetivši da smo time učinili ono na što nas je obvezao hrvatski narod na prvim slobodnim izborima, rekao sam: "Ne može biti nikakve dvojbe da donošenje Ustava Republike Hrvatske ima značajke iznimnoga povijesnoga čina. I to iz dva razloga. Prvo stoga, što ovaj Ustav označuje konačan raskid s komunističkim, tzv. socijalističko-samoupravnim, jednostranačkim sustavom, zasnovanim na društvenom vlasništvu i plansko-dogovornoj privredi. I drugo, radi toga što on čini temeljnicu u izgradnji pune nacionalno-državne suverenosti Hrvatske; ono tvarno i duhovno stanište, u državnotvorno-političkom smislu, na kojemu će hrvatski narod moći nadograđivati i do kraja dovršiti svoj dom slobode i neovisnosti, na području unutarnjih i međunarodnih odnošaja". Zapisavši tada da taj naš Ustav označava kraj ustavnoga eksperimentiranja s hrvatskim narodom i s Hrvatskom, izrazili smo našu čvrstu odlučnost da ga što prije ozbiljimo donošenjem novih temeljnih zakona i propisa, koji sukladno njegovu slovu i duhu moraju biti u svemu hrvatski i europski. Ukazali smo i na to da do oživotvorenja novog ustavnog poretka možemo doći jedino na način njegove dosljedne primjene u pravnoj zbilji svakodnevnog ponašanja svih državno-upravnih tijela, ali i svih građana Republike. Naša odlučna usmjerenost u tom smislu bila je ometena, a većim dijelom i posve spriječena, jugo-komunističkom i velikosrpskom agresijom, kojoj je i bio cilj da spriječi i demokratizaciju i osamostaljenje Hrvatske. Raspisivanjem izbora, za Hrvatski sabor i za Predsjednika Republike, mi se vraćamo na put izgradnje novog ustavno-pravnog poretka, onako kako smo ga osmislili po najboljim tradicijima hrvatske državotvorne politike i europske i svjetske demokracije. Visoki dome! S raspisivanjem izbora nastupa očito prijelazno razdoblje do novoga saziva Sabora i do preuzimanja dužnosti izravno izabranoga predsjednika Republike. No, za to vrijeme - jamačno - život neće stati, već će se u mnogočemu i ubrzati, s još većim aktualiziranjem ponekih i onako dovoljno prešnih problema. Budući da odgovornost za stanje u Republici, kakvo ćemo ostaviti po isteku našega mandata, ostaje na nama, tj. i na ovom predstavničkom tijelu, a naročito na republičkoj Vladi i na Predsjedniku Republike, dopustite mi da samo u najkraćim crtama iznesem glavna pitanja rješavanju kojih moramo posvetiti najveću pozornost. Pred nama je prije svega zadaća definitivnog okončanja rata. Mi očekujemo da će mirovne snage (UNPROFOR), s preuzimanjem odgovornosti na dosada okupiranim područjima, dovršiti odlazak ostataka jugo-srpskih vojnih sastava i obaviti razoružanje preostalih srpskih teritorijalnih odreda. Time će se stvoriti pretpostavke za vraćanje mira, za uspostavu ustavno-pravnog poretka i za normalizaciju gospodarskog, prometnog i svekolikog života na tim područjima. Želja je demokratske vlasti Republike Hrvatske da se ta sveukupna normalizacija obavi što brže i što bezbolnije, u skladu s Ustavnim zakonom što smo ga donijeli o građanskim pravima i pravima svih etničkih zajednica i nacionalnih manjina. Usprkos svemu zlu i teškim posljedicama uništavajuće mržnje što ih je izazvao ovaj barbarski, razorni rat jugo-komunizma i velikosrpstva protiv hrvatske države, i svega hrvatstva, kao predsjednik Republike koristim i ovu prigodu, da bih pozvao na razbor i na uklanjanje svega onoga što bi moglo uzrokovati produžavanje ratnog zlosilja i produbljivanje nezatomljive mržnje, i u bližoj, i u daljoj budućnosti. Hrvatski narod u cjelini, a pogotovu onaj iz okupiranih područja, koji je podnio najveće žrtve, ljudske i materijalne, koje se dijelom i ne mogu ničim i nikako nadoknaditi, mora, sada, nakon rata, zatomiti u sebi izbijanje svih osvetničkih poriva. Sada, kad smo postigli svoju državu, protivnici koje su i u njezinu stvaranju dobili takvu povijesnu lekciju da bi im to morala biti dovoljno ozbiljna pouka da se više nikada ne drznu poći oružjem na nju - zadaća je svih hrvatskih ljudi, i svih građana republike, da je brane isključivo sredstvima pravnoga poretka. Treba odlučno i dosljedno sprečavati i uklanjati bilo kakve oblike nasilja, samovolje i bezakonja. Onaj tko ne shvaća da svako narušavanje pravnoga