SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Moskovski "klinci" otkrivaju "business" Naslov: Na istoku nešto novo Podnaslov: Poslije burzovnih proboja moskovskih "twenova", sad se po ulicama ruskih gradova i klinci uključuju u slobodno tržište Piše: Martin ROMANCZYK, DPA MOSKVA - Trinaestogodišnji Volođa ima sve šanse da postane uspješni privredni magnat u kapitalističkoj Rusiji slijedećeg stoljeća. Dovitljivi plavokosi dječarac svakodnevno privređuje rublje pred moskovskom filijalom McDonalds'a. Volođa i njegov dvanaestogodišnji partner Dima, naime, poštedjet će vozače automobila mukotrpnog čekanja u repu za hamburger, najdraži simbol kapitalističkog načina života svih Moskovljana - razumije se, uz malu naknadu. "Vi želite", počinje Volođa rutinirano svoj business, držeći posve profesionalno blok u lijevoj, a olovku u desnoj ruci. Nonšalantno se, ili kako ruski klinci više vole reći "posve cool", oslanja o bočni prozor auta i napamet ispisuje cijene dvostrukih burgera sa ili bez sira, taškica od jabuka, shakeova i ostalih đakonija brze američke kuhinje. Obvezni doplatak na cijenu iznosi skromnih deset rubalja. Vjerno slijedeći Lenjinovo geslo "Povjerenje je dobro, nadzor još bolji", partner Dima ostaje kao "zalog" kod mušterije, dok se Volođa brzo poput lasice provlači kroz repinu, katkad i 200 m dugačku. Deseci inventivnih moskovskih klinaca otkrili su tu od deset ujutro do deset navečer aktualnu prazninu moskovskog tržišta. "Potrebna nam je ta lova", složno će svi izjaviti. Palice za baseball, traperice, bicikli i, jasno, hamburgeri - potrošački snovi što im njihove mame i tate od svojih skromnih mjesečnih primanja ne mogu ispuniti. Dnevna zarada mladih poduzetnika kreće se između 300 i 1.000 rubalja - ovisno o tome, koliko sati markiraju iz škole. Međunaslov: Mama nema ništa protiv Dječje bucmasti "zalog", zvani Dima, pod svaku se cijenu želi dokopati traperica, i to "samo originalnih, američkih". Cijena prestižnog komada u moskovskim se privatnim prodavaonicama kreće između 1.500 i 2.000 rubalja. Prosječan prihod jednog ruskog domaćinstva jedva da mjesečno doseže 1.200 rublji. "Moja majka nema ništa protiv, dapače, drži da je moj posao sasvim u redu", kaže Dima. "Povremeno kupim i roditeljima nešto lijepo." Deset minuta kasnije, Volođa trčećim korakom donosi vrećicu s burgerima do auta. Mušterija je uštedjela najmanje pola sata do prvog zagriza u svoj dio američkog sna. Momci pred McDonald'som (djevojke se gotovo i ne vide) samo su jedan od primjera poduzetničkog duha mladih Moskovljana. Na svakom većem uličnom raskrižju u toj desetmilijunskoj metropoli spremno čekaju kolone čistača stakala. U skupinama od trojice do petorice za nekoliko sekundi operu prljavštinu s prozora vozila. Uobičajeni honorar seže od dvije-tri cigarete do pet rubalja. U beskonačnim repinama pred benzinskim postajama guraju se klinci s ogromnim kanistrima i "dilaju" gorivom svih vrsta uz povećanu cijenu od 2 do 3 rublje. Volođa je odavno prihvatio kapitalističko geslo uspjeha "Vrijeme je novac", tako da ni njegova životna ambicija ne čudi: "Biznismen ću postati". A kakav? "Dobar, zna se." (Hina) 071000 MET may 92