SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Iza komunizma ostala zbrka i nelagoda Naslov: Slavenofilija, američki san ili socijalizam Podnaslov: U kontekstu nereda još uvijek se drže tri tradicionalne težnje: slavenofilske teze usrećuju nacionaliste, komunisti se okupljaju oko "stranke komunista Unije", a pristaše tržišne ekonomije oko radikalnih demokrata Egora Gajdara Piše: Jean RAFFAELLI, AFP MOSKVA - Postkomunistička Rusija stidljivo kroči u slobodarski svijet, a rusko društvo je i dalje podijeljenog mišljenja glede slavenofilskih korijena, američkog sna i nostalgije za socijalizmom. U pučanstva se osjeća dezorijentacija zbog nestanka 70 godina duge komunističke uprave, iako Boris Jeljcin i njegova vlada usmjeravaju novo rusko društvo prema komunizmu obećavajući mu izravan prijelaz u dugo sanjano potrošačko društvo. Ta je zbrka primijećena i tijekom patetičnih ceremonija 1. svibnja, kada se komunističkim simpatizerima, kojih je bilo više od 15.000, pridružilo i nekoliko stotina Moskovljana nezadovoljnih vladinim reformama koje su u još veću bijedu gurnule veliki dio stanovništva lišivši ga čak i bijednog sovjetskog minimuma. "Još imamo povjerenja u Borisa Jeljcina, jer smo za njega glasovali ne oklijevajući. Ali naši su životni uvjeti pogoršani", uzdiše jedna žena slijedeći gomilu na Crvenom trgu, bivšem hramu komunizma, koji je po prvi puta nakon 70 godina osvanuo prekriven reklamnim panoima. U tom kontekstu nereda, još uvijek su prisutne tri tradicionalne političke težnje: slavenofilske teze usrećuju nacionaliste, pripadnike Demokratske liberalne stranke Aleksandra Žirinovskog i antisemitskog pokreta Pamiat; pokojni SSSR služi kao katalizator za komuniste koji su se prije tri tjedna uspjeli udružiti u jednu "stranku komunista Zajednice". I naposljetku, tržišna ekonomija, koju utjelovljuje zamjenik premijera Egor Gajdar, okuplja radikalne demokrate. Međunaslov: Intelektualci raspravljaju, narod čeka Za veliki dio nove generacije željne potrošnje, tržišna ekonomija ili "Coca-Cola raj", predstavlja u novom obliku buđenje starog zapadnjačkog pokreta, nestalog tijekom komunističkog razdoblja. Taj pokret rođen u okrilju inteligencije prošlog stoljeća, zvan "zapadničestvo", već je predlagao reformu institucija i ekonomski model po uzoru na zapad. On se opirao slavenofilima koji su također zahtijevali reforme, ali u okviru tradicionalne Velike Rusije, bogobojazne i mesijanske. Do pojave Perestrojke, pobjednički komunizam je i same slavenofile prisiljavao da se rasprše u tajnosti. Danas nije rijetkost u starim ulicama u središtu Moskve susresti pravoslavne svećenike i mistične bradonje odjevene u seljačku odoru kako sviraju "garmočku", popularnu harmoniku. Oni prolaze tik do grupa mladih odjevenih zapadnjački koji se okupljaju oko jedne električne gitare. Intelektualci, siročad komunističke ideoligije, nastavljaju stare debate o putu kojim treba ići Rusija. Stanovništvo, nakon što je dopustilo ponovnu uspostavu ruske vlasti u lipnju 1991. godine izabravši Borisa Jeljcina za predsjednika ruske federacije, još čeka bolje dane, kao i uspješnu ekonomiju. (Hina) dh 082051 MET may 92