poretka ili uzimanje pravde u svoje ruke, šteti istinskim interesima hrvatskoga naroda, osobito zbog rušenja ugleda Hrvatske u svijetu, taj mora osjetiti čvrstinu pravnoga poretka demokratske hrvatske države, za koju smo morali podnijeti nadljudske napore i goleme žrtve. Razumije se, i srpsko pučanstvo u Hrvatskoj mora iz zastrašujućih posljedica ovoga rata izvući itekako potrebne i dalekosežne zaključke. Oni što su bili kolovođe i organizatori četničke pobune u Hrvatskoj morat će dijeliti sudbinu jugo-srpske okupatorske vojske, koja je bila prisiljena da poražena, i međunarodno osuđena, položi oružje i napusti Hrvatsku. Počinitelji nečuvenih zlodjela, barbarskih razaranja i pustošenja hrvatskih naselja i krajeva, morat će sudski odgovarati. Krivice za ratne zločine nigdje ne zastarjevaju. Onaj pak dio srpskog pučanstva što je sudjelovao u pobuni i u ratu protiv legalne hrvatske vlasti, prihvaćajući i ostvarujući program centralističko-unitarističke Jugoslavije ili velike Srbije, mora jednom za svagda razračunati s takvim težnjama u svojim redovima. Dotično, biti odsada načisto s time da i za sve njih nema drugog rješenja no prihvatiti suverenu i samostalnu državu Hrvatsku, kao neupitnu i nepromjenjivu stvarnost, i biti joj u svemu lojalni građani. Inače moraju snositi posljedice za svoju protuustavnu i protudržavnu djelatnost, jer to ne može tolerirati nijedna, ni najdemokratskija, država svijeta. Onom dijelu srpskog pučanstva što hrvatsku državnu smatra svojom domovinom, koje nije sudjelovalo u ratu protiv Hrvatske, ili je u taj rat bilo uvučeno obmanama i prisilnom mobilizacijom - demokratska vlast Hrvatske jamči sva građanska i etnička prava. Ono mora snaći snage i odlučnosti da to posvjedoči na vjerodostojan način u otklanjanju teških posljedica ovoga rata, prije svega svojom spremnošću da sudjeluju u uspostavi ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske na čitavom njenom teritoriju. Prigodu za to imaju već u ovim izborima, da izaberu svoje srpske predstavnike u Sabor, a potom i u sve lokalne organe vlasti. Što brža normalizacija svega života, sa stvaranjem predpostavki za što skoriji odlazak mirovnih snaga (UNPROFOR), u interesu je prije svega samog srpskog pučanstva koje želi ostati u Hrvatskoj. Razumije se, među najprešnije zadaće svih predstavničkih tijela i sveukupne državne uprave spada obnova ratom razorenih područja i povratak prognanog hrvatskog pučanstva. Obnova u cjelini, od narušene prometne infrastrukture do izgradnje razorenih naselja i uspostave gospodarskog i kulturnog života, trajat će jamačno više godina. Međutim, povratak prognanika treba u osnovi riješiti za nekoliko mjeseci. Prema iskustvima iz drugih zemalja, a i nekih već uočenih pojavnosti iz naših krajeva, što se povratak više odugovlači to se prema njemu više javljaju teškoće i psihološke naravi. U tom pogledu pred vladom stoje veoma teški problemi, koji se uspješno mogu riješavati samo uz angažiranje svih raspoloživih društvenih i gospodarskih snaga i sredstava. Osim prognanika iz hrvatskih krajeva za Hrvatsku je posebno teško opterećenje zbrinjavanje izbjeglica iz Bosne i Hercegovine zašto nam je potrebna pomoć međunarodne zajednice. Ona je međutim nedostatna i spora. A valja imati na umu da se nismo mogli oglušiti i na traženje svestrane pomoći ugroženom hrvatskom narodu u BiH, osobito u područjima bosanske Posavine i Hercegovine. Radi rasterećenja prekomjernih državnih izdataka, već po drugi put provodimo demobilizaciju znatnog dijela sastava hrvatske vojske koja je u ratu neprestano narastala prema planovima ali i spontano na bojištima pojedinih područja. To će u velikoj mjeri olakšati državni proračun, a deseci tisuća ljudi moći će se uključiti u proizvodnju. Time ćemo naše oružane snage približiti redovnom mirnodopskom stanju, iako još uvijek moramo voditi računa o tome da mir na našim granicama još nije konačno uspostavljen. U ovom razdoblju vlada se mora odlučnije usmjeriti na rješavanje problema pretvorbe društvenog vlasništva, na poticanje privatnog poduzetništva i zapošljavanja, promjenom poreskog sustava i davanjem carinskih olakšica. Sada više ne smijemo odlagati zadaću debirokratizacije