SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Izbori u Izraelu Naslov: Silom ušutkati oporbu Podnaslov: Krajnje desne stranke najavljuju veći utjecaj u vlasti - prvi put glasovat će tisuće novih doseljenika iz Istočne Europe Piše: Jasminka DOMAŠ ZAGREB - Dan izbora u Izraelu, 23. lipnja, vjerojatno će tek nakratko ublažiti verbalne sukobe i kritike upućene službenoj politici izraelske vlade, jer postoji samo jedna konstatacija oko koje nema svađe, a to je da nema većih kritičara izraelske politike od samih Izraelaca. U toj se zemlji vodi najžešći mogući verbalni rat kojemu posebno obilježje daje sukob između religioznih ultraortodoksnih i desno orijentiranih stanovnika i onih koji Izrael vide kao modernu liberalnu državu. No, po svemu sudeći, za ove druge desna vlada Likuda nema prave odgovore, kao što nema ni lijeva laburistička stranka koje sa svojim stranačkim 'privjescima' dijele zastupnička mjesta u Knesetu. Mnogi u Izraelu optužuju danas vladajući Likud za privrednu i političku krizu u zemlji te za uvođenje u politički život Izraela jedne nove, nimalo simpatične dimenzije ušutkavanja opozicije nasilnim putem. Ove godine izbori se održavaju nešto prije, jer je nakon glasovanja o povjerenju vladi iz Likuda istupila desna nacionalistička stranka Moledet i religiozna Degel ha Tora. U međuvremenu lijevi blok MERETZ odlučio je ujediniti snage (RATZ, MAPAP, Šalok akšav - Mir sada) i nakon zajedničkih izbora sastavili su svoju listu na čelu s Yair Cabanom, zatim Shulami Aloni i liberalom Amonom Rubinsteinom nudeći biračima socijalistički program na društvenom planu, a na ekonomskom tržišno-kapitalistički, uz zauzimanje za vraćanje okupiranih teritorija Arapima i stvaranje palestinske države. Međunaslov: Kako će glasovati novi doseljenici? Uoči izbora do promjena je došlo i kod MAARAH-a, radničke fronte osnovane godine 1969. od dviju najjačih izraelskih radničkih stranaka (Mifleget ha Avoda i MAPAM). Na izbore izlaze pod nazivom Ha Avoda, a vođa im je Yitzhaq Rabin. Premda je uvijek nezahvalno prognozirati, očito je da je (nakon petnaestogodišnje vladavine) Likud oslabljen iznutra žestokim nesuglasicama između Yitzhaka Shamira i njegova kabineta s ministrom vanjskih poslova Davidom Levyjem, a razdor postoji i među religioznim strankama. Nesigurnost u ishod glasovanja, posebice za Likud, ostaje do posljednjeg trenutka, jer su u izborni jezičac na vagi uključeni i novi doseljenici (hebr. olim hadašim), okupljeni u stranku Da (hebr. znaj!). Ta stranka ima oko pola milijuna glasača. Od samog početka predizborne kampanje njezini predstavnici izjavljivali su kako će surađivati s onima koji će se sustavno i temeljito baviti njihovim problemima za što vlada Likuda nije pokazivala puno razumijevanja, opterećena političkim, ideološkim i stranačko administrativnim sukobima. U tu grupu olima ubraja se i dio Židova koji su stigli u posljednjih godinu dana iz Slovenije, Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine. O radikalnim promjenama u današnjem Izraelu teško je govoriti premda ih mnogi priželjkuju, svjesni da će na rezultate izbora znatno utjecati religiozne stranke. Međunaslov: A kako Arapi? Štoviše, one su posljednjih godina ojačale u sprezi nacionalnog šovinizma i religioznog fanatizma, a to nažalost nimalo ne olakšava političko stanje u Izraelu u kojem odnos prema palestinskim Arapima i okupiranim područjima ostaje središnjim problemom. Konstanta je tog odnosa uzajamno nepovjerenje u kojem arapski program "bacanja Židova u more" nije mnogo pomogao da se stvari pokrenu s mrtve točke. Arapi, doduše, u posljednje vrijeme jesu spremniji za pregovore, no Izraelci ostaju suzdržani prema njihovim željama za izravnim dijalogom, posebice kada ih prate sve učestalija ubojstva građana, od Eilata na jugu zemlje, preko Tel Aviva do zidina staroga grada u Jeruzalemu. No ipak arapski je dio stanovništva u Izraelu sve svjesniji činjenice da se silom ništa ne može riješiti dok istodobno Židovi u Izraelu dolaze do uvjerenja kako i izraelska sila ima svoja ograničenja. Pritom je glavni argument Izraelaca koji su protiv zadržavanja okupiranih teritorija da Izrael njihovim prisvajanjem krši demokratska i ljudska prava i tako prestaje biti demokratska zemlja, odnosno postaje zemljom nasilja i terora u kojoj se sluša riječ takozvane Crne fronte, ekstremno religioznih i desnih snaga. (Hina) fs 201406 MET jun 92