SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Gospodarsko otvaranje Kine preprodavačima iz Istočne Europe Naslov: Šverceri pomažu kineskim reformama Podnaslov: Zbog ilegalne trgovine kineska država svake godini gubi milijune juana, no kazne su još uvijek preblage. PIše: Pascale TROUILLAUD, AFP PEKING - Nela je na zemlju položila električni brijaći aparat, dva do tri šešira i nekoliko komada odjeće što ih je sa sobom donijela iz Moskve, računajući da će ih tijekom dana utrapiti jednom od Kineza natiskanih oko njezine tezge. Gradske vlasti Pekinga, koje su dosad proganjale "trgovce" iz bivšeg SSSR-a ili zemalja Istočne Europe, otvorile su početkom lipnja dvije isključivo njima namijenjene tržnice. Pa ako je taj korak službeno protumačen novim znakom otvaranja Kine, uspostavom ovakvih tržnica gradske vlasti žele nadzirati gomilu sitnih trgovaca što svakoga tjedna pristižu transsibirskom željeznicom. Ali i uvesti malo reda u trgovinu koja je svoj procvat doživjela nakon raspada SSSR. Kineske vlasti odobravaju odsad petodnevne vize posjetiteljima-trgovcima koji plaćaju samo 72 dolara turističkom uredu za odlazak i povratak Moskva-Peking, objašnjava Džu Keliang, predstavnik gradskih vlasti. Rusi, Ukrajinci, Litvanci, pa čak i Srbi uživaju danas službeno dopuštenje da zarade što je više moguće juana kojima će kupiti kinesku svilu ili predmete od kože a potom ih skupo prodati u svojoj domovini. Međunaslov: Plavokose trgovkinje Osobito su žene brojne na tim tržnicama. Krupne i visoke, upadljivo našminkane, u odjeći duboko izrezanoj na prsima, te su plavuše ili riđokose u neobičnoj opreci s Kineskinjama. Erena, Ukrajinka od svojih pedesetak godina, visokoobrazovana je službenica u veleprodajnom poduzeću. Uzela je godišnji odmor i doputovala u Kinu. Nejasno odgovara na pitanje koliki dnevni utržak ostvaruje. Njezina mršava ponuda obuhvaća satove po 40 juana (sedam dolara), ruske lutkice po 35 juana, muško odijelo i pribor za njegu noktiju. Tik do nje, Natalija, Srpkinja, pokušava prodati harmoniku. Stranci su neumoljivi kada im ne odgovaraju cijene što ih predlažu Kinezi. Oni ne govore kineski, a Kinezi pak ni riječ ruskoga. Komunikacija se svodi na upisivanje brojki na džepnom računalu. I gestikulaciju. Ruski brijaći aparati dobro idu. "Trajni su", objašnjava Vang Džićan, privatni trgovac, prije no što će dodati, "inače su ruski proizvodi vrlo loše kvalitete. A osim toga, odveć su skupi". Pa ipak se kupci gurkaju na tržnici Dongdaćiao usred Pekinga. "Dolazimo zato jer za nas je to novost", objašnjava Vang. "Rusi što ovdje prodaju svoju robu za nas su novost". Međunaslov: Nekažnjeno gusarenje Drugdje u Pekingu, na uhodanim otvorenim tržnicama koje dobro poznaju svi stranci, Rusi i Česi nastavljaju nekažnjeno tezgarenje. Razmjenjuju se fotografski aparati, dalekozori, satovi s likom Gorbačova za stotinjak kravata ili košulja od svile. Ukratko, za robu što će se preprodati u Moskvi ili Pragu. Kazna za taj promet koji kinesku državu stoji svake godine milijune juana gubitka, u najgorem slučaju iznosi 100 juana (18 dolara). Sve su brojniji oni koji dolaze gusariti na pekinškim tržnicama nekoliko puta godišnje. Uz malo sreće zaradit će katkad i do 10.000 dolara po jednom putovanju. Trampe se obavljaju ispod plakata kojima se, na ruskom jeziku, zabranjuje takav tip trgovine. Ni upozorenja što su prošloga tjedna osvanula na željezničkom kolodvoru u Pekingu, kojima se prtljag stranih putnika ograničava na 35 kg, čini se, nisu još nikoga obeshrabrila. (Hina) sj 180413 MET jun 92