državne uprave. Moramo organizirano povesti borbu protiv svih pojava korupcije, ratnog profiterstva i zelenaštva. Odlučna usmjerenost, dosljednost i odgovornost na svim područjima državne uprave, gospodarskog i svekolikog društvenog i javnog života, u izgradnji i poštivanju ustavno-pravnog poretka - postaje jedno od najbitnijih pitanja razvitka demokratske Hrvatske. To je od najvećeg značenja i važnosti za učvršćenje i za lik naše demokracije, a također i za stvaranje neophodno potrebnih pretpostavki za svu izgradnju i napredak Hrvatske, kao zemlje sloboda i socijalne pravde, sreće i blagostanja njenih građana. U tom pogledu posebna odgovornsot stoji na sveukupnom državno-upravnom sustavu, osobito na onima koji su pozvani na dosljednu primjenu duha i slova zakona. A baš na tim područjima suočeni smo s pojavama da se iza paravana stručnosti i samostalnosti ustanova ukotvilo odveć starih shvaćanja, nesukladnih novom demokratskom poretku. Primjeri neciviliziranog birokratskog odnosa prema građanima, ili ne poduzimanja mjera u slučajevima očitog kriminalnog ugrožavanja imovine i ustavno-pravnog poretka demokratske Hrvatske, jamačno dokazuju da se poneki iz mnogih zadržanih iz starog komunističkog sustava ne libe zlorabiti našu politiku nerevanšizma i pomirenja. Neki pojedinci iz državne uprave, i drugih javnih ustanova, našu opredjeljenost za dosljednu primjenu demokratskih načela, koriste za održavanje i proturivanje svojih jugounitarističkih ili komunističkih shvaćanja. Zbog svega toga pred nama stoji neodložna zadaća preustrojstva naslijeđene državne birokracije u modernu državnu upravu, koja će biti prožeta novim duhom demokratske Hrvatske, učinkovita u svojoj djelatnosti u interesu građana i svoje, Hrvatske države. Vlada i sve lokalne uprave moraju pokazati daleko više smisla i dobre volje za rješavanje životnih i socijalnih pitanja onih kategorija stanovništva što su se našla u nepovoljnom i teškom položaju ne svojom krivicom već stjecajem povijesnih okolnosti. Tu prije svega treba pokazati krajnje razumijevanje za rješavanje problema svih žrtava našeg domovinskog rata. Ali isto tako i za različite kategorije umirovljenika koji nemaju drugih sredstava za život osim mirovine na koju su stekli pravo svojim radnim vijekom. Nakon međunarodnoga priznanja i primanja Hrvatske u KESS i u OUN, mi se nalazimo pred veoma odgovornom zadaćom radnog učvršćenja međunarodnog položaja Hrvatske. Treba nam što prije osigurati primanje i ulazak u sve međunarodne institucije, od kojih su neke (kao npr. MMF) od izvanrednog gospodarskog značenja. Izgradnja mreže diplomatsko-konzularnih predstavništva Hrvatske pri međunarodnim institucijama i u mnogim zemljama Europe i svijeta iziskuje od nas posebne izvanredne napore, s obzirom na pomanjkanje stručno sposobnih kadrova za diplomatsku službu, a posebno i zbog potrebe velikih deviznih sredstava i za službenike i za rješavanje smještaja samih predstavništava. Od uspješnog rješavanja svih tih pitanja oko organizacije naše diplomatsko-konzularne službe ovisit će, kako afirmacija Hrvatske u međunarodnom životu, tako i rješavanje potreba naših građana u svijetu. Valja uzgred podsjetiti da pitanje putovnica i konzularnih usluga postaje ne više toliko nacionalno-političko, već i egzistencijalno pitanje za naše ljude vani. No, u svezi s vanjsko-političkim položajem Hrvatske, držim neophodnim da skrenem pozornost na potrebu krajnje ozbiljnosti i odgovornosti u provedbi i tumačenju naše državne politike od svih institucija i pojedinaca u civilnim i vojnim vlastima. Na to sam posebno ponukan i jučerašnjim sastankom sa šefom europske komisije o bivšoj Jugoslaviji, lordom Carringtonom, koji mi je u prisutnosti svojih suradnika ( ministra De Beaucea, ambasadora: Wijnaendtsa i Cutilieroa te drugih, sa mnom su bili ministar Škrabalo i predstojnik Ureda Šarinić) očitovao mišljenje da izjave članova hrvatske vlade o vojnom savezu Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te angažiranje hrvatskih snaga u Bosni i Hercegovini, a posebno kako se izrazio "ofenziva" hrvatske vojske u području Drniša, upućuje na to da je Hrvatska za produženje rata, da krši primirje i onemogućuje provedbu