PRIPREMA SE NOVI ŠKOLSKI SUSTAV REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB, 27. svibnja (Hina) - Prosudbena komisija za koncepciju obrazovnog sustava Ministarstva prosvjete, kulture i športa Republike Hrvatske vrednovala je 20 prijedloga koncepcije novoga školskog sustava, ponuđenih na raspisani natječaj. Na temelju prihvaćenih mjerila Komisija je odabrala četiri prijedloga i uvrstila ih u kategoriju korisnih prijedloga. U izvješću se navodi da od prispjelih prijedloga obrazovnog sustava Komisija nije izdvojila nijedan tekst koji bi se mogao preporučiti kao konačan prijedlog, nego se mogu upotrijebiti kao korisni i djelomice korisni predlošci za početak oblikovanja i stvaranja novog obrazovnog sustava, uz njihovo nužno vrednovanje te temeljite dorade i dopune. Time se otvara nova faza u stvaranju obrazovnog sustava, koju treba stručno i metodološki osmisliti. Uspješnost rada u drugoj fazi uvelike će ovisiti o izgrađenosti obrazovne politike Republike Hrvatske, koja zasad nije cjelovito obrađena, a temeljni je uvjet za tvorbu novog obrazovnog sustava. Prosudbena komisija za koncepciju obrazovnog sustava prihvatila je prijedloge dr. Ante Bežena i dr. Nedjeljka Kujundžića, prijedlog radne grupe Instituta za pedagogijska istraživanja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prijedlog prof. Zlatka Šešelja te prijedlog prof. dr. Vladimira Parra. Po prijedlogu novog školskog sustava Republike Hrvatske dr. Bežena i dr. Kujundžića nova hrvatska osnovna škola trebala bi razvijati u učenika osnovne teoretske spoznaje - komunikacijske, umjetničke, sociološke, ekološke i pretprofesionalne. Osnovna škola bi na načelu dobrovoljnosti razvijala i religijsku kompetenciju učenika. Za programske inovacije u osnovnoj školi, kao što su informatički i ekološki odgoj, treba dodatno osposobiti i škole i nastavnike, a to će biti lakše ostvarivo ako se u osnovnoj školi smanji broj nastavnih sati. U prijedlogu se navodi da je potrebna promjena mehaničke satnice i veća sloboda odgojnih zajednica koje će se smanjiti do 15 učenika. Sustav ocjenjivanja treba zamijeniti učinkovitim sustavom praćenja, poduke i popravcima mogućih neuspjeha. Osnovno školovanje treba produžiti na devet ili deset godina, ali tako da se u zadnjim školskim godinama ostvari programska diferencijacija prema srednjoj školi, odnosno budućem zanimanju. U prijedlogu se navode četiri vrste srednjih škola: humanistička usmjerena gimnazija, prirodoslovna usmjerena gimnazija te umjetnička i tehnička škola. U uvjetima osmogodišnje osnovne škole gimnazije traju četiri godine, a srednje umjetničke tri ili četiri godine. Tehničke škole traju dvije do četiri godine, ali za najjednostavnija zanimanja programi mogu biti i kraći. Cijeli sustav visokog školstva, po prijedlogu, trebalo bi organizirati u dva podsustava: fakultete i visoke škole. Fakultetski bi se obrazovali kadrovi poglavito osposobljeni za istraživanja i poticanje razvoja. U višim i visokim školama šklolovali bi se uglavnom visokoškolovani stručnjaci koji bi primjenjivali znanja na svojim područjima. Taj prijedlog predviđa školovanje svih nastavnika u četverogodišnjim visokim školama. Uvođenje toga novog školskog sustava, navode njegovi tvorci, složen je i dugotrajan proces, koji bi bio determiniran i posljedicama rata u Hrvatskoj, u kojem je porušeno na stotine školskih objekata. U područjima razorenima u ratu prednost bi se dala obnavljanju, među ostalim, školskih zgrada. Dok se to ne završi, nastava će se morati organizirati u privremenim objektima. U drugom prihvaćenom prijedlogu novog školskog sustava, koji je izradila radna grupa Instituta za pedagogijska istraživanja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, izjednačeno je trajanje obveznog i osnovnog školovanja. Osnovna bi škola trajala šest godina, niža srednja škola tri, a gimnazije, srednje stručne, industrijske i obrtničke, više majstorske te privatne i alternativne škole do tri godine, ovisno o nastavnom planu i programu. Nastavni plan je definiran u okvirima 36 radnih tjedana, odnosno 180 radnih dana, a takva bi škola bila podijeljena u tri obrazovna razdoblja, odnosno tri "tromjesečja". Prijedlog predviđa i didaktička rješenja koja omogućuju stvaranje modela škole "po mjeri djeteta". Predviđen je mentorski rad, fakultativni, izvanškolski i izborni program te "didaktički ugovor". Mentorski rad predviđa da svaki učitelj može tijekom školske godine pomagati učenje tri do pet učenika za koje uoči da im se znanje bitno razlikuje od razrednog prosjeka. Izborni programi predviđaju da učenici od sedmog razreda moraju birati jedan od izbornih programa koje organizira škola, a mogu se realizirati uz četiri sata na tjedan u 7. i 8. razredu, odnosno šest sati na tjedan u devetom razredu (trećem razredu niže srednje škole). Treći prijedlog novog školskog sustava prof. Zlatka Šešelja, predviđa sustav koji bi se sastojao od osnovne četverogodišnje škole, niže gimnazije i viših razreda osnovne škole u trajanju od četriri godine, tečajeva i stručnih škola u trajanju od šest mjeseci do dvije godine, te više gimnazije, srednje škole i srednje umjetničke škole, u trajanju od tri i više godina. Viši razredi osnovne škole predviđaju znatno manji opseg gradiva, osobito općeobrazovnih predmeta. Tečajevi i stručne škole osposobljavaju učenike za jednostavna zanimanja. Srednje stručne škole reducirale bi dio općeobrazovnih sadržaja, i na njihov račun proširile stručne sadržaje. Na završetku gimnazije i na završetku srednje škole obavezni su završni ispiti. Položen završni ispit gimnazije jamčio bi upis na Sveučilište. Stručni ispit omogućuje upis na fakultet određene struke, a završni ispit na umjetničku akademiju istog smjera. Učenici srednjih stručnih škola i srednjih umjetničkih škola za upis na druge studijske grupe morali bi položiti prijemni ispit. Optimalna škola imala bi od 16 do 20 odjela, mladi bi nastavnici polagali stručni ispit, a ravnatelja bi birao školski odbor na temelju javnog natječaja. U prijedlogu se navodi da bi, osim u pučkoj školi koju bi financirala država, bile uvedene školarine. U prilogu izgradnji sustava osnovnog i srednjeg obrazovanja prof. dr. Vladimira Paara, do školske godine 2002. - 2003. navodi se da bi trebalo uvesti obrazovni sustav sličan njemačkom sustavu, koji uključuje desetogodišnje obavezno školovanje s polaskom u školu u šestoj godini života. Školovanje se dijeli na osnovni stupanj (prve četiri godine) i niži sekundarni stupanj (peta do deseta godina školovanja), s postupnom diferencijacijom u nižem sekundarnom stupnju. Viši sekundarni stupanj obrazovanja trajao bi jednu, dvije ili tri godine. (Hina) mn 281730 MET may 92