SERVIS POSEBNIH NASLOVA ČAJ

Nadnaslov: Nevolje ključaju u kineskoj industriji čaja Naslov: Kineska Crvena zastava traži novog tatu Podnaslov: Beskrvna provedba gospodarskih reformi dovodi proizvođače čaja u nepovoljan položaj. Kako se osloboditi nasljeđa državnog planiranja i iskoristiti prednosti tržišnih promjena Piše: Andrew QUINN, Reuter FUZHOU - Poljoprivredno dobro Crvena zastava, smješteno visoko u maglovitim planinama iznad Istočnokineskog mora, bilo je Mao Zedongova vizija komunističkog poljoprivrednog raja. Sretni radnici i studenti dobrovoljci radili su na terasastim poljima za dobrobit države, uvjereni kako će se njihov rad pretočiti u šalice kineskog čaja, kako to i predviđa državni gospodarski plan. Crvena zastava još je uvijek Raj na zemlji s pogledom na more. No, nevolja ključa u industriji čaja, jer beskrvna provedba gospodarskih reformi dovodi proizvođače u nepovoljan položaj. S jedne strane opterećeni su nasljeđem državnog planiranja, s druge strane u nemogućnosti su da iskoriste prednosti tržišnih promjena. Državna poduzeća još uvijek u najvećoj mjeri nadziru izvoz i uzimaju najveći dio dobiti. Domaće je tržište podvrgnuto državnom upravljanju cijena što onemogućava istinsku konkurenciju. Ulaganje u infrastrukturu je zanemarujuće. Proizvodnja najdragocjenije poljoprivredne sirovine koju Kina izvozi stagnira, a vrlo sporo pripremaju se novi nasadi čaja. Većina kineskih grmova čaja zasađena je sredinom šezdesetih godina. Loze su stare i daju manje prinose od novih sorti. Međunaslov: Tržište, što je to? Službenici strahuju da bi Kina, koja se već svrstala iza Indije u svjetskoj proizvodnji čaja, mogla spasti iza Kenije ako se ne zaustavi trend pada proizvodnje. "Čaj zasađen šezdesetih godina nije dovoljno dobar za moderno međunarodno tržište", kaže Li Jie, zamjenik direktora. Radnici opslužuju zastarjele strojeve za sušenje i preradu čaja u urušenim betonskim sušarama. Crvena zastava zapošljava 200 stalnih radnika, a oko 500 seoskih djevojaka obavlja sezonski posao branja čaja. "Mi ne razumijemo međunarodno tržište. Jedino znamo uzgajati čaj", kaže upravitelj Ćian Henšu, koji je u Crvenu zastavu došao osamdesetih godina, kada se počeo provoditi program gospodarskih reformi Deng Xiaopinga. "Sada svi žele nešto novo i to neprestano. Bit će da je to ono što se naziva tržištem", zaključuje. Dobro proizvodi nekih 126 tona čaja godišnje, a ta se brojka nije povećavala već nekoliko godina. Dobit, koja je godine 1989. dosegla iznos od oko 400.000 juana (74.000 dolara), pala je lagano 1990. te se vjeruje da će se ove godine nastaviti tendencija opadanja, kaže Ćian. Prodaja što je ostvaruje Crvena zastava, iako danas neopterećena državnom kontrolom (od 1984. godine) i dalje je pod pritiskom cijena koje formira država. Međunaslov: Nostalgija za Maovim vremenima No što je još važnije, ističu mjesni službenici, izvoz se i dalje odvija putem provincijskih poduzeća za izvoz čaja, koja uzimaju većinu dobiti. Stoga se jedan službenik pita "Čemu povećavati proizvodnju? Čemu se truditi?" Decentralizacija industrije čaja je čimbenik koji uzrokuje pad reputacije kineskog čaja. Dok velika, državna poduzeća nisu konkurentna na tržištu, mali proizvođači manje brinu o sveukupnoj kvaliteti - a to je opasnost za izvoz. Izvoz je godine 1989. dosegao vrhunac od 200.000 tona čime je Kini priskrbio preko 420 milijuna dolara prihoda. No rast se pokazao neodrživim jer su problemi infrastrukture sve prisutniji. Izvoz je počeo opadati 1990. godine. Inozemni poljoprivredni stručnjaci očekuju daljnji pad izvoza ove godine. Kod državnih uzgajivača kao što je Ćian Henšu uočljiva je prava nostalgija za jednostavnim vremenima vođe Mao Zedonga, kada je zadatak poljoprivrednog dobra bio sasvim jasno određen. Suočeni s konkurencijom novopečenih obiteljskih uzgajivača, a u nemogućnosti da postanu pravi tržišni igrači, radnici Crvene zastave ističu svoj ponos koliko god to mogu. "Mi smo profesionalci u uzgoju čaja", rekao je on. "A ostali su sve sami amateri." (Hina) mh 061642 MET may 92