Vanceovog plana. To navodno dovodi u pitanje cio plan UNPROFOR-a, a potiče raspravu i o krivnji Hrvatske, pa bi po mišljenju predstavnika nekih država trebalo razmotriti protezanje sankcija i protiv nas. O sličnim inicijativama izvjestio je i Šeparović, šef naše misije pri Ujedinjenim narodima. Sve to upućuje s jedne strane na to da unatoč priznanju, moramo i dalje računati s Hrvatskoj nesklonim čimbenicima, a s druge da ne smijemo dopustiti da nam se nepromišljenim postupcima otežava položaj ili čak dovede u pitanje rezultati koje smo postigli koliko odlučnošću, toliko i krajnjom razboritošću svoje politike. (Napomena: Predsjednik Tuđman je na ovom mjestu prekinuo s čitanjem Poslanice i u vezi s jučerašnjim susretom s lordom Carringtonom rekao: "Uz put da spomenem koliko štete u javnosti mogu nanijeti nepromišljeni potezi ili izjave. Kad sam polazio ovamo pitali su me : 'Pa vi ste se sastali s Miloševićem, a to ste zatajili. Kako kaže saborski izvjestitelj osim s lordom Carringtonom sastali ste se i s predstavnikom agresora - Miloševićem te s Izetbegovićevim zamjenikom Silajdžićem.' A ja ih nisam ni vidio. Prema tome kome je trebala i čemu služi takva dezinformacija," rekao je predsjednik Tuđman.) Visoki dome! Štovani zastupnici i časnici Sabora Republike Hrvatske! Završavajući svoj mandat, vi kao zastupnici i časnici Hrvatskoga sabora, i ja koji sam kao izabrani narodni zastupnik od vas bio izabran za Predsjednika Republike - držim da možemo s pravom i s ponosom ustvrditi: svoju smo dužnost obavili časno i uspješno! Izvojštenom pobjedom na prvim višestranačkim izborima, smijenili smo jednostranački socijalistički sustav i uspostavili demokratski poredak u Hrvatskoj. Donošenjem novoga Ustava Republike Hrvatske oživotvorili smo plebiscitarnu volju hrvatskoga naroda, izraženu na referendumu o njegovu pravu na samoodređenje i samostalnost. Usprkos svim zaprekama, uspostavili smo suverenu i neovisnu državu Hrvatsku, raskinuvši državno-pravne sveze s bivšom SFRJ. Pobjedom u obrambenom ratu, suzbili smo agresiju što su je jugo-komunistička armija, Srbija i Crna Gora, organizirajući i srpsku pobunu u Hrvatskoj, poveli za obaranje demokratske Hrvatske i za osvajanje hrvatskih područja. Unatoč nesklonim unutarnjim i međunarodnim okolnostima, svojom principijelnom politikom stekli smo povjerenje demokratske javnosti svijeta, postigli međunarodno priznanje i primanje Hrvatske u svjetsku Organizaciju ujedinjenih naroda. Ostvarili smo devetstoljetni san svih hrvatskih naraštaja, domovinske i iseljene Hrvatske. Slobodna i nezavisna, suverena i samostalna država Hrvatska najzbiljskija je stvarnost u zajednici europskih i svjetskih naroda i država. Taj najviši cilj, u povijesti hrvatskoga i svakoga naroda, postigli smo isključivo snagama i žrtvama vlastitoga naroda, na osnovi vlastitih prosudbi, uz božju pomoć, razboritom odlučnošću i umijećem usklađivanja svojih nacionalnih interesa s interesima međunarodnih čimbenika i sa zahtjevima suvremena svijeta. Ovime su oživotvorene povijesne težnje hrvatskoga naroda da iz objekta stranih silnica postane samosvojni subjekt u zajednici čovječanstva i međunarodnoga poretka. Problemi daljnje izgradnje hrvatske države pripadaju normalnim kratkoročnim i dugoročnim, zadaćama kakve stoje manje više pred svim suvremenim državama. Nama, koji s tako velebnim rezultatima završavamo svoj mandat, preostaje da osiguramo da se raspisani izbori, za novi saziv Hrvatskoga sabora i za Predsjednika Republike, provedu u zanosnu dostojanstvu i u punom redu. A na hrvatskom je narodu, i na svim građanima hrvatske države, da izaberu - s punom odgovornošću, nacionalnom zrelošću i političkom mudrošću - za zastupnike Hrvatskoga sabora, te za državnoga poglavara - Predsjednika Republike, one između nas i novih kandidata, u koje će moći imati povjerenja da će znati očuvati i nastaviti ostvareno povijesno djelo, izgradnjom Hrvatske u zemlju istinskih sloboda i prave demokracije, socijalne pravde, reda i rada, sreće i blagostanja. Neka nam vječno živi naša, jedina, Hrvatska! Konačno dosanjana: slobodna i samostalna - međunarodno priznata - nezavisna i suverena država!" (Hina) vk 261116 MET jun 92