DEKLARACIJA SUMMITA U RIU

RIO DE JANEIRO, 14. lipnja (AFP/Hina) - "Deklaraciju summita u Riu" usvojile su sve zemlje UN. Ona se sastoji od dvadeset i sedam načela prema kojima bi odsada "postojbinom čovječanstva", planetom trebalo biti upravljano. Namijenjena "uspostavljanju svjetskog partnerstva na novim i jednakim temeljima, tako da se stvore nove razine suradnje među zemljama, ključnim sektorima društva i narodima", ona treba promicati potpisivanje "međunarodnih sporazuma koji poštuju interese svih i štite integritet svjetskoga sistema okoliša i razvoja." U deklaraciji se kaže kako "ljudska bića imaju pravo na zdrav i produktivan život u skladu s prirodom" (Načelo 1.) U deklaraciji se tvrdi kako države imaju "suvereno pravo na istraživanje vlastitih resursa", ali i "zadatak zajamčiti" da takve aktivnosti "ne štete okolišu ostalih zemalja ili područja koja su izvan ograničenja nacionalne jurisdikcije" (Načelo 2). "Pravo na razvoj" mora biti ostvareno tako da se u obzir uzme i okoliš te potrebe sadašnjih i budućih generacija. (Načelo 3). "Zaštita okoliša treba biti sastavni dio procesa razvoja i ne može se razmatrati izolirano". (Načelo 4.) "Zemlje i narodi trebaju surađivati na području iskorijenjenja siromaštva, neophodnog uvjeta za održivi razvoj". (Načelo 5.) Situacija i posebne potrebe zemalja u razvoju "imaju poseban prioritet, ali se poduzete akcije u vezi s okolišem i razvojem trebaju odnositi na interese i potrebe svih zemalja" (Načelo 6). "Duh svjetskog partnerstva" treba voditi operacije zaštite, čuvanja i obnove ekosistema na Zemlji. Zbog toga bogate zemlje trebaju prihvatiti "odgovornost koja im pripada u međunarodnom istraživanju i održivom razvoju", uzimajući u obzir ekološki utjecaj njihovih tehnologija i prema financijskim mogućnostima. (Načelo 7). Da bi se osigurao održivi razvoj i kvaliteta života na višoj razini za sve, zemlje "bi trebale smanjiti i ukloniti neodržive načine proizvodnje i konzumacije te promicati odgovarajuće politike demografije" (Načelo 8). Naučnu i tehnološku suradnju treba ojačati ne samo zbog boljeg razumijevanja fenomena već i zbog lakšeg "razvoja, prijenosa i prijevoza tehnike, u što je uključena nova i novatorska tehnika" (Načelo 9.) Podučavanje i obavještavanje građana "najbolji je način tretiranja pitanja u vezi s okolišem". Također, stanovništvo treba "sudjelovati u procesu odlučivanja" (Načelo 10.) Svaka zemlja treba "proglasiti efikasne zakonske mjere" u vezi s okolišem. Prema deklaraciji, međunarodne norme ne mogu "nametnuti neopravdani ekonomski i socijalni trošak" posebice u zemljama u razvoju. (Načelo 11.) Jedino "otvoren i povoljan međunarodni ekonomski sistem" može "uzrokovati posvuda ekonomski razvoj" te "omogućiti uspješniju borbu" protiv uništavanja okoliša. "Mjere borbe protiv svjetskih ekoloških problema trebale bi, koliko god je to moguće, biti utemeljene na međunarodnom konsenzusu" (Načelo 12). Trebalo bi uspostaviti "međunarodno pravo" koje bi se odnosilo na odgovornost te na isplatu odštete zbog šteta nanesenih okolišu. (Načelo 13). U načelu 14. bilo kome se uskraćuje pravo da u se druge zemlje izvoze "bilo kakve supstance" koje uzrokuju "ozbiljno uništenje okoliša" ili su "štetne za čovjekovo zdravlje". "Nepostojanje apsolutne naučne pouzdanosti ne treba služiti kao izgovor za odgađanje efektivnih mjera kojima je cilj zaštita okoliša". (Načelo 15.) Prema načelu 16. nalaže se da zagađivač mora podmiriti troškove zagađenja o čemu će se odlučiti na međunarodnoj razini. Razmatranje odštete treba biti sistematizirano prije primjene bilo kakvih novih aktivnosti koje "imaju znatne štetne efekte". (Načelo 17). Katastrofa u Černobilu, kao i ostale koje nisu spomenute, utjecala je na donošenje načela 18. i 19, prema kojima države moraju "brzo i u dobroj vjeri" obavijestiti ostale o "bilo kakvoj prirodnoj katastrofi ili bilo kakvoj hitnoj situaciji", koja bi mogla imati posljedice na okoliš u kojemu žive te u takvoj situaciji mora postojati međunarodna solidarnost. Prema načelima 20, 21 i 22 žene, mladi, narodi, autohtone zajednice i ostale zajednice imaju važnu ulogu u zaštiti okoliša i zbog toga se trebaju uključiti u proces održivog razvoja. Prema načelu 23. "okoliš i prirodni resursi naroda koji su potlačeni, pod dominacijom ili su pod okupacijom moraju se poštovati". Konstatirajući kako rat apsolutno destruktivno utječe na održivi razvoj" u načelu 24. navodi se kako "države trebaju poštovati međunarodno pravo u vezi sa zaštitom okoliša u vrijeme oružanih sukoba i sudjelovati u njegovu daljnjem razvoju, ukoliko je to potrebno". "Mir, razvoj i zaštita okolišta su međusobno ovisni i neodvojivi". (Načelo 25). "Sve nesuglasice u pogledu okoliša" trebaju biti riješene mirno i prema Povelji UN. (Načelo 26). Prema načelu 27 "države i narodi trebaju surađivati u dobroj vjeri i u duhu solidarnosti u primjeni načela izloženih u Deklaraciji te u daljnjem razvoju međunarodnoga prava kako bi se ostvario održivi razvoj". (Hina) fs 152057 MET jun 92