GOVOR PREDSJEDNIKA VLADE REPUBLIKE HRVATSKE NA SUMMITU U RIU

RIO DE JANEIRO, 12. lipnja (Hina) - Prenosimo najvažnije dijelove iz govora šefa delegacije Republike Hrvatske, predsjednika Vlade dr. Franje Gregurića, na Konferenciji o zaštiti Zemlje što se održava u Rio de Janeiru (Rio de Žaneiro): "Posebno sam sretan što ovom izuzetnom skupu država svijeta prvi put prisustvuje neovisna i suverena Republika Hrvatska, uz Sloveniju i Bosnu i Hercegovinu najmlađa članica Ujedinjenih naroda. Nažalost, međunarodno priznanje još nije donijelo i mir na ukupnom državnom teritoriju Hrvatske. Značajni dio tog prostora i danas je zahvaćen ratnim stradanjima i pustošenjem. Stoga na putu ka zajedničkom cilju ovog skupa - trajnom osiguranju kvalitetnog življenja u skladnom odnosu čovjeka i okoliša, moramo najprija vratiti mir našem okolišu i čovjeku. Ratnim razaranjima, kao nigdje i nikada do sada, napadnute su osim ljudi i gospodarstva i brojne prirodne vrijednosti. Srpsko-crnogorska vojska osim direktnog uništavanja stanovništva i spomenika kulture, posebno je bila usmjerena na što trajnije oštećivanje prirodnog okoliša. Arboretum u Dubrovniku, zasađen još 1498. godine namjerno je spalila bivša JNA, kao što uostalom razara i cijeli grad Dubrovnik čiju vrijednost nije potrebno posebno elaborirati. Uništavaju se još uvijek jedinstveni biseri prirodnih ljepota kao što su nacionalni parkovi Plitvička jezera, Krka, Kopački Rit u Baranji, i drugi poznati ljubiteljima prirode širom svijeta. Što znači promjena ekološke ravnoteže na takvim mikrolokacijama i kakve će šire poremećaje to izazvati, tek će se vidjeti, ali je pitanje što će se moći spasiti. Za ilustraciju ekološkog rata protiv Hrvatske, navest ću primjer ekološkog uništavanja rijeke Save: velika količina kemikalija i posebice nafte i mazuta, kao posljedica uništavanja svih vrsta objekata uz tok rijeke, a posebice rafinerije Sisak koja je nekoliko puta gorjela, a i danas se napada. Samo iz ove rafinerije, kao posljedica uništenja postrojenja, isteklo je u Savu 81.000 tona nafte i njenih derivata, a još 50.000 tona je izgorjelo ili zatrovalo tlo. Oko 3 tone različitih otrova iz rafinerije izgorjelo je, iscurilo u Savu ili se upilo u tlo. Nemoguće je pobrojati sve kemikalije i otrove koje je okupacijska vojska na području Republike Hrvatske zapalila avionskim bombama, ili granatama ili koji su razaranjem dospjeli u zrak, vodu ili tlo. U vojarnama koje je neprijatelj napuštao bojni otrovi, eksplozivne naprave i sl., postavljeni su tako da učine maksimalnu štetu - u Zagrebu na aerodromu u bunare su bacane otrovne tvari za pripremu napalm bombi. Spomenut ću još samo zagađivanje mora bacanjem u njega svega što okupacijska vojska nije mogla ponijeti sa sobom i zagađivanje poljoprivrednog i šumskog tla desecima tisuća mina, koje će trebati posebno očistiti prije nego bude moguće započeti obrađivanje zemlje. Nekoliko nacionalnih parkova Hrvatske i danas je potpuno ili dijelom okupirano, paljene su šume i vrijedni šumski krajolici. Posebno je tragična činjenica da prirodna i povijesno-kulturna baština Hrvatske često predstavlja namjerno odabrani cilj i bespomoćnu žrtvu ratnog napada. Usprkos ratnoj stvarnosti Hrvatska svoj poratni razvitak i obnovu u uvjetima demokracije i s usmjerenjem na tržišno gospodarstvo velikim dijelom zasniva na okolišu kao jednoj od osnovnih vrednota ustavnog poretka. Dosadašnji značajni rad i aktivnosti koje je Hrvatska ostvarila na međunarodnom planu djelovanja u zaštiti okoliša, pretežno na regionalnoj razini, te u suradnji s mediteranskim i srednjeeuropskim državama, dobit će novi podstrek u uvjetima novostečene državne samosvojnosti. Hrvatska je ne samo preuzela