SERVIS POSEBNIH NASLOVA CANNES

Nadnaslov: Jedini talijanski i jedan od francuskih filmova u Cannesu Naslov: Od naive do špijunaže Podnaslov: Talijanska balada o djeci i vrtlog špijunaže na visokoj razini očarali publiku na Croisette Piše: Marie-Therese DELBOULBES, AFP CANNES - Nakon svježe i dirljive jednostavnosti jedne talijanske balade čiji su junaci dvoje djece, ljubimac službene selekcije, Arnaud Desplechin je odveo gledateljstvo festivala u Cannesu u čaroban vrtlog špijunskog filma o sjećanju i višim državnim interesima, ambiciozno djelo jednog mladog nadarenog režisera. "La sentinelle" (Straža), prvi dugometražni film tog režisera koji izgleda poput mladića, treći je francuski film u konkurenciji i sigurno najsloženiji i najintigantniji, dok je Italija zastupljena na Croisette tek s filmom "Il ladro dei bambini" (Kradljivac djece) Giannija Amelia. Aranud Desplechin obznanjuje "bezgranično divljenje za Johna Le Carrea" i dvosmislene likove, koje izdaja dovodi u iskušenje. "Čitajući ga dobivamo vrtoglavicu, ne znamo gdje je dobro, gdje zlo, tko se služi smicalicama. Imamo dojam da možemo prstom dotaknuti izopačenost viših državnih interesa". Mathias Barillet, protagonist "La sentinelle", odlazi iz Njemačke, gdje je njegov otac bio diplomat, na studij medicine u Pariz. U vlaku susreće uznemirujućeg čovjeka i po dolasku otkriva u svojoj prtljazi lubanju mumificiranu na način kako su to činili Jivarosi. Arnaud Desplechin, čiji je film "Život umrlih", i prošle godine zapažen u Cannesu, vraća se toj temi s napasnim prisustvom te glave, traženjem identiteta i prije svega s borbom protiv zaborava. Mathias radi u mrtvačnici. Režiser nam hladno pokazuje, klinički i bez morbidnosti sekciju leševa i preko toga pamćenje Europe. Mathias vidi očima stranca mjesta kojima se kreće njegova sestra Marie, sopranistica: kokteli za umjetnike, visoke uglednike, diplomate više manje povezane sa svijetom špijunaže. I zatim, tu je i čovjek koji je stavio lubanju u kovčeg. Špijun koji se vratio? Izdajica? Dvostruki agent? Mladi režiser, zasigurno jedan od najoriginalnijih ove godine na Croisette, napravio je intelektualno briljantan film, uronjen u uznemiravajuću, čak zabrinjavajuću atmosferu. "Ne bih vam znao reći spada li "La sentinelle" u posljednje filmove o hladnom ratu ili je jedan od prvih filmova o razdoblju nakon hladnog rata", kaže Arnaud Desplechin. Klasičnim i linearnim rezom "Il ladro dei bambini" je donio dah svježine i nevinosti festivalu, izbjegavajući patetičnost koja prijeti takvim temama. Rosettu, jedanaestogodišnju djevojčicu prostituira njena majka. Njen mali brat, Luciano je izgubio dar govora. Karabinjer Antonio preuzima obvezu da ih odvede na Siciliju. Karabinjer koji je svoju uniformu zamijenio trapericama da ne bi šokirao djecu, malo pomalo se vezuje za djecu, te na neki način postaje njihov stariji brat. Luciano progovara, a Rosetta ponovo postaje vedra djevojčica. Ali "karabinjer ne treba misliti, već samo izvršavati naređenja". (Hina) 161407 MET may 92