SERVIS POSEBNIH NASLOVA IVORY

Nadnaslov: James Ivory ponovo ekranizirao E.M. Forstera Naslov: Istančani Ivory i nespretni Charef Podnaslov: Prikazana dva filma posvećena ženama Piše: Corinne DELPUECH, AFP CANNES - U nedjelju su krenula u utrku za nagradu još dva filma. S jedne strane na startnoj se poziciji pojavio "Howards end", vitka lađa s dva jarbola, premazana savršenim lakom. S druge strane "Au pays des Juliets" (U zemlji dragana), nesigurna splav kojoj teškoj polazi za rukom da se otisne na otvoreno more. Samo je Cannes mogao približiti dvojicu tako različitih režisera kakvi su James Ivory i Mehdi Charef. Ipak postoji zajednička os u ta dva ostvarenja: oba slave ženskost - koju u oba filma utjelovljuju tri junakinje različitih sudbina ali ipak solidarne. "Howards end" je naslov romana E.M. Forstera i ime čarobne kuće, jednog od onih "so british" (tako britanskih) aristokratskih imanja oivičenih glicinijama i poljima nježno plavog i bijelog cvijeća. Tamo će se sresti, pomiješati a potom razići dvije obitelji. Jedna predstavlja srž rafinirane i konzervativne Engleske; druga, otvorenost prema modernom, prema europskoj kulturi, obitelj koja ima sluha za tužaljku malih ljudi pregaženih tvrdokornim društvom. Moćne Wilcoxove vodi graditelj carstva za kojeg ne postoji sumnja: veliki britanski glumac Anthony Hopkins, dobitnik Oskara za ulogu ludog psihijatra u filmu "Kad jaganjci utihnu", sa zadovoljstvom je krvavu košulju Hannibala kanibala zamijenio baršunastim prslukom engleskog gentlemana. Međunaslov: Sjajna glumačka ekipa Obitelj Schlegel predvodi mlada, neovisna i kultivirana žena. Tumači je Emma Thomspon, nježna i prirodna, jednostavna i duboka. Glumicu koja je svoju vještinu stekla u kazalištu, vidjeli smo u "Henriku V" te u "Dead again", u režiji njezina supruga Kennetha Branagha. Može s pravom pomišljati na Palmu za žensku ulogu. Dominira odličnom ekipom u kojoj se ističu i Vanessa Redgrave i sjajna Helena Bonzham-Carter, nama poznata kao Lucy iz Ivoryeva filma "Soba s pogledom", također ekraniziranoj Forsterovoj priči. James Ivory je nježni filigran, majstor intimističkog spektakla i kostimiranih filmova koji nam međutim govore o današnjici. O današnjici želi pričati i Francuz Mehdi Charef. Glasom triju kažnjenica koje imaju 24 sata na raspolaganju da ponovo nađu radost življenja i ljubavi. Susreću se na željezničkom peronu i podijelit će taj dašak slobode. Zamisao Mehdija Charefa ("Čaj u Arhimedovu hramu") je lijepa ali nažalost nespretno razvijena. On otvoreno voli svoja tri lika, kojima dominira Claire Nebout, glumica puna plemenitosti, neobične i čarobne ljepote. No emocija je ubrzo pokvarena dijalogom forsirane teatralnosti. Daniel Toscan du Plantier, producent, gorljivo je branio to njemu drago djelo. "Velika kinematografija često je prolazila krizna razdoblja, poput Italije poslije rata, izjavio je on za AFP. U stabilnim društvima, potrebno je pronaći neko "drugo mjesto" koje i ne mora biti daleko. Takav je slučaj Mehdija Charefa i njegovo mukotrpno iskustvo dječaka iz predgrađa". Međutim, u opreci s prvim francuskim filmom prikazanim na ovogodišnjem festivalu, klasičnim filmom "Povratak Casanove", Charefovo djelo "Au pays", teško će nas uvjeriti u to da je francuska kinematografija pronašla to "mjesto" gdje će naći energiju da se obnovi. (Hina) 121716 MET may 92