sve obveze iz međunarodnih ugovora na području zaštite okoliša kojima je pristupila bivša Jugoslavija, već planira i pristupanje novim ugovorima značajnim za Hrvatsku. Rješavanje problema zaštite okoliša zajedno s drugim državama ima za Hrvatsku i neposredno praktično značenje kroz činjenicu da na pogoršanje stanja njenog mora i šuma veći utjecaj imaju izvori onečišćenja iz susjednih država od onih na području Hrvatske. Stoga se već razvijene i afirmirane aktivnosti zajedničkog suzbijanja onečišćenja moraju ne samo nastaviti nego i postati djelotvornije. Hrvatska će kao država i preko svojih regija, gradova, institucija i stručnjaka i znanstvenika - pojedinaca nastaviti sudjelovati i davati svoj doprinos rješavanju globalnih ekoloških poremećaja kao što su ozonske rupe i klimatske promjene. Isto tako vjerujemo i računamo na pomoć međunarodne zajednice u rješavanju izuzetnih ekoloških problema koje još ne možemo ni sagledati ni procijeniti u njihovoj ukupnosti. Prioritetno računamo na doprinos u spašavanju i zaštiti prirodne i kulturne baštine Hrvatske čiji je dio upisan i u UNESCO-vu listu svjetske baštine (urbane jezgre Dubrovnika i Splita, te Nacionalni park "Plitvička jezera"). Pred Hrvatskom stoje i hitni razvojni zadaci koji se i iz razloga poslijeratne obnove i iz razloga novih društvenih i gospodarskih usmjerenja moraju nanovo osmisliti. Najneposredniji su zadaci detaljne inventarizacije šteta i utvrđivanje stupnja narušenosti okoliša, te provjere postojećih i osmišljavanje novih razvojnih programa koji trebaju omogućiti brzu i djelotvornu obnovu razorenog, vraćanje i unapređivanje kvalitete života u opustošenim sredinama, trajnu zaštitu prirodnih resursa i opći razvitak zasnovan na skladnom odnosu prema okolišu. Potrebno je i hitno pristupiti izradi i provedbi planova obnove posebno vrijednih prirodnih, povijesno-kulturnih, stambenih i proizvodnih cjelina. Ove izuzetno složene i dugotrajne zadaće lakše ćemo, djelotvornije, brže i kvalitetnije sprovesti uz suradnju i pomoć drugih zemalja, međunarodnih organizacija i zajednica. UNCED 92 prilika je za upućivanje poziva za podržavanje i neposredno sudjelovanje u obnovi stradalih dobara Hrvatske. Problemi koji danas opterećuju okoliš i problemi razvijenosti u svijetu te njihov međusoban odnos sasvim sigurno ne mogu se riješiti jednom konferencijom. Ipak, očekujemo zaključke koji će utvrditi zajednički put za brže i djelotvornije smanjenje opterećenja okoliša. Polazeći od surove ratne stvarnosti s kojom se Hrvatska suočila u 1991. godini, a čiji će tragovi još dugo obilježavati njena razvojna polazišta, usmjerenja i prioritete, od UNCED 92 očekujemo djelotvornu, jasnu i nedvosmislenu međunarodnu osudu svake prijetnje i agresije čiji je namjerni i promišljeni cilj razaranje prirodnih i kulturno-povijesnih dobara. U tom smislu predlaže se: - donošenje međunarodne konvencije o zabrani ratnih aktivnosti koje imaju za posljedicu katastrofe, - osnutak odgovarajućeg tijela UN koje će (slično kao Vijeće sigurnosti) imati mogućnost poduzimanja učinkovitih postupaka u cilju zaštite i unapređenja stanja okoliša i koje će moći blagovremeno intervenirati u slučaju da agresor u ratne ciljeve uključi i prirodnu baštinu (kao što je slučaj s napadima na Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, kao i u ratu u Zaljevu). Još jednom naglašavam da će Hrvatska kao član međunarodne državne zajednice preuzeti svoj dio obveza u rješavanju globalnih ekoloških problema te da će u državi, koju je tako teško stekla i obranila, graditi i učvršćivati nove razvojne putove u skladu s potrebama očuvanja okoliša u njegovom sveukupnom bogatstvu i raznovrsnosti." (Hina) tj 120530 MET jun 92