DR. RAMLJAK I GENERAL TUS UPUTILI PISMA ZAPOVJEDNIKU UNPROFOR

ZAGREB, 24. lipnja (Hina) - Predsjednik državne komisije za UNPROFOR dr. Milan Ramljak i načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske general zbora Anton Tus uputili su pisma Glavnom zapovjedniku UNPROFOR general-potpukovniku Satishu Nambiaru (Satiš). Pisma objavljujemo u cijelosti: Štovani generale Nambiar, nastavno na naš jučerašnji susret, šaljem Vam sumarne podatke Ministarstva obrane, a odnose se na kršenja primirja od strane srpskih postrojbi i time uzrokovane žrtve u periodu od 3. siječnja do 23. lipnja 1992.godine. Također vam šaljem i kronološki prikaz protjerivanja nesrpskog pučanstva, o čemu sam Vam poslao 12 pisama u prilogu kojih je bio poimenični spisak osoba protjeranih iz svojih domova. Velik broj ovih nesretnih ljudi protjeran je i unatoč prisustvu pripadnika UNPROFOR-a. Uvidom u sve te slučajeve vidljivo je, s jedne strane, opredjeljenje okupatora da na svaki način spriječi održanje primirja i izvršenje mandata UNPROFOR-a, a s druge, upornost okupatorskih snaga da na brutalan način etnički očiste područja pod okupacijom s namjerom da ta područja trajno zadrže. Hrvatske vlasti mučnom su strpljivošću proživljavale i trpile ovaj vandalizam za vrijeme kojeg je samo od 3. siječnja 1992. godine poginulo 507 građana Republike Hrvatske (od toga 191 civil i 16 djece), izgnano 1981 osoba, dok je 8072 puta prekršeno sarajevsko primirje. Svo to vrijeme poklanjali smo punu vjeru predstavnicima svjetske zajednice i njihovim mirovnim naporima, što bez zadrške činimo i sada kada se agresija na Republiku Hrvatsku nastavlja i proširuje svakodnevnim napadima na Županju, Slavonski Brod, Sisak, Šibenik, Zadar, Dubrovnik i druge gradove. Nikakvi novi uvjeti srpske strane ne mogu biti osnov za optuživanje hrvatskih vlasti da žele spriječiti provođenje mirovnog plana, jer iznešeni podaci i strpljivost iskazana unatoč ljudskim žrtvama i materijalnim razaranjima Vas uvjeravaju u suprotno. Sa štovanjem, Predsjednik Državne komisije za UNPROFOR, dr. Milan Ramljak Pismo generala zbora Antona Tusa Štovani gospodine generale, U vremenu od 3. siječnja 1992. godine u 18:00 sati do 23. lipnja 1992. godine jugoarmija kršila je primirje ukupno 8072 puta svakodnevnim vatrenim djelovanjem, pretežno teškim naoružanjem sa veće udaljenosti. Na udaru su najčešće bili gradovi Osijek, Vinkovci, Slavonski Brod, Županja, Pakrac, Lipik, Novska, Sisak, Sunja, Karlovac, Gospić, Otočac, Zadar, Šibenik i Dubrovnik. Djelovalo se uglavnom po civilnim objektima (stambenim, gospodarskim, sakralnim i kulturnim spomenicima, bolnicama, školama i sl.) koji su i tada već teško oštećeni, dalje razarani. Iz pregleda strukture gubitaka u ljudstvu, vidi se da su najviše stradale civilne osobe - starci, žene i djeca. Od 507 poginulih, 275 je pripadnika HV, 16 djece, 191 odrasla civilna osoba, 21 pripadnik MUP-a, 2 novinara, 1 medicinska sestra i 1 stranac. Od 3.370 ranjene osobe, 2.164 su pripadnici HV, 829 civilnih osoba, 69 djece, 297 pripadnika MUP-a, 6 medicinsko osoblje, 1 novinar i 4 stranca. Osim razaranja vatrenim djelovanjem, neprijatelj je neprekidno palio stambene i gospodarske objekte na okupiranom području sa ciljem onemogućavanja povratka prognanog mjesnog življa na ova područja, te progona preostalog nesrpskog življa iz okupiranog područja (Hrvata, Mađara, Rusina itd.). Ovo je svakodnevna praksa, koja se na žalost i dalje nastavlja. Posljedica ovakve razorne aktivnosti neprijatelja, čak i pojedini veći gradovi kao Dubrovnik, Šibenik i Zadar ostajali su bez struje, vode, snabdjevanja hranom i lijekovima i po više mjeseci. I pored ovakve situacije Hrvatska Vlada i HV vrlo disciplinirano su se suzdržavale od bilo kakvih protivakcija, kojima bi se ugrozilo održavanje postignutog sporazuma o primirju, a time podržavali napore EZ i UN za osiguranje uvjeta za angažiranje UNPROFOR na okupiranim područjima i za mirniji izlazak bivše jugovojske sa cjelokupnog teritorija RH. Hrvatska je stalno ukazivala na potrebu ubrzavanja procesa i svoju iskrenu zainteresiranost da se zaustavi dalja agresija u zemlji, stalno ukazujući da odlaganje vremena početka učinkovitog djelovanja UNPROFOR-a u UNPA ide na ruku agresoru koji sve novim i novim uvjetima dovodi u opasnost cijeli Plan Cyrusa Vancea. Rezultat takvog odugovlačenja je incident u području općine Drniš na prostoru Miljevačke visoravni. Miljevačka visoravan sa sedam hrvatskih sela je ratna zona u kojoj su se stalno kretale snage HV i četnika. Četnici, koji su zadnjih dana dolazili u većim grupama, neprekidno su razarali, palili i pljačkali hrvatske kuće, što je kulminiralo 20. 06. 1992. godine paljenjem većeg broja kuća. Izbjegavali smo sukobe i predlagali demilitarizaciju te zone što je suprotna strana uvijek odbijala. Dana 21. lipnja oko 04:00 sati došlo je do pjašadijskih sukoba u kojima smo potisnuli četnike van dometa Šibenika i Vodica. Obzirom da UNPROFOR treba početi sa preuzimanjem odgovornosti u ovom sektoru UNPA, smatramo da se treba održati postignuto primirje, a po mjeri demilitarizacije ovog područja sve snage povuku na planom UNPROFOR-a zadata udaljenja od UNPA područja. Sa osobitim štovanjem, Načelnik GS HV General zbora Anton Tus (Hina) tj 241656 MET jun 92