VEČERNJI LIST: "REALNOST, NEREALNOST I ZABLUDE"

ZAGREB, 25. lipnja (Hina) - "Čini se da ni brojka od četrdeset tisuća poginulih u ratu protiv Bosne i Hercegovine nije dovoljan da ubrza odluku međunarodne zajednice o vojnoj akciji protiv srbijanskog režima", piše Branko Tuđen i drži da "dok Srbija ne osjeti ono što je izvezla drugima, tamo neće doći do bitnih promjena. Može Milošević i pasti, ali što to vrijedi kad još nitko sa srpsko-crnogorske političke scene nije ni riječju dotaknuo najvažnije: bezuvjetno povlačenje tzv. jugovojske s okupiranih teritorija i priznanje neovisnosti i granica susjednih država". Razmatrajući eventualni dolazak na čelo Srbije, odnosno tzv. SR Jugoslavije, Aleksandra Karađorđevića, Tuđen piše da "mogu u Zagrebu nastupiti kakve god promjene, ali nadati se da bi Hrvati ikada više prihvatili kralja, graniči sa zdravom pameću". U nastavku komentara, Tuđen piše da "jedino Miloševićevo pouzdanje ostaje Rusija . I ne samo Miloševićevo, nego i čitave imperijalističke Srbije. Oni se nadaju da će Rusija na srpski način 'oslobađati' braću u susjednim državama bivšeg SSSR-a, što bi automatski poboljšalo srbijanski položaj". Pišući, pak, o ulozi lorda Carringtona, Tuđen mu pripisuje sklonost "izjednjačavanju krivnje i zapravo se pokazuje nerealnim političarem. Carrington bi jako rado izjednačio Hrvatsku sa Srbijom, iz čega proistječe pitanje: je li to zbog njegove zlonamjernosti ili neshvaćanja problema"? On također piše i o zaokretu u američkoj politici glede Srbije i tvrdi da u "njezinim potezima postoji određeni slijed. Upozorenje, sankcije, još jače sankcije... Ako Srbija stvarno ne popusti, vjerojatno je očekuje teška kazna... Nadati se da bi u Srbiji ipak mogao uskrsnuti kakav političar tipa De Gaullea ... velika je iluzija. Ponajmanje je to Dobrica Ćosić, predsjednik tobožnje države koji odlazi na noge generalštabu... Što manje iluzija i što više osjećaja za realnost u velikih, jedina je nada stotinama tisuća nevinih koje čeka teška sudbina stradanja". (Hina) 250026 MET jun 92