"NOVI VJESNIK": SKIDANJE KRVAVE KOŠULJE I OBLAČENJE ČISTE KOŠULJE

ČISTE KOŠULJE ZAGREB, 16. lipnja (Hina) - "Smisao Miloševićeva srpstva bio je u Jugoslaviji. Propašću federacije potpisana je njegova politička smrtna presuda. Samim spomenom imena Dobrice Ćosića kao kandidata za 'predsjednika' tvorevine zvane 'Saveza Republika Jugoslavija', pokazuje se namjera da duhovni tvorac ideje o velikoj Srbiji sam preuzme ostvarenje svoje zamisli. Sve ono što se dogodilo u međuvremenu trebalo bi dakle shvatiti, kao što djeca u Beogradu kažu - puj pike ne važi", piše Vlado Rajić i vidi tri posljedice koje mogu uslijediti. "Prva je politička. Milošević već dvije godine nervira svoje duhovne, vojne, političke i crkvene saveznike redukcionizmom svoje politike. Zapravo, sumnju je izazvao predajom na 14. kongresu SKJ. Čin odlaska Slovenaca, a potom i Hrvata, on je primio hladnom opaskom 'Drugarice i drugovi, kongres nastavlja s radom'. Oni pametniji, ugrađeni u mehanizam podrške Miloševiću, shvatili su da iza te hladnokrvnosti stoji nešto mnogo ozbiljnije. Raspadom SKJ - to se pokazalo vrlo brzo - nestala je sa scene posljednja respektabilna kohezijska snaga federacije. Sve ostalo bilo je urušavanje kuće bez temelja". Druga posljedica koju autor vidi je vojna jer "Milošević je, prihvaćajući vojnu nužnost povlačenja iz Slovenije (tada to ni Janša ne traži, niti tek upleteni međunarodni faktori!) pokazao konačnu armijinu sudbinu: povratak u Srbiju" i konačno tu je i nacionalni faktor jer "koristeći Srbe u Hrvatskoj kao topovsku hranu, a potom i Srbe u BiH, on je i Srbima u Srbiji, u već bivšoj Jugoslaviji, pokazao da će potrošiti onoliko njihovih života koliko mu bude trebalo", smatra autor i zaključuje da je stoga "bilo samo pitanje okolnosti kad će ključni autori odbaciti Miloševića kao izvršitelja i sami preuzeti odgovornost za ispunjenje paklenog plana". Sada se javlja Dobrica Ćosić koji "se pokazao kao ključni nezadovoljnik Miloševićem, a posredno i kao osoba zainteresirana za ispunjenje vlastita duhovnog proizvoda" te je zbog toga "SRJ za njega kamen temeljac od kojeg valja ispočetka početi priču o 'svim Srbima'". Što se tiče memorandumske ideje, piše u nastavku Rajić, "ona se transformira, zapravo pokušava se pritajiti i pred ostalim državama nastalim iz bivše Jugoslavije i pred ostalim Srbima ... Zapravo, trenutkom Ćosićeva izbora za predsjednika 'SRJ' Milošević se svodi na neuspjelu fazu realizacije memoranduma, a mir ovim prostorima donosi isključivo Miloševićev kraj izjednačen s osudom i definitivnim svršetkom bilo kakva velikosprskog ili kojeg drugog 'velikonacionalnog' koncepta teritorijalnog grabeža". Kad je riječ o "najžešćim voždovima kritičarima svi oni, od SANU nadalje, peru ruke od dojučer nedodirljivog Slobe" ne zbog toga što je "kriv za tisuće srpskih života" nego "zato što je Srbiju doveo u izolaciju, što se Srbija 'zaratila' s cijelim svijetom, što je zavladala glad i neimaština". Stoga, smatra autor, "Dobrica Ćosić dolazi kao spasitelj, kao alternativa. Program SANU ni jednom riječju nije doveden u pitanje, nije ga se odrekla ni jedna od ključnih opozicijskih stranaka u Srbiji, a o tome se nije govorilo ni na 'mirotvornom protestu' koji je predvodio patrijarh Pavle". To govori da se želi prikriti "izvor ratnih pustošenja" a "Dobrica Ćosić trebao bi poslužiti kao amortizer sve očitijih prijetnji građanskog sukoba u Srbiji" i to je ključna činjenica "za shvaćanje njegova predsjedničkog izbora i inauguracije", zaključuje Vlado Rajić. (Hina) do 160118 MET jun 92