IZVODI IZ IZVJEŠTAJA UN O VOJNIM JEDINICAMA SVJETSKE ORGANIZACIJE

NEW YORK, 19. lipnja (Reuter/Hina) - Objavljujemo, prema agenciji Reuter, dio izvještaja generalnog tajnika Boutrosa Ghalija (Butros Gali) Vijeću sigurnosti. Puni izvještaj broji 52 stranice i nosi naslov "Preventivna diplomacija, operacije za uspostavljanje mira i održavanje mira." KORIŠTENJE VOJNIH SNAGA U biti je koncepta kolektivne sigurnosti sadržanog u Povelji UN, da - ako miroljubljiva sredstva ne postignu cilj - treba primijeniti mjere sadržane u Glavi VII, da se na osnovu odluke Vijeća sigurnosti očuva ili ponovno uspostavi međunarodni mir i sigurnost, u slučaju "prijetnje miru, povrede mira ili akta agresije". Vijeće Sigurnosti dosada nije koristilo mjeru najveće prisile od svih, akciju vojnih snaga predviđenu u članu 42. U sukobu između Kuvajta i Iraka, Vijeće je odlučilo ovlastiti zemlje članice da poduzmu mjere u njegovo ime. Povelja, međutim, daje detaljan pristup koji sada zavrjeđuje pozornost svih zemalja članica. Prema članu 42. Povelje, Vijeće sigurnosti ima ovlasti da poduzme vojnu akciju, kako bi održalo ili uspostavilo međunarodni mir i sigurnost. Dok bi ova akcija mogla biti poduzeta tek ako bi sve miroljubljive mjere propale, mogućnost njenog poduzimanja je bitna za kredibilitet Ujedinjenih naroda kao garanta međunarodne sigurnosti. To će zahtijevati oživotvorenje, kroz pregovore, posebnih sporazuma predviđenih u članku 43 Povelje, gdje zemlje članice stavljaju na raspolaganje vojne snage, pomoć i objekte, zbog ciljeva navedenih u članku 42, ne samo na privremenoj, već i na stalnoj osnovi. U političkim prilikama kakve su danas, po prvi put otkako je usvojena Povelja, prepreke koje su stajale na putu postizanju takvih posebnih sporazuima više ne bi trebale imati prevagu. Postojanje raspoloživih vojnih efektiva "po pozivu" bi samo po sebi moglo poslužiti kao sredstvo odvraćanja u slučajevima povreda mira pošto će potencijalni agresor znati da Vijeće Sigurnosti ima na raspolaganju sredstvo za odgovor. Snage predviđene članom 43 možda nikada neće biti dovoljno velike ili dovoljno dobro opremljene da se uhvate u koštac sa snažnom armijom opremljenom sofisticiranim oružjem. One bi bile ipak korisne u sučeljavanju sa prijetnjom koja bi dolazila od manje vojne sile. Predlažem Vijeću Sigurnosti da inicira razgovore u skladu sa Članom 43., podržanim Komitetom Vojnog štaba i nadopunjenim, ako to bude nužno, od drugih u skladu sa Članom 47., paragraf 2. Povelje UN. Smatram da uloga Komiteta Vojnog štaba treba biti promatrana u kontekstu Glave VII a ne u smislu planiranja ili izvođenja mirovnih operacija. Misija snaga obuhvaćenih Članom 43 bi bila reagiranje na agresiju, onu što neposredno prijeti, ili onu što se dešava. Takve snage vjerojatno još neko vrijeme neće biti na raspolaganju. Prekidi vatre su često bili dogovarani ali ih se nije pridržavalo, te su Ujedinjeni narodi ponekad bili pozivani da pošalju trupe da uspostave i održe primirje. Taj zadatak može u nekim slučajevima prelaziti granice misije snaga za održavanje mira, kao i očekivanja onih koji su dali doprinos tim snagama. Preporučam da Vijeće razmotri formiranje jedinica za uspostavljanje mira u jasno definiranim okolnostima i u uvjetima koji će biti unaprijed utvrđeni. Takve jedinice zemalja članica bi bile dostupne po pozivu te bi se sastojale od jedinica koje bi se doborvoljno javile za taj zadatak. One bi morale biti bolje naoružane od snaga za održavanje mira te bi morale proći intenzivnu obuku unutar oružanih snaga vlastite zemlje. Ovlasti nad raspoređivanjem i operacijama tih jedinica imalo bi Vijeće sigurnosti, te bi one, kao i snage za održavanje mira, bile pod zapovjedništvomm glavnog tajnika UN. Smatram upotrebu takvih jedinica privremenom mjerom prema članku 40. Povelje. Te jedinice za uspostavljanje mira ne treba miješati sa snagama koje bi napopkon mogle biti konstituirane prema članu 43. da bi se suprotstavile aktu agresije ili vojnim osobljem za koje su se vlade složile da ga drže u pripremi za moguće sudjelovanje u mirovnim operacijama. (Hina) tj 192114 MET jun 92