TRI STANOVNIKA RAVNOG DOČEKALO OSLOBOĐENJE (REPORTAŽA)

RAVNO, 10. lipnja (Hina) - Oslobođeno Ravno u Hercegovini pruža stravičnu sliku. Nema više ni jedne zgrade u kojoj bi se moglo stanovati. Ulice su zatrpane ruševinama, zapaljenim i isprevrtanim automobilima, poljodjelskim strojevima, rastavljenim na što više dijelova, te leševima ubijenih životinja. U jednoj od srušenih kuća mogu se vidjeti dijelovi ljudskog kostura, goli opaljeni zidovi, kovinski ostaci spaljena namještaja, ostaci štednjaka, hladnjaka, posuđa, obruči od bačava, i drugo. Selom lutaju izgladnjeli psi, čije zavijanje djeluje jezivo među ruševinama u tom pustom mjestu. Ima ih na desetke. U srušenom i spaljenom Ravnu, ostala su samo tri stanovnika. To su Manojlo i Draga Salata, srpski bračni par u dubokoj starosti, koji ovdje slove kao primjer slaganja s Hrvatima, te starica Marica Skaramuca, koja desetljećima živi samotničkim životom. Manojla Salatu je rat prikovao za bolesnički krevet, doživio je, kaže, dva moždana udara, od čega su mu se noge oduzele. Živi u jednoj nezapaljenoj prostoriji svoje razrušene kuće, pune vlage i zadaha smrti. Sve stvari, koje ima su na podu. Marica Skaramuca je otišla na noćni počinak, iako je rano poslijepodne. Ležala je u hodniku svoje kuće, na podu, iza drvom zatvorenih vrata, bez stakla, u gomili krpa, koje je natisnula oko sebe da je štite od propuha. Preživjeli Ramljani pripovijedaju samo kroz plač, u razgovoru miješaju vremenska razdoblja, vojske. "Svaki je sretan ko iznese glave sa ovog vremena", kaže Manojlo Salata, te dodaje: "Produžili ste mi život deset godina: kad vidim da mi je ponovno došo u selo moj svijet, moj narod". Tako govori Manojlo Salata Ravnjanima - pratiteljima, i dopisniku Hine iz Zagreba. U crkvi Male Gospe, središnjoj župnoj crkvi, krš i ostaci paljevine. Krov rađen u kamenom luku probijen granatama na više mjesta, unutra na mjestu oltara čađavi svod, popaljene svećeničke odore, razvaljeno sveto hranište, pomaknuta stara drvena ispovjedaonica, ispod nje vađene kamene ploče, i raskopana zemlja. Dva kipa svetaca, oba bez glava, slika sv. Mitra, rad uljem na platnu, star više od sto godina, prošaran mecima, razrušen zvonik. Više grobova ostavljeno je otvorenima. Neki od njih ovlaš su zatvoreni. Na jednom grobu svježi drveni križ s natpisom starice Cvijete Lučić. Kao godina smrti stoji 1992. Prema kazivanju seljaka ona je stradala u listopadu prošle godine. Crkva sv. Josipa je također stradala od granate. Pravoslavna crkva nekoliko stotina metara udaljena od katoličke je neoštećena. Na više mjesta u selu ispilani deseci stabala lipe, duda, čempresa, stabala koji se sade kao ukras. To su sjekli rezervisti kako bi uništili svaki trag života. Na više mjesta u selu su parole poput "Tito je ustaša", "On je vaš koljač", a potpis Tošo iz Nikšića. Tako danas izgleda hercegovačko selo Ravno, nedavno oslobođeno od jedinica Hrvatskog vijeća obrane. (Hina) mc 101049 MET jun 92